text size
Prije 12 godina, kada je Katar dobio domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva, njegovi su organizatori dali obećanje da će događaj biti ugljično neutralan.
To nije bio prvi slučaj da domaćin jednog svjetskog nogometnog prvenstava tako nešto obeća. To je učinila Njemačka 2006.
No, katarsko je obećanje boljim poznavateljima stvari odmah zazvučalo kao "greenwashing", odnosno nastojanje da se ponajprije gradi imidž ekološke odgovornosti.
Na području manjem od američke države Connecticut i sa stanovništvom od tek tri milijuna ljudi bilo je jako malo infrastrukture potrebne za tako veliki događaj, pa je planirana izgradnja sedam stadiona, koji će udomaćiti više od milijun ljudi bez dodavanja jednog kilograma emisiji ugljičnih plinova, izgledalo nevjerojatno.
Organizatori su za izračun ukupnih emisija ugljičnih plinova angažirali švicarsku tvrtku South Pole i tako se došlo do brojke od 3,6 milijuna metričkih tona. No, neovisni su stručnjaci odmah rekli da je to nerealna procjena. Pariški startup Greenly, koji se bavi metodama upravljanja emisijama stakleničkih plinova, iznio je procjenu od šest milijuna tona što odgovara emisijama 750 tisuća američkih kućanstava. Štoviše, suutemeljitelj Greenlyja Alexis Normand smatra da će prvenstvo u Kataru proizvesti najviše emisija ikad.
Stadion Lusai u Dohi
Neovisni eksperti kažu da je najveći propust katarske procjene podcjenjivanje emisija kao rezultat izgradnje stadiona.
Jedan od tih stadiona, nazvan stadion 974, sastavljen je 974 reciklirana kontejnera i bit će rastavljen nakon završetka prvenstva. Ostalih šest bi trebali ostati. Radeći izračun njihova ugljičnog otiska organizatori prvenstva očekuju da će oni imati smislenu primjenu u idućim desetljećima, pa su im pripisali tek mali dio emisija povezanih s izgradnjom.
Nedavna povijest upućuje da je takav pristup fantazija. Mnogi stadioni izgrađeni u Južnoj Africi, Brazilu i Rusiji se sada malo koriste i teško održavaju, a sve te zemlje imaju puno više stanovnika od Katara.
"Vrlo je vjerojatno da Katar nikad ne bi izgradio stadione bez Svjetskog prvenstva i vrlo je teško vjerovati da će oni biti učinkovito upotrebljavani u idućih 60 godina", kaže Gilles Dufrasne iz udruge Carbon Market Watch.
Emisijske dozvole
Ako se čak i prihvati katarski izračun emisijskih plinova vezan za izgradnju stadiona, i dalje ostaju problemi. Katar je kupio dozvole za emisije plinova od tri projekta obnovljive energije u Turskoj i Srbiji u ukupnom iznosu od manje od 350 tisuća tona ekvivalenta ugljičnog dioksida.
No, Carbon Market Watch tvrdi da bi te dvije vjetroelektrane i hidroelektrana postojale i bez katarskog financiranja.
"One su održive po sebi. Prodaju struju i od toga zarađuju tako da kupnja dozvola od tih projekata ne utječe na emisije. Praktično dajete novac nekome tko bi i tako napravio te projekte", kaže Dufrasne.
Konzultantska tvrtka BSR, koja se bavi održivim poslovanjem, savjetuje tvrtkama da ne proglašavaju događaje ugljično neutralnima.
"Isto se odnosi na objekte i proizvode jer je to sve u biti vrlo teško dokazivo", rekao je David Wei iz BSR-a.
Takvi pokušaji, naime, samo odvraćaju od jedinog pravog cilja, a to je ugljična neutralnost planeta. Naime, nije moguće kompenzirati emisije koje nastaju zbog izgradnje stadiona, leta u Dohu ili dolaska kruzera u Perzijski zaljev.
"Nitko nije ugljično neutralan dok to nije cijeli svijet. Nema dovoljno projekata koji bi sve kompenzirali. Inače bi već bili riješili problem klimatskih promjena", ističe Normand.
Ventili za klimatizaciju na Al Thumama stadionu u Dohi
Glasnogovornik FIFA-e je rekao da odbacuje tvrdnju da su izjave o ugljičnoj neutralnosti kontraproduktivne te da je taj cilj bio vrlo snažan motiv za organizatore da se fokusiraju na klimatsko djelovanje.
Preglomazna natjecanja
Prema zaključcima stručnjaka iz Švicarske i New Yorka, u proteklih 130 godina je došlo do snažnog rasta velikih sportskih događaja i taj je trend neodrživ. Kako bi se izbjegao kolaps, navode, i Svjetsko nogometno prvenstvo i Olimpijske igre morat će početi smanjivati veličinu natjecanja.
"Nažalost, mora doći do smanjivanja. Vrijeme je da shvatimo da nema drugog inovativnog načina izlaska iz katastrofe u koju srljamo", kaže Sven Daniel Wolfe sa sveučilišta u Lausannei.
Opet, dodaje Wolfe, jasno je da veliki sportski događaji donose veselje milijardama ljudi i omogućuju druženja i poslovne dogovore, pa moguće i susrete kojima se izbjegavaju sukobi i ratovi.
No, je li moguće organizirati veliki i u klimatskom smislu osviješteni događaj?
Jedan od načina kojim može pomoći svjetska nogometna organizacija FIFA je okončati praksu izgradnje novih stadiona. Primjerice, za Svjetsko prvenstvo 2026. godine u SAD-u, Kanadi i Meksiku neće biti potrebno graditi nove stadione.
Stadion Mane Garrincha u Brasiliji
Istina je da bi ograničavanje svjetskih prvenstava samo na postojeću infrastrukturu učinilo da samo već u tom smislu razvijene zemlje mogu biti domaćini. SAD, Njemačka ili Kina bi s lakoćom mogli organizirati svako svjetsko prvenstvo. No, je li to cilj?
Možda je moguće rješenje, kaže Wolfe, da domaćin formalno bude, recimo, Angola, koja bi se bavila logistikom, organizacijom i ostvarivala određeni profit, a infrastrukturu bi ponudila druga zemlja poput Njemačke.
"To bi mogao biti nekakav oblik klimatski svjesnog dijeljenja profita i prestiža", dodaje.
Druga je mogućnost da FIFA malo prilagodi standarde koje traži od domaćina u smislu stadiona. Sada je sve usredotočeno na to koliko infrastruktura omogućava zarade putem televizijskih prijenosa.
Ipak, nije samo infrastruktura problem.
Veliki doprinos emisiji stakleničkih plinova daje međunarodni zračni promet i tu se malo toga može postići bez smanjivanja letova na velike udaljenosti.
Olimpijske igre u Tokiju su pokazale – naravno, zbog pandemije – da manje letova dovodi do manjeg ugljičnog otiska.
Prednost Katara je da skoro nisu potrebna putovanja unutar zemlje da bi se igrale utakmice.
Ipak, izgradnja jednog stadiona od kontejnera ili sadnja 16 tisuća stabala u zemlji je lijep napor, no nedovoljan da bi se postigla ugljična neutralnost. Tih 16 tisuća stabala kada narastu, naime, može kompenzirati godišnju emisiju ugljika nekih 11 katarskih ili 24 američka državljana.
.webp){kind=icon}
