text size
O lobiranju u Adria regiji do sada su napisani brojni izvještaji nevladinih udruga koje se bave pitanjem transparentnosti, uključujući i dobre poslovne prakse. Glavni zaključak je da građani naše šire regije negativno reagiraju na sam pojam lobiranja. Ta riječ stranog podrijetla isprva asocira na korupciju, na nezakonito stjecanje osobne koristi. Suština lobiranja upravo je suprotna – lobiranje je izvođenje na čistac utjecajnih radnji, kako bi se izbjeglo sklapanje sumnjivih usmenih dogovora između nositelja političke moći i vlasnika kapitala. Drugim riječima, gdje ima lobiranja, nema korupcije, a tamo gdje je lobiranje nepoznato, korupcija cvjeta.
Sama riječ lobiranje dolazi od predvorja, odnosno atrija britanskog parlamenta, gdje su se okupljali razni ljudi kojima je bilo u interesu da s članovima tog zakonodavnog tijela raspravljaju o pitanjima određenih zakona, a koja su se izravno ticala njihova poslovanja.
Lobiranje postoji od kada postoji demokratski izabrana vlast koja u parlamentu donosi obvezujuće zakone čiji sadržaj odražava skup i kompromis različitih društvenih interesa. Suvremene zemlje donose posebne zakone kojima reguliraju područje lobiranja, stvaraju registar osoba i tvrtki koje se bave ovim poslom, s ciljem povećanja transparentnosti ove djelatnosti. Lobist može biti pojedinac, može biti dio tvrtke, lobiste mogu angažirati države, vjerske organizacije, sindikati i, naravno, trgovačka društva.
.webp){kind=icon}
