text size
Očito je da Jonsko-jadranski plinovod (IAP), koji je zamišljen kao novi pravac opskrbe plinom za neke od zemalja Adria regije što uključuje Hrvatsku i koji je prema prvotnim planovima trebao zaživjeti do kraja iduće godine, neće tako skoro ugledati svjetlo dana.
IAP je zajednički projekt Albanije, Crne Gore i Hrvatske, uz participaciju Bosne i Hercegovine, i zamisao je da dovede azerbajdžanski plin prema jugoistoku Europe novim dobavnim pravcem koji bi se nastavljao na Transjadranski plinovod (TAP) koji već plin iz Kaspijskog jezera dovodi preko Turske, Grčke i Albanije prema Italiji.
Bilo je zamišljeno da zajednička tvrtka između zemalja sudionica koja bi se bavila tim projektom profunkcionira početkom ove godine, no zasad joj nema traga. Iz Plinacra za Bloomberg Adriju odgovaraju da se za osnivanje tvrtke čeka da ostale dvije države dosegnu razinu pripremljenosti koju je dosegla Hrvatska, odnosno Plinacro.
"Hrvatske dionice Jonsko-jadranskog plinovoda na visokoj su razini pripremljenosti. Plinacro je za IAP ishodio građevinsku dozvolu za dionicu Dugopolje-Zagvozd i Zagvozd-Ploče. Za dionicu od Ploča do crnogorske granice (Ploče-Dubrovnik-Dobreč) ishođeno je pozitivno rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš i ishođena je lokacijska dozvola. Planirano je da se glavni projekt i ishođenje građevinske dozvole vremenski usklade sa crnogorskim i albanskim dionicama. Isto tako, u planu je osnivanje projektne tvrtke IAP , međutim potrebno je pričekati da ostale dvije države dosegnu razinu pripremljenosti koju je dosegnula Hrvatska, odnosno Plinacro", poručuju iz hrvatskog operatera plinskog transportnog sustava.
IAP se spaja na kraj kopnenog dijela TAP-a u Albaniji/Izvor: TAP
TAP je dug 877 kilometara i dio je južnog plinskog koridora od Azerbajdžana čija je duljina 3500 kilometara. Funkcionira od 2020. godine i kopneni dio završava u albanskom gradu Fieri odakle bi trebao krenuti IAP. Nakon toga ide podmorjem prema Italiji. Početni kapacitet TAP-a bio je 10 milijardi kubičnih metara plina godišnje, a konačni je planiran na 20 milijardi kubičnih metara.
Duljina IAP-a od Splita do Albanije bila bi 511 kilometara od čega 252 kilometra prolazi kroz Hrvatsku. Ukupni predviđeni kapacitet je pet milijardi kubičnih metara plina godišnje i polovica od te količina pripala bi Hrvatskoj. Albanija i BiH imale bi milijardu kubičnih metara na raspolaganju, a Crna Gora pola milijarde.
Prije energetske krize i inflatornih pritisaka okvirno je plan troškova izgradnje bio oko 600 milijuna eura, no u međuvremenu se više no udvostručio.
"Na procijenjenu vrijednost projekta znatno je utjecala inflacija, ali i prilagodba infrastrukture koja bi u budućnosti trebala biti spremna za transport vodika što je u skladu sa Zelenom politikom Europske komisije. Procijenjeni ukupni troškovi tako iznose 1,385 milijardi eura od čega se na hrvatske dionice odnosi 713 milijuna eura", navode iz Plinacra.
Pritom dodaju da je planirano puštanje u rad sada 2030. godina. To je, dakle, pet godina kasnije od izvorne zamisli.
Treba napomenuti da u slučaju Bosne i Hercegovine nije riječ o glavnom pravcu plinovoda već je predviđeno spajanje na IAP preko takozvane južne interkonekcije na pravcu Zagvozd-Imotski-Posušje.
U međuvremenu Plinacro ne miruje i radi na drugim ulaganjima u infrastrukturu, a ključni je tu fokus rad na proširenju LNG terminala na Krku i jačanje plinske transportne povezanosti prema Sloveniji i Mađarskoj.
Izgradnja infrastrukture potrebne za prošireni LNG terminal/Izvor: Plinacro
"Uz proširenje kapaciteta LNG terminala na Krku predviđena je izgradnja plinovoda Zlobin-Bosiljevo, Bosiljevo–Sisak, Sisak-Kozarac i Zabok-Lučko. Kapacitet LNG terminala povećat će se sa sadašnjih 2,9 milijardi kubičnih metara godišnje na 6,1 milijardu od kojih će kapacitet od 1,5 milijarde kubičnih metara biti moguće transportirati prema Sloveniji te 3,5 milijarde prema Mađarskoj. Radovi su u tijeku, a završetak, ako ne bude nepredviđenih teškoća, planiran je polovicom 2026. godine. Navedenim plinovodima osigurat će se jačanje sigurnosti opskrbe plinom za zemlje srednje i jugoistočne Europe i pridonijet će se smanjivanju ovisnosti o ruskom plinu i jačanju strateške autonomije Europske unije", navodi Plinacro.
Ugovor o pratećoj infrastrukturi za LNG terminal vrijedan je 533 milijuna eura i financira se iz mehanizma za oporavak i otpornost EU-a bespovratno. Time će se moći izgraditi sva četiri potrebna plinovoda.
.webp){kind=icon}
