.webp){kind=icon}
BDP je među brojnim ekonomskim kraticama jedna od najčešće korištenih. To je kratica za bruto domaći proizvod (engl. gross domestic product – GDP) i svatko ju je neizbježno susreo nekad u životu – prisutna je u medijima, u izvješćima vlada, proračunima, analizama središnjih banaka te ga često koristi i poslovna zajednica. To bruto domaći proizvod čini najpoznatijim i najčešće korištenim ekonomskim pokazateljem koji se smatra "ocem" svih ekonomskih indikatora. Zašto? Zato što BDP predstavlja referentnu točku za zdravlje nacionalnih i globalnih ekonomija. Kada BDP raste, osobito ako inflacija nije problem, radnicima i poslovanjima ide bolje, poboljšava se kvaliteta života. No naravno, ne uvijek. Naime, rast bruto domaćeg proizvoda ne mora nužno odražavati dobar život, u slučaju da je rezultat proizvodnje koja iznimno zagađuje okoliš. Ipak, njegova uzlazna putanja pokazuje da ekonomiji ide dobro.
Što je BDP?
Bruto domaći proizvod predstavlja ukupnu tržišnu vrijednost svih finalnih i proizvedenih dobara i usluga, odnosno ostvarenih prihoda na teritoriju jedne zemlje u određenom razdoblju, obično tijekom jedne godine.
To je vrijednosni, odnosno novčani (monetarni) pokazatelj i računa se u novcu.
BDP je ukupna konačna proizvodnja svih sektora i grana u jednoj zemlji. U njega ulaze svi proizvodi tvrtki, sva poljoprivredna proizvodnja, ali i usluge koje građani plaćaju ili dobivaju od institucija. Ta vrijednost izražava se tako da se ukupne količine dobara i usluga pomnože s njihovim tržišnim cijenama, čime se u biti dobiva ukupna tržišna vrijednost na razini cijele ekonomije.
BDP je tržišna vrijednost svakog proizvoda ili usluge, tj. ne ona po kojoj su proizvedeni, već po kojoj su prodani, odnosno kupljeni. Na primjer, u BDP ulaze plaćeni euro za kilogram jabuka ili pet eura koje trošimo kada idemo na šišanje u salon.
BDP obuhvaća samo konačna dobra i usluge, ali ne i međufazna (intermedijarna) dobra i usluge. Ako se od jabuke napravi sok, tada će cijena soka biti vrijednost koja se računa u bruto domaćem proizvodu. Cijena jabuke u ovom slučaju ne ulazi u BDP.
BDP obuhvaća samo proizvode proizvedene u određenom razdoblju, primjerice u tromjesečju ili godini. Oni proizvedeni u prošlosti predstavljaju nacionalno bogatstvo.
Depositphotos
Ili u alternativnom konceptu, bruto nacionalni proizvod, ili BNP (engl. gross national product – GNP) mjeri cjelokupnu proizvodnju stanovnika jedne zemlje. To znači da će proizvodnja tvornice u vlasništvu njemačke tvrtke u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) biti uključena u BDP SAD-a, ali u njemački BNP.
No u BDP svakako nisu uključene sve proizvodne aktivnosti. Na primjer, neplaćeni rad (kao što je kućanski ili volonterski rad) i aktivnosti na crnom tržištu nisu uključene jer ih je teško mjeriti i precizno vrednovati. To znači da pekar koji proizvodi kruh za svoje mušterije doprinosi BDP-u, ali neće doprinijeti BDP-u ako isti kruh ispeče za svoju obitelj (iako će sastojci koje je kupio biti zabilježeni).
Depositphotos
Osim toga, u tom "bruto" domaćem proizvodu nije uzeta u obzir "potrošnja", odnosno amortizacija strojeva i objekata (tzv. kapitalni fond) koji se koriste za proizvodnju nekog proizvoda. Kada se ta amortizacija oduzme od BDP-a, dobivamo neto domaći proizvod.
Kako se mjeri?
BDP se mjeri prema trima metodama koje daju isti rezultat.
Metoda proizvodnje sumira "dodanu vrijednost" u svakoj fazi proizvodnje, gdje se dodana vrijednost definira kao ukupna prodaja umanjena za vrijednost ulaznih komponenti u proizvodni proces. Na primjer, brašno bi bilo srednji ulaz, a kruh finalni proizvod; ili usluge arhitekta bi bile srednji ulaz, a zgrada finalni proizvod.
Metoda prihoda sumira prihode koje ostvaruju proizvođači, odnosno plaće, dobit, dividende, kamate i druge.
Metoda potrošnje sabire vrijednost kupnji koje vrše krajnji korisnici. Na primjer, potrošnju hrane, televizora i medicinskih usluga od kućanstava, investicije u strojeve od tvrtki ili kupovina dobara i usluga od vlada, odnosno javnu potrošnju, ali i saldo uvoza i izvoza.
BDP u jednoj zemlji obično izračunava državni statistički zavod koji prikuplja informacije iz velikog broja izvora. Međutim, pri izračunu većina zemalja slijedi uspostavljene međunarodne standarde. Međunarodni standard za mjerenje BDP-a sadržan je u Sustavu nacionalnih računa od 1993. godine, koji su sastavili Međunarodni monetarni fond (MMF), Europska komisija (EK), Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Ujedinjeni narodi (UN) i Svjetska banka (SB).
Nominalni BDP
Nominalni bruto domaći proizvod predstavlja vrijednost ukupno proizvedenih konačnih dobara i usluga u ekonomiji, izračunatu prema tekućim cijenama. Međutim, tekuće cijene također uključuju utjecaj inflacije u toj godini.
Rast nominalnog bruto domaćeg proizvoda u zemlji može biti rezultat ne samo rasta proizvedenih količina finalnih dobara i usluga u toj godini, već i rezultat rasta opće razine cijena u ekonomiji pod utjecajem inflacije. Ako je stopa inflacije veća, potpuno je moguće da nominalni bruto domaći proizvod pokaže rast i u uvjetima kada se razina proizvodnje u tekućoj godini smanji u odnosu na prethodnu. Nominalni bruto domaći proizvod ne odražava stvarne promjene u ukupnoj proizvodnji ekonomije. Stoga je potrebno izračunati tzv. realni bruto domaći proizvod.
Realni BDP
Ljude uvijek zanima raste li ili opada ukupni proizvod ekonomije. Međutim, budući da se BDP prikuplja po tekućim ili nominalnim cijenama, dva razdoblja ne mogu se uspoređivati bez korekcija za inflaciju.
Depositphotos
Kako bi se odredio realni BDP, njegova nominalna vrijednost mora se prilagoditi tako da uzmu u obzir i promjene cijena. Tako se može vidjeti je li vrijednost proizvodnje porasla zbog porasta proizvodnje ili jednostavno jer su cijene porasle. Za prilagodbu BDP-a iz nominalnog koristi se statistički alat nazvan deflator cijena (određeni opći indeks cijena).
Deflator BDP-a indeks je koji mjeri prosječnu razinu cijena proizvodnje u ekonomiji u odnosu na osnovnu godinu.
Opće zdravlje ekonomije
BDP je važan jer pruža informacije o veličini ekonomije i o tome kako ona funkcionira. Stopa rasta realnog BDP-a često se koristi kao pokazatelj općeg zdravlja ekonomije.
Općenito, povećanje realnog BDP-a tumači se kao znak da ekonomiji ide dobro. Kada realni BDP snažno raste, vjerojatno se povećava i zaposlenost jer tvrtke zapošljavaju više radnika za svoje tvornice ili urede, a ljudi imaju više novca u džepu. Kada BDP opada, kao što se dogodilo u mnogim zemljama tijekom svjetske ekonomske krize, zaposlenost se često smanjuje. U nekim slučajevima BDP može rasti, ali ne dovoljno brzo da bi stvorio dovoljan broj radnih mjesta za one koji ih traže. Međutim, stvarni rast BDP-a se tijekom vremena kreće u ciklusima.
Ekonomije ponekad prolaze kroz razdoblja ekspanzije, a ponekad kroz razdoblja sporog rasta ili čak recesije, što se često definira kao dva uzastopna tromjesečja u kojima se proizvodnja smanjuje. Na primjer, u Sjedinjenim Američkim Državama postojalo je šest recesija različite duljine i ozbiljnosti između 1950. i 2011. godine.
U novijoj povijesti, recesije su se dogodile u više zemalja zbog pandemije COVID-19.
Depositphotos
Usporedba BDP-a i pariteta kupovne moći
BDP se mjeri u valuti zemlje subjekta. To zahtijeva prilagodbu kada pokušavamo usporediti vrijednost proizvodnje u dvije zemlje koje koriste različite valute.
Uobičajena metoda je pretvoriti vrijednost BDP-a svake zemlje u američke dolare, a zatim ih usporediti. Konverzija u dolare može se napraviti ili koristeći tržišne devizne tečajeve, tj. one koji prevladavaju na deviznom tržištu, ili putem pariteta kupovne moći (engl. purchasing power parity – PPP).
Paritet kupovne moći stopa je konverzije valuta radi eliminiranja razlika u razinama cijena, izražavajući vrijednost za istu količinu istih dobara i usluga kupljenih u različitim državama s različitim valutama. Izračuni pariteta kupovne moći za usporedbu temelje se na podacima o komponentama potrošnje bruto domaćeg proizvoda definiranim Europskim sustavom računa (ESA 2010), što omogućava rangiranje država prema veličini ekonomije.
Postoji velika razlika između tržišnih i deviznih tečajeva temeljenih na paritetu kupovne moći na razvijenim tržištima i zemljama u razvoju.
Kako bismo to razumjeli, uzmimo najčešći primjer – cijenu hamburgera. Ako se hamburger u Londonu prodaje za dvije funte, a u New Yorku za četiri dolara, to bi značilo devizni tečaj PPP-a od jedne funte za dva dolara. Taj tečaj PPP-a može biti različit od onog koji prevladava na financijskim tržištima (tako da stvarna cijena dolara za jedan hamburger u Londonu može biti ili više ili manje od četiriju dolara za koje se prodaje u New Yorku). Taj tip usporedbe između zemalja osnova je za poznati Big Mac indeks, koji objavljuje časopis The Economist i izračunava devizne tečajeve PPP-a na temelju McDonald'sova sendviča koji se prodaje u gotovo identičnom obliku u mnogim zemljama širom svijeta.
Što BDP ne govori
Također je važno razumjeti što nam BDP ne može reći.
BDP nije mjera ukupnog životnog standarda ili blagostanja jedne zemlje. Iako se promjene u proizvodnji dobara i usluga po stanovniku (BDP po glavi stanovnika) često koriste kao mjerilo za to živi li prosječan građanin u nekoj zemlji bolje ili lošije, taj pokazatelj ne obuhvaća stvari koje se mogu smatrati važnima za opće blagostanje. Na primjer, povećana proizvodnja može biti uz cijenu ekološke štete ili drugih vanjskih pritisaka, kao što je buka.
Depositphotos
Kvaliteta života također može ovisiti o raspodjeli BDP-a među stanovnicima jedne zemlje, a ne samo o njegovoj ukupnoj razini. Kako bi pokušali otkriti takve čimbenike, Ujedinjeni narodi izračunavaju ljudski razvojni indeks, koji rangira zemlje ne samo na temelju BDP-a po stanovniku, već i na temelju drugih čimbenika kao što su očekivano trajanje života, pismenost i školovanje. Napravljeni su i drugi pokušaji objašnjenja nekih nedostataka BDP-a, kao što su stvarni pokazatelj napretka i bruto nacionalni indeks sreće, ali i oni imaju svoje kritičare.
BDP po stanovniku
BDP po stanovniku (engl. GDP per capita) pokazatelj je ekonomskog rasta i visine životnog standarda stanovništva. BDP po stanovniku računa se tako da se ukupna vrijednost BDP-a podijeli s brojem stanovnika te zemlje.
Podacima o bruto domaćem proizvodu po stanovniku uspoređuju se razvijenost države u odnosu na druge države i produktivnost rada, istovremeno dajući podatke o bruto nacionalnom dohotku, bruto štednji i neto zaduženju države.
