Globalizacija je sveprisutna tema, a odnosi se na sve veću integraciju i povezanost svjetske ekonomije, trgovine, finansija, tehnologije i kulture. Ova pojava ima značajan utjecaj na nacionalne i globalne ekonomije, donoseći sa sobom brojne izglede i izazove.
Njeni počeci su od vremena kada su ljudi izmislili novac kao instrument zamjene za robu, dok je ekspanzija mediteranske trgovine bila nagovještaj globalizacije. I u to vrijeme, kao i danas, barijere su kvalitet ekonomskog znanja, politička (ne)sposobnost te nivo dostupne tehnologije.
Ključni aspekti
Jedan od ključnih aspekata globalizacije je povećana trgovina. Globalizacija omogućava slobodniji protok robe i usluga između zemalja, što otvara nove tržišne mogućnosti i potencijal za rast i razvoj. Ovo stvara povoljne uvjete za privredu i potiče međunarodnu suradnju.
Investicije i finansijska integracija su također značajni aspekti. Olakšava strane investicije i privlači kapital iz drugih zemalja. Integracija finansijskih tržišta omogućava pristup kapitalu i finansijskim instrumentima iz cijelog svijeta, što stvara mogućnosti za rast preduzeća i razvoj tržišta.
Tehnološki napredak doveo je do razmjene znanja, tehnologija i inovacija. Inovacije se brzo šire i doprinose ekonomskom razvoju, a sam tehnološki napredak doveo je do poboljšanja produktivnost u mnogim sektorima.
Dostupnost raznolikosti je još jedan pozitivan aspekt globalizacije. Dovodi do većeg izbora i dostupnosti različitih proizvoda i usluga iz različitih dijelova svijeta. Potrošači imaju priliku pristupiti različitim kulturama, doživjeti raznolikost i imati koristi od različitih vrsta robe i usluga.
Razumijevanje ekonomije globalizacije, njenih izgleda i izazova ključno je za prilagođavanje i uspješno upravljanje promjenama koje ona donosi. Potrebno je pažljivo uravnotežiti prednosti i izazove kako bi se postigao održiv i pravedan ekonomski rast.
Svijet grupiran u blokove
Ivan Odrčić, voditelj analize makroekonomije i tržišta kapitala Bloomberg Adrije objašnjava kako geopolitički i ekonomski poremećaji često dovode do jačanja protekcionizma i fokusa na domaću ekonomiju. Trenutno se intenziviraju zabrane uvoza prehrambenih proizvoda kako bi se zaštitila domaća poljoprivreda npr. žitarice, ili pak zabrane izvoza kako bi se izbjegle nestašice. Međutim, u mirnijim vremenima teži se maksimalnom otvaranju prema svijetu kako bi se povećala izvozna baza, snizili troškovi i potaknuo rast.
Današnje vrijeme nije drastično drugačije od prošlih vremena geopolitički ili ekonomski, ali je dostupnost informacija znatno veća i brža.
"U trenutnom svjetskom okruženju postoje naznake da je u proteklom desetljeću došlo do zaustavljanja globalne svjetske trgovinske razmjene, međutim također je i činjenica da se svijet nešto jačim tempom grupira u blokove – kako političke (ideološke), tako i ekonomske, ali i okrupnjuje unutar sebe (danas npr. postoji jedinstveni ekonomsko-politički blok od 27 država koje čine jednu cjelinu, dok je svijet prije 30-ak godina bio puno fragmentiraniji)", kaže Odrčić.
Izazovi
Globalizacija ipak može stvoriti neravnotežu, koja će dovesti do nejednakosti između zemalja, ali i unutar njih. Neke zemlje će imati veće koristi od globalizacije, dok će druge biti zakinute.
Pandemija koronavirusa poljuljala je svjetsku ekonomiju, finasijska kriza koja je uslijedila proizilazi iz integracije finansijskih tržišta. Brzo širenje krize iz jedne zemlje na druge dovela je do nestabilnosti na tržištu i ima ozbiljan utjecaj na ekonomije. Stoga je važno razviti mehanizme za regulaciju i nadzor finansijskog sektora kako bi se smanjili rizici.
Globalne su zakonitosti u suštini ostale iste – kupi (napravi) jeftino - prodaj skupo, samo se uvjeti igre mijenjaju.
Dvije globalno najveće svjetske sile i dalje trguju međusobno, što većim dijelom negira postojanje globalno zabrinjavajućeg fenomena deglobalizacije. Matematika je jednostavna - Kina se mora otvarati kako bi zadržala razvojni tempo, dok se razvijeni svijet mora otvoriti Kini kako bi bili konkurentni. Globalni energetski igrači također se moraju otvoriti prema velikim ekonomskim silama kako bi zadovoljili njihovu potražnju za gorivom. Dobar je primjer odnos Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Kine, koji djeluju kao "frenemies", kalibrirajući političke trzavice s ekonomskom suradnjom.
Joe Fitter, predavač na e-leadership MBA studiju algebre, direktor MBA strateške finansijske akademije i voditelj Kelley School of Business na Univerzitetu Indiana, kaže da je svijet danas polariziran i funkcionira po principu 'coopetitiona'.
"Mi u SAD-u volimo koristiti termin 'frenemies' za odnose s ekonomijama poput Kine s kojima puno surađujemo, ali koji nam uzimaju i sve značajniji dio tržišta. Činjenica jeste da su godine jeftine i jednostavne proizvodnje dovele do toga da je veliki dio industrije postao pretjerano ovisan o kineskom tržištu i radnoj snazi, stoga se postavlja pitanje što u slučaju tako slabo diverzificirane ekonomije dođe li do nekog socijalnog nemira ili elementarne nepogode?", objašnjava Fitter. Naglasio je da će kompanije morati širiti portfelj svoje industrijske proizvodnje na druga tržišta. "Nazovimo to deglobalizacijom ili novom regionalizacijom".
Radna snaga
Nedostatak radne snage postaje važan faktor budućnosti, posebno u radno intenzivnim djelatnostima. Otvaranje tržišta i konkurencija mogu dovesti do gubitka poslova u određenim sektorima, dok se nova radna mjesta otvaraju u drugim sektorima. Ovaj proces zahtijeva prilagodbu radne snage i ulaganje u obrazovanje kako bi se smanjio negativni utjecaj na zaposlenost. Sve veći razvoj umjetne inteligencije dovodi do upitnosti radnih mjesta.
Nedavni razvoj ChatGPT-ja doveo je mnoge radnike ali i stručnjake do pitanja – da li je njihovo radno mjesto sigurno?! Sve većim razvojem tehnologije, fraza "globalno selo", koju je prvi upotrijebio Marshall McLuhan 1960. godine, od medija se širi i na druge sektore, pa i na ekonomiju.
Upravo tu se pojavljuje novi igrač na šahovskoj ploči – Indija, sa svojim mnogobrojnim mladim stanovništvom i potencijalom zauzimanja kineskog ekonomskog utjecaja.
Kako kaže Odrčić, nedostatak radne snage u većini razvijenih ekonomija postaje jedno od modernih determinanti srednjoročne i dugoročne budućnosti u kojoj je najviše pogođena radno intenzivna djelatnost, "a u kojoj su Evropljani sve slabiji, pa je samim time i globalna trgovina pod većim fokusom, kako bi se zadržala određena razina ekonomske razvijenosti".
Globalne industrijske aktivnosti
Jaz između najsiromašnijih i najbogatijih zemalja se povećava, a proizvodnja postaje sve više internacionalna, dok izvoz raste brže nego industrijska dodana vrijednost.
Uspostavljanjem globalnih veza, tehnološki napredak je donekle "narušio" prirodne barijere zaštite koje su nekada čuvale određene zemlje i sektore od međunarodne konkurencije. Ovaj tehnološki proboj, uz podršku općih trendova liberalizacije, igra ključnu ulogu u određivanju zemalja u razvoju u kojima će nove industrije pronaći svoje mjesto i gdje će se otvoriti nova tržišta. Ipak, tržišta zemalja u razvoju su danas znatno otvorenija nego ikada ranije.
Brzina komunikacija i transporta je smanjila udaljenosti, omogućavajući izvoznicima efikasniji pristup stranim tržištima. S druge strane, isto skraćivanje udaljenosti donosi i povoljniji pristup uvoznicima prema stranim proizvodima, uslugama i tehnologijama. Ovaj fenomen je doveo do znatno veće dostupnosti tržišnih informacija za potrošače.
U eri ubrzanog tehnološkog napretka, ekonomske promjene doživljavaju dramatične transformacije, gdje su neka područja i firme osjetno više korisnici ovih promjena u odnosu na druge. Tradicionalni sektori bazirani na osnovnim resursima i preradi postupno gube svoj udio i značaj u korist novih aktivnosti, dok visokotehnološki proizvodi značajno dobijaju na važnosti.
Koncept konkurentske prednosti evoluira kao odgovor na dvije glavne sile: inovacije i realokacije procesa ili funkcija s visokih troškova na područja s manjim troškovima. Ove sile međusobno interagiraju i oblikuju pejzaž ekonomske aktivnosti.