Neke zemlje izvoze naftu, neke automobile, a Bosna i Hercegovina (BiH) i Hrvatska izuzetno uspješno "izvoze" nogometni talent. Naime, BiH i Hrvatska imajuveću vrijednost reprezentacije po stanovniku od Njemačke, Francuske i Engleske, unatoč neusporedivo manjim resursima.
Zanimljivo je da su Sjedinjene Američke Države (SAD) najveća svjetska ekonomija, no u nogometu nisu ni blizu svom ekonomskom značaju. Kada se vrijednost reprezentacije stavi u odnos s veličinom gospodarstva, SAD se nalazi pri samom dnu među 48 sudionika ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva. To i nije veliko iznenađenje s obzirom na to da nogomet još uvijek nije među vodećim američkim sportovima, a reprezentacija posljednjih desetljeća nije iznjedrila igrače koji bi pripadali samom svjetskom vrhu.
S druge strane, male ekonomije poput Zelenortskih Otoka, Senegala i Curaçaa pokazuju sasvim drugačiju sliku. Njihove reprezentacije vrijede višestruko više u odnosu na veličinu domaćeg gospodarstva nego što je to slučaj kod velikih i bogatih država. Nogomet je za takve zemlje svojevrsni izvozni sektor – ne izvoze proizvode ili tehnologiju, nego talent. Igrači razvijeni u domaćem okruženju ostvaruju karijere u najjačim europskim ligama te stvaraju vrijednost koja je velika u odnosu na ekonomsku snagu njihovih matičnih država.
U tom društvu posebno se ističu BiH i Hrvatska. Obje zemlje nalaze se pri vrhu ne samo prema udjelu vrijednosti reprezentacije u BDP-u, već i prema vrijednosti reprezentacije po stanovniku. Drugim riječima, iz relativno malog broja stanovnika i ograničenih ekonomskih resursa uspijevaju proizvesti iznimno velik broj kvalitetnih nogometaša.
Graf odnosa vrijednosti reprezentacije po stanovniku i udjela u BDP-u možemo promatrati kao mjeru "nogometne efikasnosti" države, odnosno koliko nogometne tržišne vrijednosti zemlja uspijeva proizvesti s obzirom na svoje ljudske i ekonomske resurse. U tom smislu BiH, Hrvatska, Senegal i Zelenortski Otoci djeluju kao iznimno učinkoviti proizvođači nogometnog talenta.
Curaçao predstavlja poseban slučaj. Zbog vrlo malog broja stanovnika, svega oko 150 tisuća, nekoliko igrača veće tržišne vrijednosti dovoljno je da zemlju pogura među svjetske rekordere prema vrijednosti reprezentacije po stanovniku.
Možda je najzanimljiviji zaključak da nogomet funkcionira kao svojevrsni "industrijski klaster" talenta. Kao što neke zemlje imaju komparativnu prednost u turizmu, financijama ili tehnologiji, tako pojedine male države imaju iznenađujuće snažnu komparativnu prednost u proizvodnji vrhunskih nogometaša.