Nvidia je danas sinonim za tehnološku snagu u grafičkim procesorima (GPU) i vještačkoj inteligenciji (AI) i dokaz da se inovacije, kreativnost, upornost i pomjeranje granica bespogovorno isplate, ali je početak bio turbulentan i relativno skroman. Tri inženjera osnovala su kompaniju 1993. godine u restoranu brze hrane Dennys u Kaliforniji - Jensen Huang, porijeklom s Tajvana, koji je već radio kao direktor u kompaniji za proizvodnju čipova, i američki inženjeri Chris Malachowsky i Curtis Priem. Ukupno su uložili 40.000 dolara, što je danas oko 90.000 dolara.
Ali već krajem devedesetih godina kompanija je bila na ivici propasti - čip koji je razvijala za Segu nije ispunio očekivanja, a masovni otkazi i finansijska nesigurnost prijetili su njenom opstanku. U tom momentu je Huang, i sadašnji izvršni direktor, donio odluku koja će trajno odrediti sudbinu prve svjetske kompanije vrijedne pet biliona dolara.
Sega spas - kako je jedan rizik promijenio sve
U epicentru svoje krize, Nvidia je razvijala GPU čip za Segu, a negdje na polovini tog razvoja Microsoft je lansirao DirectX standard, što je Nvidijin projekt učinilo zastarjelim. Huang se tada našao pred dilemom - ako nastavi projekt, kompanija će za dvije godine biti tehnološki mrtva; ako ga prekine - zaposleni neće dobiti plate.
U neobičnom potezu za ono vrijeme, Huang je japanskoj kompaniji za videoigrice predložio raskid ugovora, ali tražio punu isplatu od pet miliona dolara za već obavljen rad. Sega je prihvatila prijedlog i to je kompaniji omogućilo da preživi finansijski i nastavi razvoj svojih tehnologija. To nije bilo samo kratkoročno rješenje, već strateški temelj za buduće uspjehe.
Investiciona kompanija Sequoia Capital ubrzo je uložila 2,5 miliona dolara, dajući dodatni kapital za razvoj proizvoda i poslovanje, što je omogućilo da Nvidia 1999. izađe na berzu i lansira GeForce 256.
GeForce 256 i početak GPU revolucije
Nvidia je GeForce 256 lansirala 1999, kao prvi GPU koji je grafiku zaista pretvorio u moćan procesor za 3D. Konkurenti jednostavno nisu mogli pratiti taj sprint, poput kompanije 3dfx (osnovane 1994. u Kaliforniji), koja je tada dominirala tržištem, a onda preko noći nestala.
GeForce 256 nije bio samo proizvod već simbol vizije i inovacije. Imao je integrisani transform & lighting engine sistem, što je omogućilo složene grafičke operacije koje su prethodno zahtijevale posebno hardversko ubrzanje. GeForce je, također, postavio temelje za nastanak PC igara kakve danas znamo, podstakao razvoj vizuelnih simulacija i grafičkih aplikacija, ali i otvorio vrata za buduću upotrebu GPU-a u naučnim simulacijama i AI-ju.
Strategija Nvidije bila je jasna - nije poenta samo proizvesti hardver, već i postaviti standarde koje konkurenti teško mogu prevazići.
Bloomberg
CUDA i priprema za AI prije nego što je postao hit
Još 2006, dakle prije skoro dvije decenije, Huang je počeo razvoj CUDA platforme, infrastrukture koja je GPU pretvarala u alat za treniranje AI modela, ne čekajući da Nvidia "uleti" u trend, već da ga stvori.
Vještačka inteligencija tada još nije bila mainstream tema, ali je Huang prepoznao njen potencijal. Kada je 2012. izbio AlexNet, Nvidia je imala gotovu infrastrukturu za treniranje neuralnih mreža. Dok su konkurenti tražili rješenja, Nvidia je već bila centralni stub globalnog AI ekosistema. CUDA je omogućila kompaniji ne samo da dominira hardverom već i da oblikuje softverski ekosistem, čineći njene čipove zlatnim standardom za AI trening.
Nvidia između SAD i Kine
U posljednjih nekoliko godina, osim na tehnološkom polju, očigledan je i geopolitički značaj Nvidije. Njeni napredni AI čipovi više nisu samo tehnologija - oni su strateški instrument u globalnoj igri moći. Sjedinjene Države koriste Nvidia proizvode kao ključni stub tehnološke dominacije, posebno u odnosu na Kinu, gdje postoji sve veći pritisak na kontrolu naprednih tehnologija.
SAD zahtijeva posebne licence za izvoz najnaprednijih AI čipova A100 i H100 u Kinu i Rusiju, dok istovremeno nastoje balansirati komercijalni interes i nacionalnu sigurnost. Nvidia, sa svojom infrastrukturom, mora poslovati u ovom ograničenom prostoru, optimizujući distribuciju i proizvode tako da zadovoljava regulatorne zahtjeve, a istovremeno ostaje konkurentna.
Uprkos zategnutim odnosima između Washingtona i Pekinga i restrikcijama izvoza ključnih tehnologija, Nvidia je ljetos ponovo dobila odobrenje SAD-a da prodaje svoje čipove H20 Kini. Time je pokazala rijetku sposobnost da opstane u sferi gdje politika često diktira biznis. Trumpova administracija u Nvidiji očigledno vidi ne samo moćnu tehnološku kompaniju već i strateški adut - tehnološkog šampiona koji istovremeno jača američki tehnološki suverenitet i ublažava tenzije kroz ekonomsku međuzavisnost.
Evropska unija također postavlja kontrolu izvoza "dual-use" tehnologije, uključujući poluprovodnike i alate za proizvodnju, dok Japan i druge azijske zemlje uvode restrikcije na naprednu opremu i AI hardver. Nvidia je uspjela te prepreke pretvoriti u konkurentsku prednost, koristeći regulatorni okvir da osigura održiv rast i stabilnu globalnu poziciju, dok konkurenti masovno zapinju, upleteni u mrežu sankcija i restrikcija.
Poslovni rezultati govore za sebe
Nvidia je u posljednjih nekoliko kvartala jedna od najpraćenijih kompanija na svjetskom tržištu kapitala, a njene akcije su za samo tri godine zabilježile četverocifren rast (u stotinama procenata). Kombinacija finansijskog i političkog faktora, uz lidersku ulogu u svijetu koji sve sigurnije korača putem vještačke inteligencije (AI), dovela je Nvidiju u zavidnu poziciju - mnogo investitora kupuje njene akcije u jeku AI buma, ne pitajući se možda (dovoljno) jesu li vrijednosti akcija precijenjene.
Pritom, sve se dešava u momentu kada svjetske kompanije enormno ulažu u AI, svjesno obarajući cijene svojih akcija, jer među ulagačima generalno vlada skepsa zbog potencijalnog pucanja balona. Ipak, nijedna od tih "veličanstvenih sedam" ne odriče se lude vožnje u AI vozu, a Nvidia je mašinovođa koji vozi toliko brzo da gotovo ne staje na nepotrebnim stanicama.
Analitičari BBA trenutno smatraju da Nvidiju ne bi mogao pogoditi dot-com balon, kao i da ulagači, uprkos visokim cijenama, ne precjenjuju najvredniju svjetsku kompaniju.
Ako bismo uporedili Nvidiju sa Ciscom, tadašnjim herojem "internet buma", važno je istaći jednu ključnu razliku koja opravdava ovakav stav analitičara, a to je rast prihoda. Naime, Cisco je od 1998. do 2001. imao CAGR rast prihoda od 25 posto, a kod Nvidije CAGR rast prihoda u periodu od 2023. dosad iznosi 57 posto. Nvidia osnažuje svoju profitabilnost iz godine u godinu, pa je tako od profitne marže od 49 posto iz fiskalne 2023, već naredne godine ostvarila maržu 55 posto. Plan za 2025. je da ostvare dobit od 110 milijardi uz maržu od 53 posto. Kod Cisca, recimo, ostvarena marža od oko 20 posto ostaje konstanta, iako je prošlo više od 20 godina.
Sve ove godine preživljavanja, inovacija i strateške otpornosti sada se odražavaju u finansijskim pokazateljima. Nvidia ima P/E odnos od 57, što oslikava očekivanja investitora da kompanija nastavi rasti i dominirati tržištem GPU i AI infrastrukture. Da bismo razumjeli šta visok P/E zaista znači i je li Nvidia precijenjena ili opravdano vrednovana, potrebno je prvo pojasniti šta su multiplikatori i kako funkcionišu.
Visok P/E nije samo broj - on je projekcija budućnosti. Investitori plaćaju cijenu sada za očekivane zarade u narednim godinama, a snažni finansijski temelji kompanije, uključujući neto profitne marže preko 50 posto i značajno gotovinsko stanje, čine ovu projekciju opravdanom. Tržište je spremno da plati mnogo za budući rast - što je istovremeno potvrda i upozorenje. Ako rast uspori, čak i uz dobre rezultate, vrijednost akcija može naglo pasti.
Ono što Nvidiji trenutno najviše ide naruku jeste ogromna potražnja za grafičkim procesorima Blackwell, koja je dovela do impozantne brojke od šest miliona isporučenih uređaja u posljednjoj godini. Blackwell pločice su osnovni materijal na koji se ugraviraju čipovi (korišteni u brojnim industrijama), a te pločice sada obaraju sve rekorde. U oktobru je objavljeno da su prvi Blackwellovi počeli da se proizvode i u Arizoni (ranije su pravljene isključivo na Tajvanu), što dodatno jača otpornost lanca snabdijevanja.
Zašto Nvidia nije samo euforična priča
Nvidijin rast nije samo mrtvo slovo na papiru već je potkrijepljen vrlo konkretnim finansijskim rezultatima. Prihodi su sa oko 16,7 milijardi dolara u fiskalnoj 2021. porasli na više od 60 milijardi u fiskalnoj 2025. godini - gotovo četverostruko.
Neto dobit je skočila sa oko 4,3 milijarde na više od 29 milijardi dolara, što je rast iznad 570 posto. Bruto marža je porasla sa 64 na više od 75 posto, što je izuzetno visoko za hardversku industriju. Operativni keš-flow raste u istom tempu kao i profit, pa kompanija finansira razvoj sopstvenim sredstvima - bez zaduživanja.
Drugim riječima, Nvidijin rast ima fundament, i to snažan - nije "pumpan" isključivo tržišnim očekivanjima, kao što je bio slučaj sa dot-com kompanijama početkom dvijehiljaditih.
Ako pogledamo dominaciju u AI infrastrukturi, Nvidia drži oko 80 posto tržišta GPU-ova namijenjenih vještačkoj inteligenciji. Njeni čipovi postali su osnovna komponenta svake AI infrastrukture - od OpenAI-jevih servera do cloud servisa Amazona, Microsofta i Googlea. Uz to, Nvidijin CUDA softverski ekosistem postao je industrijski standard: gotovo svi AI modeli optimizovani su za rad s njenim čipovima. To znači da konkurenti (AMD, Intel, Huawei) ne samo da treba da sustignu hardverski nivo već i da razbiju "zatvoreni ekosistem" koji Nvidia godinama gradi.
.webp){kind=icon}
