Planinarenje po Srbiji postalo je jedna od najučestalijih aktivnosti kod gotovo svih generacija, a posebno od 2020. kada je zbog pandemije virusa korona bilo onemogućeno putovanje van zemlje. Tada je dodatno procvjetao domaći turizam, koji je već bio u zamahu. Mnoga udruženja, uključujući Planinarski savez Srbije (PSS) organizuju planinarenje i pješačke ture od sjevera do juga zemlje, a Bloomberg Adria je ljetos pisala o onim najneobičnijim. Ovog puta smo izdvojili listu staza za početnike i listu zahtijevnijih tura za iskusne planinare, koje možete posjetiti tokom ovih sunčanih jesenjih dana.
Da je planinarenje prilično popularno pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku. Planinski centri su u prvih osam meseci zabilježili ukupno 652.798 dolazaka, od čega 483.425 čine dolasci domaćih, a 169.373 dolasci stranih gostiju.
Najposećeniji su Zlatibor, Kopaonik, Tara, Mokra gora, Divčibare, Fruška gora, Zlatar, Rudnik, Stara planina, Goč i Golija. Planine su u ovom "duelu" uspjele da nadmaše i veoma popularne banje, koje u prvih osam mjeseci 2024. beleže 453.147 dolazaka svih turista.
Divčibare / Depositphotos
Kako navode u Planinarskom savezu Srbije, ljudi uglavnom inicijalno odustaju od ideje planinarenja pod izgovorima da "nisu u formi, nemaju opremu, novca ili vremena", a katkad im zafali i društvo, međutim, ništa od toga zapravo nije prepreka.
Jedine realne prepreke mogu biti one na stazi, što se brzo i lako savlada. Možda vas baš ove planinarsko-pešačke ture, po izboru Bloomberg Adrije, motivišu da se pokrenete i istražite prirodne ljepote Srbije.
Pet lakih staza po izboru Bloomberg Adrije:
Dositejevim stazama, Vojvodina
U pitanju je kružna staza na Fruškoj gori koja počinje i završava kod planinarskog doma "Vojvodina". Velika staza je duga 21 kilometar, a mala staza ima devet kilometara, te je zbog toga pogodnija za porodice s malom djecom, ali i za početnike koji možda nisu u najboljoj fizičkoj kondiciji. Fruška gora se, inače, ubraja među najpopularnije turističke destinacije u zemlji, sa konstantnom tendencijom rasta broja turista, ali i sadržaja.
Staza zdravlja na Rudniku, Šumadija
Staza je napravljena da bi se afirmisalo planinarenje, a pogodna je ne samo za iskusne planinare i sportiste, već i za rekreativce. Početna i završna tačka je ispred mosta na Dračkoj rijeci, ispred samog ženskog manastira Drača, koji je ujedno spomenik kulture od velikog značaja.
Ono što je dobro za početnike, jeste činjenica da je putanja potpuno uređena i propisno markirana - jasno obilježena planinarskim putokazima. Na stazi se nalaze i dva vidikovca sa klupama na kojima se možete odmoriti. Dužina staze je pet kilometara, a u okviru nje projektovana je i manja staza od 3,5 km.
Divčibare, Zapadna Srbija
Još jedna staza idealna za početnike, sa vrlo zanimljivom putanjom - ide se najpre kroz livade, pa zemljanim putem kroz šumoviti dio, sve do Čalačkog potoka. Bilo bi dobro da nosite čizme za kišu ili vodootpornu obuću, jer - u zavisnosti od nivoa vode u potoku - u ovom dijelu od stotinak metara potrebno je na najzgodnijem mjestu preći na drugu stranu. Ruta vodi do Planinarskog doma na Poljanama koji sadrži 25 ležajeva, tako da je lako organizovati prenoćište. Dužina staze je 5,9 km.
Zagajička brda, Vojvodina
Ova brda nazivaju još i zelenom oazom Deliblatske peščare. Dužina staze je 15 km, a visinska razlika oko 200 metara, tako da spada u lakšu kategoriju i pogodna je i za početnike. Što se tiče kondicione težina, tu je ocjena 2/10.
Ovaj region Srbije je, zapravo, idealan za osobe koje nisu u treningu, a željele bi da pješke istražuju ljepote zemlje, dok stiču bolju formu i savladavaju vještine planinarenja. Ova staza se prelazi za nekih pet do šest sati hoda.
Borince - Petrov vrh, Kopaoničko-toplička regija
Ova staza vodi vrlo zanimljivo, od centra sela Borince preko crkve Ognjene Marije koja je odlično mjesto za pauzu, pa do Slišana, odnosno usponom do Petrovog vrha koji je najstrmiji dio i gdje treba savladati visinsku razliku od 150 metara nadmorske visine u nepunih 1.000 metara.
Upravo zbog te razlike, moguće je da dođe do simptoma hiperventilacije ili kratkog daha zbog fizičkog napora, ali to zavisi od fizičke spreme planinara, godina i osjetljivosti organizma.
Inače, sve ove ture su osmišljene tako da usput obiđete i lokalitete od kulturnog ili istorijskog značaja. Na primjer, nedaleko od Petrovog vrha nalazi se vidikovac Mali Petrovac, sa kojeg se pruža pogled na Gornju Jablanicu, Radan, dolinu Puste reke, Leskovačku kotlinu, masiv Kukavice i Suve planine.
Avanture za malo iskusnije planinare
U moru planinarskih i pešačkih tura koje možete istražiti u Srbiji, izdvojile su se i rute do Midžora - vrha Stare planine, zatim do Kablara, planine Stolovi kraj Kraljeva i do vrha Trem na Suvoj planini.
Ipak, imajte u vidu da su ove staze malo zahtevnije, mahom srednje težine, te će prije svega odgovarati avanturistimai ljubiteljima visokih uspona i adrenalina.
Shodno tome, potrebna je ne samo dobra kondicija, već i kvalitetna oprema, a ako idete u grupnoj organizaciji, nerijetko to budu izleti sa prenoćištem i dodatnim sadržajima poput SPA centra.
Midžor
Recimo, najviši vrh Stare planine Midžor, visine 2.169 metara, jedna je od najprivlačnijih tura za prave avanturiste. Ono što vam je potrebno od opreme jesu duboke planinarske cipele sa vibram đonom ili sportske patike sa jačim đonom. Odjeća se bira u skladu sa godišnjim dobom, a preporuka je da ponesete i kremu sa zaštitnim faktorom, rezervnu majicu, trenerku, svakako hranu i vodu i štapove za planinarenje.
Midžor / Depositphotos
Ovčarsko-kablarska klisura
Ako se odlučite za prirodne ljepote Ovčarsko-kablarske klisure, očekujte visoke i strme krečnjačke stene, ali isto tako i bezbedne staze za planinare, sportiste i rekreativce. Kada se ide organizovano, obično se biraju lakše staze poput one pod rednim brojem četiri.
Kada stignete na vrh Kablara, uživaćete u pogledu na prelepe meandre Zapadne Morave i na susjedni Ovčar. Takođe su preporuka planinarske cipele, slojevita garderoba, eventualno čeona lampa i kabanica.
Stolovi
Jugozapadno od Kraljeva smještena je planina Stolovi, omeđena Ibrom sa zapadne strane. Ono što ovu turu čini jedinstvenom je prilika da vidite divlje konje dok koračate prema vrhu Usovica. Kako su sve ove ture srednje teške, uvijek je napomena da učesnici budu dobrog zdravlja i optimalne fizičke forme. Što se tiče opreme, potrebno vam je sve što je navedeno.
Suva planina
Dolazimo i do Trema na Suvoj planini, odnosno do rute koja kreće od Bojaninih voda širim putem, a onda se sužava i postaje pravi planinarski put. Sve do lokaliteta Devojački grob na 1.300 metara nadmorske visine uspon je blag, ali konstantan. Tu se obično pravi pauza, radi odmora, ali i zbog vidikovca sa kog se pruža divan pogled na okolne pejzaže.
Rtanj
Ako planirate istočni dio Srbije, odnosno Rtanj, tu vas čeka staza koja kreće iz istoimenog sela do vrha Šiljak (1.565 m). Nakon čak 15 serpentina dolazi se do krova Rtnja, a povratak je istim putem. Upravo zbog ovih strmih delova, odnosno izazova za planinare, vodi se kao srednje teška staza i možda nije najbolja opcija za početnike, starije ljude ili malu djecu.
.webp){kind=icon}
