Britanski humoristički skeč iz 2000-ih iskazuje bjesomučnu promociju prijenosa nogometa uživo, s voditeljem koji proglašava "24-satne cjelogodišnje beskrajne" utakmice dok poziva gledatelje: "Gledajte nogomet! Gledaj! Gledaj!" Francuska, a ne Engleska, upravo je pružila najjači test ideje da je potražnja publike nezasitna do te mjere da opravdava bilo koji nivo ulaganja.
Ligue 1 je jedva prošla svoj ispit. U posljednji čas, mjesec dana prije početka sezone i s finansijskim haosom na pomolu, Ligue 1 pronašla je kupca za svoja prava emitiranja. Ligue de Football Professional (LFP), upravno tijelo, pristalo je na petogodišnji ugovor sa streaming kompanijom Lena Blavatnika Dazn Group Ltd. i katarskim sportskim emiterom beIN. Ugovor će donijeti oko 500 miliona eura godišnje, prema francuskoj radijskoj stanici RMC; prodaja globalnih prava može donijeti dodatnih 150 miliona eura. To je dosta ispod ukupnih milijardu eura, koliko je liga prvobitno ciljala. To je ipak spas za brojne klubove koji uveliko ovise o prihodima od prijenosa.
Saga o potrazi francuske lige za emiterom upozorenje je na opasnosti precjenjivanja potražnje za vašim proizvodom i ekstrapoliranja rasta potaknutog novim priljevima novca. To bi trebalo odjeknuti u vrhunskim evropskim profesionalnim ligama — uključujući englesku Premier ligu, najbogatije i najgledanije domaće nogometno takmičenje na svijetu, gdje su ulagači s Bliskog istoka i SAD-a pomogli u napuhivanju prihoda i procjena (iako ne nužno i dobiti).
Gubitnička igra | Francuski prvoligaški klubovi bilježe ukupne operativne gubitke u cijeloj deceniji/Bloomberg
Aukcija medijskih prava Ligue 1 propala je u oktobru nakon što nije uspjela privući interes za početnu cijenu od 800 miliona eura. Ali poteškoće lige sežu od odluke iz 2018. da većinu svojih paketa proda Mediaprou, novopečenom španskom konkurentu iza kojeg stoji kineska kompanija. To je pokvarilo odnose s Canal+ kompanije Vivendi SE, partnerom lige za emitiranje više od tri decenije. Tvrdnja pružatelja pay-TV da je Mediapro preplatio potvrđena je kada je ugovor propao u prvoj sezoni tokom pandemije. Canal+ je rekao da neće dati ponudu u posljednjoj prodaji.
Nisu svi zadovoljni dogovorom koji je LFP sklopio. John Textor, američki biznismen koji je vlasnik Olympique Lyonnais i također većinski dioničar u klubu Premier lige Crystal Palace, tvrdi da je liga trebala uspostaviti vlastitu platformu. Naslijeđeni poslovni modeli Dazna i BeIN-a "izumrijet će" do trenutka kada njihovi ugovori isteknu, rekao je Textor u izjavi. Liga bi trebala iskoristiti priliku za inovaciju i izgradnju kanala za prijenos koji nudi "sveobuhvatan pristup svim utakmicama, na svakom globalnom tržištu, bez ograničenja".
Ali žele li ljudi stvarno stalno gledati nogomet? Ovo je implicitna opklada na bogatstva koja su se slila u evropsku igru. Samo u 2022. ulagači su upumpali 4,9 milijardi eura u pet najvećih nogometnih liga na kontinentu, u odnosu na samo 66,7 miliona eura 2018., prema podacima Pitchbooka; više od trećine klubova ima finansijsku podršku privatnog kapitala, venture capitala ili privatnih dužničkih kompanija. To uključuje i sam LFP, koji je prije dvije godine prodao 13 posto udjela u svom komercijalnom ogranku kompaniji CVC Capital Partners za 1,5 milijardi eura kako bi kompenzirao pad prihoda od emitiranja.
Evropski je nogomet vjerovatno osuđen da se kreće u smjeru modela isporuke direktno potrošaču, kako Textor tvrdi. Čak i tako, pretpostavka da je ponuda prijenosa uživo nedovoljno iskorišten resurs koji će naći spremno tržište bez obzira na to koliko se širilo je upitna. U retrospektivi, LFP-ov ugovor s Mediapromom izgleda kao klasični slučaj entuzijazma zlatne groznice. Francuski nogomet je u to vrijeme bio na vrhuncu: nacija je osvojila svoje drugo Svjetsko prvenstvo 2018., a tada 19-godišnji Kylian Mbappe iz Paris Saint-Germaina pojavio se kao kandidat za nasljednika Lionela Messija kao najboljeg igrača svijeta. Tri godine kasnije, Messi mu se pridružio u PSG-u.
Do sada je ostarjeli Messi prešao u Inter Miami, a Mbappe odlazi u Real Madrid. Postoje dobri razlozi za slabljenje vrijednosti prava na prijenos Ligue 1. Aukcije drugdje u Evropi imale su problema, uključujući Italiju. Čak i u Engleskoj, gdje je potrošnja klubova Premier lige potaknula zabrinutost zbog neodržive finansijske strukture, vrijednost posljednje prodaje prava opala je u stvarnom iznosu.
Moguće je da već sada gledamo nogomet koliko god želimo. Čak i oni koji vole igru mogu doći do tačke zasićenja i biti sretni zbog pauze (posebno, u slučaju ovog autora, kada je Engleska upravo izgubila drugo uzastopno finale Evropskog prvenstva). Manje ponekad može biti više. Nogomet će vjerovatno trajati zauvijek, kao što sugerira skeč Mitchella i Webba. Ali neće ga svi gledati.
.webp){kind=icon}