.webp){kind=icon}
Veličina globalnog tržišta luksuznih olovaka procijenjena je na 2,5 milijarde američkih dolara u 2022. godini i očekuje se da će dostići rast za dodatnih 265 miliona američkih dolara u 2023., pokazuju podaci Euromonitora. Prognozira se da će do 2031. godine dostići očekivanu vrijednost od 3,8 milijradi američkih dolara, sa stopom godišnjeg rasta od 4,8 odsto tokom perioda od 2023. do 2031.
Da li se sjećate jučerašnje objave na Instagramu? Čuvate li stara pisma i sitnice u nekoj kutiji negdje u ostavi? Bez obzira kakav je vaš odgovor, emocija je različita u ova dva pitanja. "Poruka pisana rukom," prema esejisti Josephu Epsteinu, "je najličniji, stoga i najiskreniji, oblik komunikacije." Izgleda da neki sentimenti jednostavno nisu isti ako se ne izraze mastilom na papiru. Upravo to se navodi kao jedan od glavnih razloga zašto se penkalo i dalje smatra veoma vrijednim poklonom, na više načina. Ako uzmemo u obzir da cijelo tržište penkala na svijetu stabilno raste, a i ubrzano se razvija sekundarno, izgleda da ipak nismo zaboravili da pišemo. I ne samo to: ako se recimo jedan od najtraženijih modela penkala iz Montblanc Writers limitirane serije - Hemingway, koji je 1992., kada je lansiran, koštao ekvivalentno današnjih 1.000 dolara, prodaje za 3.500 dolara, izgleda da je povoljan trenutak da potražimo onu kutiju u ostavi.
Postoje dokazi da je društvena izolacija povezana s pandemijom navela ljude da se vrate pisanju pisama. Prema istraživanju koje je sproveo američki poštanski servis tokom početnih dana pandemije, dvije trećine ispitanika je poslalo ili reklo da će poslati poštu porodici i prijateljima, pri čemu je 61 odsto reklo da je pošta "posebno dragocijena" u vrijeme socijalnog distanciranja.
"Ručno napisana bilješka ili pismo su zaista moćan alat koji treba imati u svom arsenalu, smatra Zoran Ribarić, osnivač Inkspire i jedan od rijetkih koji se bave ručnom izradom penkala i nalivpera u Adria regionu. Kaže da su njegovi kupci oni koji cijene ručni rad i pisanjem nalivperom i mogu biti inspirisani za kreativnost. "Penkala koja proizvodim su masivna, sastoje se od metala i drveta i potpuno je drugačiji osjećaj pisati tim nego nečim komercijalno proizvedenim. Kupci posebno cijene kvalitet izrade i to što sam im i prije i nakon prodaje dostupan. Većina su izrađena u dogovoru sa kupcima kako bi dobili ono što žele i kako bi tim penkalom poslali određenu poruku osobi kojoj će ga pokloniti. Ili samom sebi. I to je zapravo najveća vrijednost Inkspire pisaljki. To su olovke s pričom i dušom", kaže naš sagovornik.
Da ima neka uzročno posljedična veza između emocija i penkala, govori i njegova motivacija za ovaj poslovni poduhvat. Glavni "krivac" je drvo, kaže. "Obožavam prirodnu raznolikost boja i uzoraka godova, i to što često nose neku priču. S obzirom da je u procesu izrade vrlo bitno da je drvo suvo i bez mikro pukotina u početku sam drvo nabavljao od provjerenih dobavljača iz Njemačke. Što se tiče domaćeg drveta, prvenstveno mislim na dalmatinsku maslinu do koje sam, vjerovali ili ne, vrlo teško dolazio. S vremenom naučio sam da stabilizujem drvo i to mi je otvorilo čitavo jedno novo područje, a to je izrada nalivpera od komada drveta, s kojim su kupci na neki način emotivno povezani. Možda je to drvo iz detinjstva po kojem ste se penjali ili komad drveta iz kuće dede i bake kojih više nema. Često sam imao priliku da radim za naše iseljenike i njima je jedini uslov bio da je drvo iz domovine. Posebno mi je draga priča u kojoj sam dobio cjepanicu drva trešnje na kojoj je osoba koja mi se obratila provela djetinjstvo, a nedavno ju je srušila oluja", kaže naš sagovornik.
Pored drveta, Ribarić u posljednje vrijeme eksperimentiše i s epoksi vještačkim materijalima jer kaže da tu postoji neograničen broj različitih kombinacija boja koje se mogu postići kod lizlivanja same epoksi smole. Što se vještina tiče kaže da je najbitnija mirna ruka, posebno kod tokarenja.
Ipak, najuzbudljiviji dio posla mu je, kako kaže tokarenje, gdje komadu drveta definiše kako će izgledati kada postane pisaljka, a drugi dio je poliranje, gdje po prvi put vidi kakav će biti finalni izgled proizvoda. Kaže da kod nas ljudi kupuju penkale pretežno za poklone (rođendane, odlazak u penziju, vjenčanje) ili pak kao poslovni poklon uglavnom u doba Božića.
U svijetu pak kaže da je većina svjetskih proizvođača rasprodana mjesecima, a neki i godinama unaprijed.
Penkalo StarWalker Carbon, model iz Spisateljske edicije, posvećen Hpnoreu de Balzacu/ Foto: Patrick T. Fallon/Bloomberg
Hoćete da budete zapaženi na poslu? Nosite penkalo umjesto nakita
Kažu da su za poslovne ljude luksuzne olovke kao nakit. Koriste ih oni koji žele da učine svoj posao atraktivnijim ili povećaju status na današnjoj konkurentnoj sceni poželjnih životnih stilova. Smatra se da će rastu tržišta luksuznih olovaka najviše doprinijeti segment naliv-pera tokom predviđenog perioda. Faktori koji utiču na motivaciju za kupovinu je prestižnost ove kategorije kao poklona, a zatim to što traju duže od drugih vrsta olovaka i što su često izrađeni od zlata, platine, čelika i drugih dragocjenih materijala što ih čini dugotrajnom investicijom. Azija-Pacifik se očekuje da bude najbrže rastući region zbog prisustva uglednih proizvođača olovaka u Japanu, Kini, Hong Kongu i Indiji. Tržište luksuznih olovaka u Indiji raste značajnom brzinom. Porast stope pismenosti i tehnološki razvoj su doveli do toga da kupci traže luksuzne olovke. Potražnja za brendiranjem putem promotivnih proizvoda takođe je podstakla tržište luksuznih olovaka u Indiji.
Penkala Montblanc Meisterstuck Classique Gold, Meisterstuck 149 i Meisterstuck LeGrand Platinum / Foto: Patrick T. Fallon / Bloomberg
Jean od glavnih pokretača za rast tržišta generalno, bez obzira na region, je sve veći trend personalizacije. Poslovna preduzeća koriste personalizovane olovke kao promotivni alat, dajući ih poslovnim partnerima i zaposlenima, što im pomaže da povećaju ugled i prisustvo svog brenda.
Neki od prodavaca takođe lansiraju luksuzne olovke u limitiranim serijama kako bi kreirali želju. Montblanc International, ključni prodavac na tržištu, proizveo je, recimo, naliv pero Johannes Kepler High Artistry Stella Nova Limited Edition 1 kao počast Johannesu Kepleru, njemačkom matematičaru, astronomu i astrologu. Ova olovka sadrži 620 karata DIF Montblanc dijamanta ugrađenog u trodimenzionalnu strukturu od bijelog zlata i košta 1,5 miliona dolara.
Isti proizvođač nudi i limitirano izdanje olovke fineliner sa rokovnikom Novak Đoković. Set sa Đokovićevim potpisom na koji se čeka i po nekoliko mjeseci košta 705 eura i u urađen je u saradnji sa njegovom Fondacijom.
Kako je sve počelo?
Prvi moderni modeli olovaka su patentirani 1884. godine zahvaljujući Lewisu Watermanu, koji je unaprijedio ranije verzije i riješio probleme sa curenjem mastila. On je osnovao prvu kompaniju za proizvodnju olovaka. Nakon toga su na tržištu se pojavili Parker, Sheaffer i Wahl-Eversharp. Waterman Pen Company, suočena s godinama poteškoća, zatvorena je 1954. Francuska podružnica Watermana, Waterman Jif (kasnije poznata kao Waterman S.A.), preživela je i apsorbovala ono što je ostalo od američke kompanije i njenog britanskog dijela. Waterman S.A. je preuzela Sanford 2001. godine i postala dio Newell Brands-a, vlasnika kompanije The Parker Pen Company. Unapređenje penkala kakvo danas poznajemo zasluga je Edoarda Anton Peshev Penkale, naturalizovanog Hrvata koji je kasnije preuzeo ime Slavoljub. On je 1906. godine patentirao i počeo proizvoditi prvu mehaničku olovku na svijetu, a 1907. godine i prvo nalivpero. Po njemu je zapravo nazvana cijela kategorija proizvoda. U saradnji s preduzetnikom Edmundom Mosterom, osnovao je kompaniju Penkala-Moster i izgradio fabriku za proizvodnju olovaka koja je u to vrijeme bila jedna od najvećih na svijetu. Kako je biznis rastao, otvorena je druga fabrika u Berlinu. Kompanija je sada poznata kao TOZ Penkala
Pored toga, konstruisao je prvi hrvatski avion, kojim je kasnije upravljao Dragutin Novak, prvi hrvatski pilot. Zahvaljujući saradnji s njegovim sinom, inženjerom Krunoslavom Penkalom, kompanija TOZ (Tvornica olovaka Zagreb) je nastavila tradiciju Penkale u predstavljanju proizvoda pod tim zaštitnim znakom 2000. godine, dok je ime kompanije promijenjeno 2001. godine. Ovaj svestrani čovek sa više talenata bavio se i marektingom svog proizvoda i dao je ideju za dizajn zaštitnog znaka - simpatičnog čovječuljka s ogromnim ušima i špicastim nosom (zapravo karikatura samoga izumitelja).
Sam znak je izradila suprugina sestra, akademska slikarka Jadviga Matavovska. Penkala je prije penkale izumio i termofor, 1903. godine. Iako je taj izum patentirao u Budimpešti, ideje se dokopao izvjesni Mayer iz Wolfenfelda i pojavio se na tržištu s termos bocom pod svojim imenom, kaže se na zvaničnoj stranici TOZ-a. Sličnu sudbinu imali su i mnogi drugi njegovi patenti: kočnica za željezničke vagone, anodna bateriju, određeni tip deterdženta za veš, knips, lijek protiv reume. Srećom ne i naliv pero, odnosno penkalo.
