Svjetsko nogometno prvenstvo 2026. godine nije samo najveći sportski događaj, već i golemi poslovni projekt od kojeg FIFA očekuje gotovo devet milijardi dolara prihoda. Proširenje turnira na 48 reprezentacija i rekordne 104 utakmice otvara nova tržišta, stvara nove zvijezde i pokreće milijunske transfere. O tome tko su najveći financijski pobjednici, kako turnir utječe na vrijednost igrača te što to znači za hrvatski nogomet, za Bloomberg Adriju govorio je Denis Selimović, osnivač i vlasnik sportske agencije Rabona.
FIFA-in zlatni rudnik, sport u drugom planu?
Prošireno izdanje Svjetskog prvenstva s 48 reprezentacija donosi više utakmica i, posljedično, veće prihode. No, postavlja se pitanje je li taj potez prvenstveno dobar za sport ili za poslovanje FIFA-e. Selimović smatra da je odgovor jasan. "Moje je mišljenje da je to prvenstveno dobro za FIFA-u i za njeno poslovanje. Naravno, nogomet će doći i do manjih država kao što su Haiti ili Zelenortska Republika, ali generalno se tu malo razvodni kvaliteta nogometa", ističe Selimović.
Da je FIFA apsolutni pobjednik turnira, potvrđuje i činjenica da praktički sav prihod od ulaznica, TV prava, sponzora i turističke potrošnje ide upravo njoj. "Imamo primjer Chicaga, koji je odbio domaćinstvo jer su svi prihodi išli FIFA-i. Tadašnji gradonačelnik rekao je da to nema smisla jer se radi o novcu poreznih obveznika. FIFA tu apsolutno prihoduje sve", objašnjava Selimović.
Može li 'soccer' pokoriti Ameriku?
Iako se prvenstvo održava u SAD-u, najvećem sportskom tržištu na svijetu, Selimović je skeptičan oko toga može li nogomet ugroziti dominaciju tradicionalnih američkih sportova. "Sigurno je da će zanimanje za nogomet porasti, ali mislim da NFL-u nikad ne može biti konkurent. Ipak je to tradicionalni američki sport. Njihova liga MLS je praćena, s prosjekom od oko 25.000 gledatelja, što je na razini NBA lige, ali imaju problem s TV pravima. Nogomet tamo nikada neće biti ni blizu NFL-u", tvrdi on.
Tvornica milijunaša: Kako turnir lansira karijere
Jedan dobar turnir može drastično promijeniti karijeru i tržišnu vrijednost igrača. Povećanje može iznositi od 20 ili 50 posto, a ponekad i nekoliko puta. Kao svježi primjer, Selimović navodi hrvatskog napadača Petra Musu i njegov gol protiv Engleske.
"Sigurno je da će taj gol povećati njegovu tržišnu vrijednost. Ako je njegov klub Dallas prije prvenstva očekivao određeni iznos, sada sigurno očekuje više. Petar je u najboljim godinama, da je par godina mlađi, cijena bi bila nekoliko puta veća jer tada klubovi kupuju potencijal. No, mislim da je realno da njegova cijena s 15 skoči na 25 milijuna eura, pogotovo ako nastavi s dobrim igrama", procjenjuje Selimović. Najveći dobitnici prvenstva, prema njegovom mišljenju, bit će upravo igrači iz manjih, nogometno manje poznatih zemalja poput Paname ili Haitija, jer će dobiti priliku predstaviti se na najvećoj pozornici.
Hrvatski model preživljavanja
Hrvatska je godinama poznata kao veliki izvoznik nogometnih talenata. Selimović smatra da hrvatski nogomet mora ostati pri tom modelu kako bi preživio. "Hrvatska mora ostati u tom modelu. Jedino tako može preživjeti, uz koncentraciju na plasman u grupne faze europskih natjecanja. Ne vidim da hrvatski klubovi mogu značajnije popraviti prihode od TV prava, marketinga ili ulaznica", kaže on, dodajući da ima još puno prostora za napredak. "Norveška, zemlja slične veličine, u jednoj je godini izvezla igrača za 150 milijuna eura. Tu Hrvatska može puno bolje, uz popravak infrastrukture i organizacije lige."
Agent u doba AI-ja: Brend protiv kvalitete
U modernom nogometu, gdje klubovi ulažu milijune u podatkovnu analitiku i umjetnu inteligenciju, uloga agenta se promijenila. "Danas top klubu ne možeš ponuditi igrača za kojeg oni ne znaju. Teško je to. Nogomet je živa stvar, pa se klubovi oslanjaju na agente za informacije o karakteru igrača, što podaci ne mogu otkriti", objašnjava Selimović.
Iako je kvaliteta uvijek presudna, osobni brend igrača postaje sve važniji. "Ako imamo dva igrača slične kvalitete, klub će radije odabrati onoga tko je prepoznatljiv brend. Primjer je američki igrač Christian Pulišić. On je odličan igrač, ali nisam siguran da ima kvalitetu za vrhunske klubove poput Chelseaja ili Milana. No, njegov brend i prepoznatljivost u Americi odigrali su presudnu ulogu da završi u tim klubovima", zaključuje Selimović.
.webp){kind=icon}
