Blockchain i kriptovalute: što trebate znati o novoj eri financija (II. dio)

Kriptovalute: Novi oblik digitalne imovine

Kriptovalute su dakle digitalni novčići temeljeni na tehnologiji blockchaina. One predstavljaju novi oblik digitalne imovine koji omogućuje brze, sigurne i transparentne transakcije. Najpoznatija kriptovaluta je spomenuti Bitcoin koji je postao sinonim za digitalni novac. Međutim, tu je cijeli niz kriptonovčića, kao što su Ethereum, Tether, Dogecoin, Litecoin i drugi, svaki s vlastitim specifičnim karakteristikama. Zajednički naziv za sve kriptonovčiće koji nisu Bitcoin je altcoin.

Iako se u tekstovima pisanim na engleskom može primijetiti da se pojmovi "kriptovaluta", "token" i "novčić" često koriste kao sinonimi, treba istaknuti da prema srbijanskom Zakonu o digitalnoj imovini, kriptovalute nisu isto što i digitalni tokeni. Naime, dva glavna tipa digitalne imovine virtualne su valute (kriptovalute su podvrsta virtualnih valuta) i digitalni tokeni, a pojednostavljeno rečeno, prve se mogu promatrati kao pandan tradicionalnom novcu, a drugi kao pandan vrijednosnim papirima. Stoga je za kriptovalute u Srbiji nadležna Narodna banka Srbije (NBS), a za digitalne tokene Komisija za vrijednosne papire (Komisija za hartije od vrednosti).

Nadležnost nad digitalnom imovinom u Srbiji podijeljena je između NBS-a i Komisije za vrijednosne papire | Bloomberg

Ta podjela imovine već je mjesecima vruća tema u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje tamošnja Komisija za vrijednosne papire (Securities and Exchange Commission – SEC) pokušava određene novčiće staviti pod svoju nadležnost. Kako je Bloomberg nedavno izvijestio, izvorni novčići blockchainova Cardano, Polygon, Chiliz, Solana i Coti samo su neki od onih za koje SEC smatra da su vrijednosni papiri koje treba regulirati pod njihovim okriljem. Da pojasnimo, izvorni novčići blockchaina koriste se za nagrađivanje onih članova mreže koji omogućavaju da uopće dođe do transakcija na samom protokolu.

Kriptovalute su iz nekoliko razloga stekle sve veću popularnost. Prvo, one pružaju mogućnost direktnog peer-to-peer prijenosa vrijednosti, bez posrednika. To znači da korisnici mogu direktno slati i primati novac bez potrebe za bankama ili drugim financijskim institucijama. To otvara vrata financijskoj inkluziji za ljude koji nemaju pristup tradicionalnim bankarskim uslugama.

Drugo, kriptovalute omogućavaju brže i jeftinije transakcije u usporedbi s tradicionalnim financijskim sustavom. Dok tradicionalni transferi novca mogu potrajati nekoliko dana i uključivati visoke provizije, kriptovalute omogućavaju gotovo trenutačne transakcije s minimalnim troškovima.

Treće, kriptovalute pružaju veću sigurnost i privatnost korisnicima. Transakcije se obavljaju putem kriptografskih algoritama, što ih čini izuzetno teškima za hakiranje ili manipulaciju. Osim toga, identitet korisnika može ostati anoniman, osim ako sami ne odluče otkriti svoje podatke.

Blockchain tehnologija pruža visoku razinu transparentnosti i sigurnosti kriptosektoru | Bloomberg

Konačno, još je jedna bitna karakteristika potencijal za visoke prinose. Naime, tržište kriptovaluta poznato je po velikim oscilacijama cijena, što pruža mogućnost za značajne zarade za investitore. S druge strane, upravo zbog volatilnosti tržišta i mogućnosti da se izgubi značajna količina novca, kriptovalute se promatraju kao rizična klasa imovine.

Njegovo veličanstvo Bitcoin

Bitcoin je digitalna kriptovaluta i decentralizirani sustav plaćanja koji je predstavljen 2008. godine. Pokrenula ga je 2009. godine osoba ili grupa pod pseudonimom Satoshi Nakamoto.

Taj novčić nastaje kroz proces poznat kao rudarenje (engl. mining), koji uključuje rješavanje složenih matematičkih problema uz pomoć računalne snage. Osnovni pregled procesa podrazumijeva više koraka. Naime, kada korisnici šalju Bitcoine jedni drugima, te transakcije sadrže informacije o tome koliko se Bitcoina šalje i kome. Grupa transakcija potom se sakuplja i od nje se formira blok. Ti blokovi osnovna su jedinica knjige transakcija, odnosno blockchaina.

Tada stupaju na scenu rudari (engl. miner), koji se natječu kako bi riješili kompleksne matematičke probleme radi verifikacije transakcije u bloku. To se postiže uz pomoć računalne snage. Prvi rudar koji riješi problem ima pravo dodati novi blok u blockchain.

Bitcoin, najpoznatija, a za neke i jedina prava kriptovaluta | Depositphotos

Nakon što se traženi zadatak riješi, blok transakcija enkriptira se u niz znakova nazvan hash. Hash jednog bloka uključuje informacije o samim transakcijama, hashu prethodnog bloka (što omogućava vezivanje blokova u lanac) i dodatne metapodatke. Rudar mora dokazati da je zaista obavio rad na kreiranju bloka, tako da dodatno rješava matematički problem koji se bazira na informacijama unutar bloka. Taj dodatni "dokaz o radu" (engl. proof of work) osigurava da se blokovi ne mogu lako lažirati.

Kada rudar uspješno doda blok u blockchain, ostali članovi mreže verificiraju taj blok i sve transakcije u njemu. To uključuje provjeru ispravnosti potpisa, hashova i drugih informacija. Ako je blok valjan, članovi ga prihvaćaju i dodaju u svoje lokalne kopije blockchaina. Novi blokovi dodaju se na kraj blockchaina i postaju dio neprekidnog niza transakcija koje su rudari verificirali i potvrdili.

Netko bi se mogao zapitati koja je korist rudara u svemu tome, to jest zašto bi oni trošili energiju na rješavanje nekakvih matematičkih zavrzlama kako bi drugima bilo omogućeno slati svoje Bitcoine? Zato što za svoj rad dobivaju nagrade i zarađuju na provizijama od transakcija. Drugim riječima, rudar koji uspješno doda blok u blockchain nagrađuje se određenom količinom novih Bitcoina, uz transakcijske provizije dobivene iz tog bloka. To je istovremeno i način na koji se novi Bitcoini uvode u optjecaj.

Proces rudarenja postaje sve teži kako se mreža Bitcoina širi jer se matematički problemi kompliciraju. Taj proces također ima jedno bitno ograničenje. To se odnosi na ukupan broj Bitcoina koji će ikad moći biti izrudareni, a on iznosi 21 milijun.

Bitcoini se neće moći rudariti beskrajno | Depositphotos

Bitcoin je često predmet kritika zbog količine električne energije koja se troši na održavanje njegova protokola. Zato već nekoliko godina u kriptosvijetu jača tendencija okretanja prema načelima drugačijim od Bitcoinova "dokaza o radu". Tako je, primjerice, drugi najpopularniji blockchain protokol Ethereum prošle godine prešao na princip "dokaza o udjelu" (engl. proof of stake), s ciljem smanjenja potrošnje energije i poboljšanja održivosti mreže.

Drugi kriptonovčići

Tisuće različitih kriptonovčića stvorenih širom svijeta dovele su do razvoja mnogih funkcija koje su im dodijeljene.

Ranije smo u tekstu spomenuli da u Srbiji kao dva glavna tipa digitalne imovine izdvajaju kriptovalute i digitalni tokeni. Potonji su najpoznatiji po svojoj podvrsti nezamjenjivim tokenima (engl. non-fungible token – NFT). Njihovo ime upućuje na to da za razliku od zamjenjivih kriptovaluta, pri čemu jedna jedinica takve valute može biti zamijenjena za drugu i bez kakve promjene vrijednosti, imaju jedinstvene karakteristike koje ih razlikuju od drugih. Stoga se NFT-ovi najčešće koriste za predstavljanje digitalnih umjetničkih djela i kolekcionarskih predmeta. Tržište NFT-ova je prije otprilike godinu i pol dostiglo rekordnu razinu trgovine, nakon čega je taj balon dosta splasnuo.

Popularne kolekcije digitalnih "sličica" izgubile su svoju nekadašnju vrijednost | Bloomberg

 

Digitalni tokeni također pružaju mnogo šire mogućnosti od zabave i umjetnosti. Na primjer, u Srbiji su takvi tokeni prvi put izdani prošle godine, a izdalo ih je beogradsko društvo za faktoring Finspot. Praktički, oni predstavljaju dematerijalizirane obveznice, a tvrtka ih je stvorila kako bi na inovativan način prikupila investicije.

Međutim, praksa prepoznaje i hibridnu digitalnu imovinu koja nije posebno definirana zakonom, a koja ima karakteristike i virtualne valute i digitalnog tokena. To se zbog kompleksnijeg uklapanja u zakonske okvire pokazalo kao problematično pitanje za svjetske regulatore. Primjer za takav tip imovine bio bi, među ostalima, Ether, izvorni token blockchaina Ethereum, jer osim karakteristika sredstva plaćanja, nudi i mogućnost zarade od kriptouloga ili tzv. stakinga. "Dokaz o udjelu" na kojem počiva funkcioniranje mreže Ethereum podrazumijeva da određeni korisnici ulažu svoje Ethere kako bi održali rad sustava, a zauzvrat bivaju nagrađivani prinosom. Zato neke svjetske jurisdikcije Ether tretiraju kao imovinu koja ima karakteristike digitalnog tokena, odnosno vrijednosnog papira.

Tu je također četvrta vrsta digitalne imovine (koju srbijanski zakon jasno definira) – stabilna digitalna imovina. Ona se izdaje radi što manjih promjena vrijednosti te imovine. Istovremeno, sama vrijednost povezana je s vrijednošću zakonskog sredstva plaćanja ili neke druge imovine koja ima malu promjenu vrijednosti.

Stabilne kriptovalute (engl. stablecoin) često su vezane za američki dolar, što znači da bi kompanije koje ih izdaju trebale konstantno imati potrebne rezerve fiat novca ili imovine ekvivalentne tome kako bi održale ujednačenu željenu vrijednost digitalne imovine. Najrašireniji stablecoin je Tether, a njegova cijena teži uvijek biti jedan dolar.

Slične stablecoinovima su digitalne valute središnjih banaka (engl. central bank digital currency – CBDC), ali umjesto da budu vezane za neku fiat valutu, CBDC-ovi su sami po sebi zakonsko sredstvo plaćanja, samo u digitalnom obliku. Kako je Bloomberg Adria već pisao, više jurisdikcija lansiralo je takve valute, što je izazvalo dileme o načinima upotrebe valuta i privatnosti podataka koji se kroz takve sustave prikupljaju.