Katalin Karikó i Drew Weissman osvojili su Nobelovu nagradu za medicinu za istraživanje koje je postavilo temelje za neke od najprodavanijih lijekova svih vremena: RNA cjepiva protiv bolesti COVID-19.
Rad znanstvenika pomogao je u razvoju tehnologije koja je Moderni u partnerstvu s Pfizerom (BioNTech) omogućila brzi razvoj cjepiva. Cjepiva su dana stotinama milijuna ljudi diljem svijeta, što je bio ključni korak prema ublažavanju pandemije koronavirusa.
Dvoje znanstvenika podijelit će nagradu od 11 milijuna kruna (milijun dolara), objavila je Nobelova skupština na Karolinskom institutu u Stockholmu u ponedjeljak.
Karikó i Weissman pokazali su kako riješiti jedan od glavnih problema mRNA-e koju su prilagodili kako bi se izbjeglo izazivanje upale. Njihovo istraživanje, objavljeno 2005. godine, bilo je kamen temeljac koji je omogućio njeno unošenje u tijelo.
"Svojim revolucionarnim otkrićima, koja su iz temelja promijenila naše razumijevanje načina na koji mRNA komunicira s našim imunološkim sustavom, laureati su pridonijeli neviđenoj stopi razvoja cjepiva tijekom jedne od najvećih prijetnji ljudskom zdravlju u moderno doba", rekla je Nobelova skupština.
Rad dvoje znanstvenika postao je osnova za novu vrstu cijepljenja. Umjesto unošenja oslabljenog ili mrtvog virusa u tijelo kako bi se imunološki sustav potaknuo da prepozna infekciju, mRNA se koristi za poticanje stanica da same proizvedu ono što je potrebno za cjepivo. Pristup je mnogo brži od konvencionalnih te je timovima Moderne i Pfizera omogućio razvoj injekcije protiv COVID-a u manje od 11 mjeseci.
Karikó, rođena u Mađarskoj, i Weissman, Amerikanac, godinama su radili u relativnoj anonimnosti s pristupom koji su mnogi drugi znanstvenici otpisali kao pretežak za primjenu.
Sudbonosni susret kod kopirnog aparata
Kći mesara, Karikó je rođena 1955. i odrasla u gradiću u središnjoj Mađarskoj. Stekla je doktorat iz biokemije na Sveučilištu u Segedinu, radeći s RNA-om prvi put 1978. Godine 1985. preselila se u SAD radi posla na Sveučilištu Temple u Philadelphiji, a zatim je kasnije postala asistentica-istraživačica na Sveučilištu Pennsylvania (UPenn). Godinama se borila kako bi dobila akademsko priznanje za svoj rad. Nakon što nije uspjela dobiti potporu, degradirana je 1995. godine.
Karikó, kojoj se obratio Thomas Perlmann, tajnik Nobelove skupštine, rekla je da je "prezadovoljna i stavila je to u kontekst sa svojom situacijom kao znanstvenice", rekao je Perlmann novinarima okupljenim u Stockholmu.
Weissman je stekao doktorat iz imunologije i mikrobiologije na Sveučilištu u Bostonu 1987. godine, pridruživši se UPennu 1997. nakon stipendije u laboratoriju Anthonyja Faucija pri američkom Nacionalnom institutu za zdravlje.
U priči za koju se čini da je suđeno da postane dio povijesti medicine, Karikó i Weissman upoznali su se pokraj kopirnog aparata. Oboje su bili strastveni čitatelji medicinskih časopisa, pa dok su kopirali stotine stranica, počeli su pričati o svojim istraživanjima. Weissmana su zanimale dendritične stanice, koje pomažu imunološkom sustavu da se prilagodi u borbi protiv uljeza. Karikó je mislila da bi mRNA mogla pomoći.
Godine 2005. dvojac je objavio revolucionarni rad koji rješava jedan od glavnih problema s korištenjem mRNA-e. Do te točke, uvođenje molekule u stanicu uzrokovalo bi upalu, a ponekad bi stanica, ili laboratorijski miš, umrli. Karikó i Weissman napravili su blagu modifikaciju uridina, jednog od građevnih blokova koji čine mRNA-u, oponašajući proces koji se prirodno odvija u tijelu. Kad su to učinili, upala se više nije događala.
Godišnje nagrade za postignuća u fizici, kemiji, medicini, književnosti i miru uspostavljene su u oporuci Alfreda Nobela, švedskog izumitelja dinamita, koji je umro 1896. godine. Švedska središnja banka 1968. dodala je nagradu za ekonomske znanosti.
Laureati se objavljuju do 9. listopada u Stockholmu, s izuzetkom nagrade za mir, čije primatelje bira Norveški Nobelov komitet u Oslu.
.webp){kind=icon}
