Ljeto na burzama: Psihologija ulagača kao najveći neprijatelj

Ljetni mjeseci na burzama često donose mirnije razdoblje. Povijesni podaci potvrđuju da su lipanj i srpanj u pravilu razdoblja s najmanje turbulencija, što mnoge ulagače navodi na zaključak da je tržište predvidljivo.

Međutim, oslanjanje na sezonske obrasce jedna je od najvećih zabluda u svijetu investicija, kaže za Bloomberg Adriju Emilio Gučec, country manager Finaxa za Hrvatsku, koji objašnjava zašto je vrijeme provedeno na tržištu neusporedivo važnije od pokušaja da se pogodi idealan trenutak za ulaganje.

Opasna iluzija sezonalnosti

Analiza podataka za razdoblje od 2014. do 2024. godine pokazuje da je prosječna vrijednost indeksa volatilnosti VIX, poznatog i kao "indeks straha", u lipnju iznosila 16,6 bodova, a u srpnju 15,8 bodova. Za usporedbu, u listopadu, koji je povijesno znatno nestabilniji, prosječna vrijednost VIX-a bila je gotovo 20 bodova, što je preko 26 posto više.

"Sezonalnost je zanimljiva jer pokazuje obrasce koji su se često ponavljali u prošlosti. No, tržišta nemaju sjećanje niti osjećaj obveze da ponove ono što se događalo posljednjih deset ili dvadeset godina", upozorava Gučec. On ističe da, iako je korisno poznavati te obrasce kako bismo razumjeli kontekst - primjerice, da je ljeti trgovanje slabije jer su mnogi menadžeri fondova na godišnjim odmorima - korištenje sezonalnosti za donošenje odluka o kupnji ili prodaji je "sklizak teren".

Gučec to uspoređuje s vremenskom prognozom: "To je kao da početkom ljeta vidite tjedan dana sunca u prognozi pa zaključite da vam do kraja kolovoza više neće trebati kišobran. Statistika kaže jedno, ali stvarnost uvijek ima pravo i može nas iznenaditi". Tržište, napominje, ovisi o previše fundamentalnih faktora - od ekonomskih podataka i odluka središnjih banaka do geopolitike i poslovnih rezultata kompanija.

Psihologija ulagača kao najveći neprijatelj

Zašto su onda ulagači toliko skloni čekanju "boljeg trenutka", čak i kada dugoročni podaci pokazuju da takav pristup najčešće smanjuje prinose? Odgovor leži u ljudskoj psihologiji.

"Problem je što naš mozak nije stvoren za investiranje. Tisućama godina pomagao nam je preživjeti tako da brže prepoznaje opasnosti nego prilike. Zato gubitke doživljavamo znatno intenzivnije nego dobitke", objašnjava Gučec, navodeći istraživanja koja pokazuju da nas gubitak boli dvostruko jače nego što nas veseli jednak iznos dobitka.

To dovodi do intuitivno pogrešnih reakcija. "Kada tržište padne, strah nam govori da pričekamo još malo jer bi moglo pasti još više. A kad tržište raste, osjećamo da smo zakasnili i da je preskupo za ulazak. U oba slučaja odgađamo ulaganje", kaže Gučec. Problem je u tome, dodaje, što "taj bolji trenutak gotovo nikada ne izgleda kao bolji trenutak". Najveći padovi praćeni su pesimizmom i lošim vijestima, zbog čega se većini ulaganje tada čini kao loša ideja. Prilika postaje očita tek naknadno, kad se tržišta oporave.

Cijena propuštenih prilika

Pokušaj izbjegavanja loših dana na tržištu često dovodi do propuštanja onih najboljih, što dramatično utječe na dugoročne prinose. Gučec se poziva na analizu JP Morgana koja pokazuje da se sedam od deset najboljih trgovinskih dana dogodilo unutar dva tjedna od deset najgorih dana.

"Ovo je možda i najvažniji podatak za običnog investitora", naglašava. Brojke su neumoljive: investitor koji je bio konstantno uložen u S&P 500 indeks tijekom 20 godina ostvario je prosječni godišnji prinos od oko 10 posto. "Ako ste propustili samo 10 najboljih dana u tom razdoblju od otprilike 5000 trgovinskih dana, vaš prinos pada na oko šest posto. Skoro dvostruko manje", pojašnjava Gučec.

Ipak, Gučec upozorava da se slika poznatih indeksa s vremenom mijenja, te da današnje ulaganje u S&P 500 nosi specifičan rizik. "Trenutno svjedočimo povijesno visokoj koncentraciji unutar S&P 500 indeksa, gdje svega nekoliko tehnoloških divova čini neproporcionalno velik udio. To znači da prinos cijelog indeksa uvelike ovisi o uspjehu tih par kompanija, čime se smanjuje efekt diverzifikacije", objašnjava. Ulagači koji misle da kupovinom ETF-a koji prati S&P 500 ulažu u 'cijelu američku ekonomiju' zapravo su izloženi riziku jednog sektora i šačice dionica više nego ikad prije.

Disciplina se, prema njemu, gradi donošenjem odluka unaprijed, u mirnim vremenima, a ne usred tržišne panike. U tome sve više pomažu i moderni alati poput ETF-ova i automatiziranih strategija ulaganja. Oni omogućuju malim ulagačima da redovito ulažu, neovisno o kratkoročnim tržišnim kretanjima, i tako fokus prebace s pogađanja trenutka na dugoročnu akumulaciju kapitala. Iako ni ETF-ovi ne mogu ukloniti tržišne padove, oni pomažu u održavanju ključne discipline.

Na kraju, poruka je jasna. Za dugoročnog investitora koji vjeruje u rast svjetskog gospodarstva, kratkoročne oscilacije i sezonski obrasci ne bi trebali biti u fokusu. Kako zaključuje Gučec, te su oscilacije "samo dio puta i neminovno će postati fusnota na jednom dugoročnom grafu".

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.