Industrije četiri najpopularnija sporta u Sjedinjenim Američkim Državama američkog nogometa, košarke, hokeja na ledu i bejzbola zajedno vrijede manje od nogometne industrije, pokazali su podaci koji još jednom dokazuju da najvažnija sporedna stvar na svijetu nije samo izvor zabave nego i golemog profita. Istraživanje Bloomberg Adrije pokazalo je da će svjetska sportska industrija u narednom razdoblju rasti, ali da će na nju utjecati i usporavanje svjetskog gospodarstva.
Očekuje se da će svjetsko sportsko tržište porasti sa 354,96 milijardi dolara za 41,3 posto na 501,43 milijarde dolara, zaključili su analitičari Bloomberg Adrije. Uključujući usluge i dobra vezana uz sport, vrijednost sportske industrije u svijetu iznosi 1,3 trilijuna dolara i tako doprinosi 1,4 posto svjetskom BDP-u.
Sport osigurava ogroman broj radnih mjesta, a šira definicija industrije uključuje nekretnine vezane uz sportske klubove, prava emitiranja, kao i dresove i druge klupske proizvode koje navijači sakupljaju. Primjerice, u svibnju ove godine prodan je dres u kojem je slavni argentinski nogometaš Diego Armando Maradona postigao pobjednički pogodak u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. godine. Dres koji je Argentinac nosio kada je uz pomoć "Božje ruke" zabio gol protiv Engleske ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najskuplja sportska memorabilija, budući da je prodan na aukciji u Sotheby'su za 7,14 milijuna funti.
Globalna pomama za nogometom utoliko je uočljivija kada se vidi da, iako je na popisu najvećih sportskih industrija najviše tradicionalnih američkih sportova, ukupna vrijednost njihovog tržišta iznosi 520 milijardi dolara, što je manje od 600 milijardi dolara da nogometna industrija vrijedi. Naime, samo nogometna industrija čini 43 posto ukupnog sportskog tržišta u svijetu.
Osim toga, vrijednost rekreacijske sportske industrije – koja uključuje prodaju usluga i robe poduzeća koja upravljaju golf klubovima, skijalištima, marinama, fitness i rekreacijskim centrima i stazama za kuglanje – procjenjuje se na 320 milijardi dolara u 2022. godini. Očekuje se da će ovaj segment u narednom razdoblju rasti oko 8 posto godišnje te da će 2026. godine dosegnuti vrijednost od 436 milijardi dolara.
Najveće plaće u nogometu i košarci
Uz veliku vrijednost nogometne industrije dolaze i velike plaće. Na svjetskoj razini 50 najplaćenijih sportaša ukupno zarađuje oko tri milijarde dolara godišnje. No, samo dio toga dolazi od plaća, dok 36 posto sportaša zarađuje od aktivnosti izvan terena poput sponzorstava.
Prosječna plaća sportaša koji se nalaze na listi 50 najplaćenijih iznosi 59 milijuna dolara godišnje, a najplaćeniji su nogometaši i košarkaši. Ali velike su razlike između europskog nogometa i američke košarke kada je riječ o plaćama.
U nogometu su bogati vlasnici klubova prije nekoliko godina počeli upumpavati novac u svoje klubove na razne načine, dok su se drugi zaduživali samo da bi ih ispratili i isplatili milijunske plaće - podaci pokazuju da je dug FC Barcelone čak 1,35 milijardi eura.
S druge strane, američki sportovi imaju takozvani "salary cap", tj. salary cap po klubu ili po igraču. Stoga, ako momčad u košarkaškoj NBA ligi odluči jednom igraču osigurati ogromnu plaću, ostatak momčadi morat će platiti manje. NBA također određuje minimalan ukupni iznos novca koji timovi moraju osigurati za igrače. U sezoni 2022/23 "salary cap" u NBA je 123,65 milijuna dolara, dok je minimalni iznos koji klubovi moraju izdvojiti za plaće 111,29 milijuna dolara.
Tako je trenutno najplaćeniji sportaš svijeta Lionel Messi, nogometaš Paris Saint Germaina, koji godišnje zaradi 130 milijuna dolara. Od toga Messi godišnje zarađuje 75 milijuna igrajući nogomet, a dodatnih 55 milijuna dolazi od aktivnosti izvan terena. Nakon Messija na listi su košarkaš LeBron James sa 121 milijunom dolara godišnje te portugalska nogometna zvijezda Cristiano Ronaldo sa 115 milijuna dolara godišnje.
Istraživanje Bloomberg Adrije također je pokazalo da nogometaši većinu zarade dobivaju od plaća u klubovima. S druge strane, upravo zbog postojanja "salary capa", sportski asovi u SAD-u veliki dio godišnje zarade dobivaju od sponzorskih ugovora. Tako sponzorski ugovori i ostale aktivnosti izvan terena pridonose čak 66 posto Jamesovoj godišnjoj zaradi, dok niti jedan nogometaš s liste 10 najplaćenijih sportaša više od pola svoje godišnje plaće ne zaradi od sponzora.
Najveće razlike u zaradama na terenu i izvan njega vidljive su kod tenisača Rogera Federera i boksača Canela Alvareza, što se može pripisati kraju Federerove karijere i nižoj vrijednosti boksačke industrije u odnosu na druge sportove.
Ni sport nije imun na recesiju
Analitičari Bloomberg Adrije, predvođeni Andrejom Knezom, predviđaju da će u narednom razdoblju tri glavna faktora utjecati na sportsku industriju na svjetskoj razini: usporavanje rasta, stabilizacija sporta nakon pandemije i uvođenje novih tehnologija.
Kao i druge industrije, sport je osjetljiv na učinke općeg pada ekonomske aktivnosti unatoč potpori u svijetu nakon pandemije. Naime, u sportu je još uvijek primjetna spremnost potrošača na trošenje novca, budući da im je pandemija ranije onemogućila da troše koliko žele. Međutim, analitičari očekuju pad ovog trenda zbog sve lošije kupovne moći stanovništva.
Oporavak sporta tako je uvjetovan predviđanjima nižeg gospodarskog rasta, posebice u nekim od najvećih svjetskih gospodarstava poput SAD-a, Kine i Indije. Produljeno razdoblje zatvaranja u Kini zbog pandemije virusa covid 19, sve veće kamate i rat u Ukrajini utječu i na sport, jer doprinose neizvjesnosti na globalnoj razini. Međunarodni monetarni fond očekuje da će se rast svjetskog bruto domaćeg proizvoda ove godine usporiti na 3,2 posto, a zatim na 2,9 posto 2023. godine.
No, u trenutku kada su navijači nakon najgorih mjeseci pandemije pušteni da se vrate na stadione, sport je odahnuo. Naime, u narednom razdoblju očekuje se veliki rast zarade, potaknut prodajom ulaznica i većim sudjelovanjem na sportskim i pratećim događanjima.
Osim toga, svijet sporta razvija se na nove i moderne načine. Prije više od dvadeset godina uvedeno je statističko praćenje zdravstvenog i fizičkog stanja nogometaša, a danas se sport znatno više oslanja na tehnologiju. Tako treneri imaju priliku numerički analizirati točno kretanje lopte, brzinu trčanja svojih igrača i druge parametre. Analitičari predviđaju da će sljedeći korak na tom razvojnom putu biti virtualna stvarnost (VR) na sportskim događanjima, koja je u svijetu sporta već donekle osvojena. VR bi trebao omogućiti onima koji nisu fizički prisutni na događaju da se osjećaju kao da su tamo. Tako će navijači moći prošetati cijelim stadionima u virtualnom svijetu ili gledati utakmice iz različitih kutova.