Darko Matijašević počeo je da trenira košarku sa 11 godina u košarkaškom klubu Partizan. Za razliku od većine svojih saigrača, koji su srednju školu upisali vanredno, Darko je odlučio da redovno pohađa gimnaziju. Nakon završene treće godine dobio je sportsku stipendiju i otišao u Ameriku.
"Tu je bila velika raskrsnica za mene. Odlučio sam da, pored toga što igram košarku, ne samo studiram već da upišem dva fakulteta. Tako da sam završio i psihologiju i finansije", ističe Matijašević.
Umjesto ponuda za Wall Street, prihvata onu za McKinsey
Po završetku fakulteta nije imao planove ni želje da se vrati u Srbiju. U toku završne godine studija, Matijaševiću se svidio strateški konsalting i nakon studija odlučuje da pošalje CV u McKinsey.
"To je bila veoma zanimljiva i opuštena raskrsnica, jer sam rekao sebi da nemam ništa da izgubim ako pošaljem CV. Imao sam nekoliko ponuda, ali kada sam dobio ponudu od McKinseyja, nisam uopšte razmišljao o Wall Street. McKinsey projekti, odnosno studije traju po dva do tri mjeseca i nakon toga mijenjaš klijente, pa tako u godinu dana možeš da imaš pet klijenata iz različitih industrija i različitih dijelova svijeta", kaže Matijašević.
Nakon 5. oktobra odlučuje da pomogne Srbiji u ekonomskoj tranziciji
Poslije Amerike i vrlo intenzivnog života tamo, Matijašević navodi da ga je iznenadila sporost koju je zatekao, a koja je karakteristična za sve državne institucije.
"Poslije dva mjeseca sam razmišljao da se vratim u Ameriku, ali sam shvatio da bih iznevjerio povjerenje i ljudi iz McKinseyja koji su mi dopustili da dođem i provedem godinu dana u Srbiji, a i onih koji su me primili u svoje timove ovdje. Tako sam odlučio da ipak ostanem i prosto kreiram sebi posao i obaveze da bih imao ritam na koji sam navikao u Americi", kaže Matijašević.
Darko Matijašević/Bloomberg Adria
Kofer je konačno raspakovao 2008. godine, jer je shvatio da i u svojoj zemlji može da ostvari san.
"Svidio mi se preduzetnički ambijent u kom sam učestvovao i sve te raskrsnice na kojima sam bio. Shvatio sam da mi karijera kojoj bih se vratio u Americi ne bi više bila zanimljiva", navodi Matijašević.
Pandemija otvara do tada zatvorena vrata
Matijašević je 2017. proširio porodični vinograd i ističe da je to jedna od najljepših odluka u njegovom životu.
"Bez obzira na slojevitost vinogradarstva, emotivne nagrade su neuporedive sa bilo čim drugim, jer je to porodična ljubav koja se prenosi. S druge strane, vinogradarstvo zahtijeva dosta poslovnih vještina koje sam stekao, što mi dosta olakšava posao", kaže Matijašević.
Matijaševićeva vinarija tri godine zaredom je dobila zlatni Decanter, na najvećem vinskom takmičenju na svijetu.
.webp){kind=icon}
