Za razliku od većine političara, Angela Merkel oduvijek je bila spremna priznati pogreške – i promijeniti smjer kad je potrebno. Ova karakterna osobina visoko je na popisu razloga zbog kojih je Merkel uspjela ostati na čelu vlade 16 godina.
Stoga je donekle razočaravajuće da se u "Slobodi", njezinim memoarima koji su u krajem studenoga istodobno objavljeni u 30 zemalja, o tome jedva govori. Umjesto toga, kancelarka opisuje svoju mladost u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj i svoj strelovit uspon do vrha moći ponovno ujedinjene zemlje, nudeći nešto što u konačnici podsjeća na produljeni rif pjesme Edith Piaf "Non, je ne regrette rien" ("Ne, ne žalim ni za čim").
Merkel se nekoć smatrala najmoćnijom ženom na svijetu, čelnicom Zapada nakon dvostrukog udarca koji su zadali Brexit i pobjeda Donalda Trumpa 2016. godine. Ali nakon njezina odlaska 2021. Njemačka je gadno posrnula, suočavajući se s recesijom, usponom krajnje desnice i političkim sukobima koji su uništili svaku iluziju o vodećoj ulozi u Europi. Naravno, Merkel nije odgovorna za nesretnu vladu koja ju je naslijedila, ali mnogi Nijemci govore da je za njezina mandata posijano sjeme trenutačne disfunkcionalnosti zemlje.
Unatoč tome što knjiga ima više od 700 stranica, nedostaje joj kontekst i iskrenost kad je riječ o nekim od najvažnijih trenutaka karijere A. Merkel, s jedva naznačenim priznanjima bilo kakvih propusta. Primjerice, u jednoj sceni kad se 2005. vjerovalo da će njezini konzervativni demokršćani uvjerljivo pobijediti na izborima, stranka je jedva izvojevala pobjedu nad vladajućim socijaldemokratima. „Osjećala sam se kao gubitnica”, napisala je Merkel.
Te su se večeri Merkel i kancelar Gerhard Schröder, vođa SPD-a, pojavili zajedno na televiziji. Bijesni Schröder praktički je vikao na Merkel da nikada neće postati kancelarka. "Pomislila sam: Ludost! Što se ovdje događa?", napisala je. Zatim se, kako kaže, smirila. "Samo čekaj što će biti sljedeće", prisjetila se svojeg razmišljanja. "Nemoj pretjerano reagirati i govori samo kad ti se obrate. Gledaj kamo to vodi".
Bloomberg
Bez obzira na Schröderove uvrede, Merkel je postala kancelarka. Ali i ja sam bio ondje i sjećam se da nije bila tako pribrana kako nas je htjela uvjeriti: u tom cijelom ludilu izgledala je kao da je na rubu gubitka kontrole, više kao da je paralizirana, a ne kao da je hladno odlučila šutjeti.
Merkel se uskoro vratila u svoju limuzinu i uputila se u središnjicu svoje stranke kako bi se ohladila te ponovno ocijenila situaciju sa svojim glavnim savjetnicima. Atmosfera je bila sablasna, s unutarstranačkim suparnicima koji su smišljali plan kako da je svrgnu, dok su saveznici šetali od prostorije do prostorije, držeći piće u ruci i mahnito pušeći jednu cigaretu za drugom. Oko ponoći, vidno pripita Merkel pojavila se u predvorju, blijeda i znojna, mašući bocom crnog vina. Fotografi su se okupili, željni ovjekovječiti tužan trenutak nekad perspektivne političarke. Beate Baumann, tadašnja voditeljica njezina ureda i koautorica "Slobode", brzo je shvatila što se događa i odvukla Merkel dalje od kamera.
Merkel i Baumann prešutjele su mnogo takvih kaotičnih trenutaka, što knjigu čini na trenutke dosadnom. Na NATO-ovu summitu u Bukureštu u Rumunjskoj 2008. Merkel je blokirala kandidaturu Ukrajine za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu, zbog čega je bila oštro kritizirana nakon invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina. Merkel u knjizi pokušava opravdati svoj stav tvrdeći da se bojala Putinove osvete. Bila je "iluzija" vjerovati da će NATO zaštititi Ukrajinu od ruske agresije, napisala je Merkel, a članstvo u Savezu ne bi odvratilo Putina, koji je "uvijek spreman kažnjavati".
Merkel pokazuje isti obrambeni refleks u pogledu svojeg stava o Sjevernom toku 2, plinovodu koji povezuje Rusiju i Njemačku duboko ispod Baltičkog mora. Čak i nakon ruske aneksije Krima, nastavila je podupirati projekt (koji je prije dvije godine uništen ). "Smatrala sam jednim od svojih ciljeva nabaviti jeftin plin za njemačko gospodarstvo", rekla je za časopis Spiegel u razgovoru o svojoj knjizi. "Sada vidimo koje posljedice visoke cijene energenata imaju na našu zemlju".
Nažalost, "Slobodi" nedostaje uvid u njezinu ulogu u gospodarskoj i političkoj krizi u kojoj se Njemačka trenutačno nalazi. Rezultat je knjiga koja se doima poput velikog opravdanja njezinih 16 godina u uredu – od žene koja se istaknula svojom iskrenošću i sposobnošću da prizna kad je pogriješila.
.webp){kind=icon}
