.webp){kind=icon}
Ako, kao što izgleda sve vjerovatnije, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ponovo bude izabran u nedjeljnom drugom krugu izbora, možete računati na tri posljedice. Prvo: Turska će se nastaviti udaljavati od Zapada. Drugo: njena će ekonomija nastaviti spiralno padati. I treće: američki vanjskopolitički establišment preporučit će Washingtonu da traži dogovor s Ankarom, tvrdeći da bi to bilo bolje nego još pet godina zajedljivosti.
Administracija predsjednika Joea Bidena trebala bi slijediti logiku prve dvije izvjesnosti kako bi odbacila obrazloženje treće. Umjesto da žuri s pomirenjem s Erdoganom, trebalo bi pojačati ekonomski i diplomatski pritisak dok ne bude spreman ponovo postaviti američko-turske odnose.
Niko u Washingtonu ne bi trebao zadržati dah. Turski čelnik jasno je dao do znanja da nema namjeru mijenjati bilo koju svoju politiku, domaću ili vanjsku. U intervjuu za CNN Erdogan je rekao da će "apsolutno" nastaviti snižavati kamatne stope, unatoč obilju dokaza da je to nanijelo veliku štetu ekonomiji i odbilo ulagače. Također je toplo govorio o svom "posebnom" odnosu s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, ponovio svoje dugogodišnje odbijanje da provede sankcije Rusiji i kritizirao Zapad jer nije zauzeo "uravnotežen pristup" prema Moskvi.
Erdogan odbija uvesti sankcije Rusiji/Bloomberg
Upravo je Erdoganov pristup vanjskoj politici uočljiv nedostatak ravnoteže. Dok je tokom nekoliko godina gradio taj poseban odnos s Putinom, on je udaljio Tursku od njenih partnera u Sjevernoatlantskom savezu i ugrozio odbranu saveza - najprovokativnije kupovinom ruskih raketnih odbrambenih sistema S-400. Također je antagonizirao glavne trgovinske partnere svoje zemlje u Evropi prijeteći da će pokrenuti bujicu izbjeglica preko zapadnih granica Turske.
Tokom trenutne predizborne kampanje, on i drugi čelnici njegove Stranke pravde i razvoja krivili su Zapad, a posebno SAD, za većinu onoga što Tursku danas muči.
Optimisti će istaknuti da je Erdogan poznat po oštrim zaokretima u vanjskoj politici: u proteklih nekoliko godina poljubio se i pomirio s bliskoistočnim državama koje je prethodno otuđio, uključujući Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Egipat i Izrael. Možda bi učinio isto sa SAD-om da je Bidenova administracija, recimo, vratila Tursku u proizvodni program F-35 (uklonjen kada je Ankara kupila S-400) ili povukla američku podršku kurdskim saveznicima, koje Erdogan smatra teroristima.
Erdogan u kampanji okrivio Zapad za većinu turskih problema/Bloomberg
Ali Erdoganovi preokreti na Bliskom istoku nisu bili rezultat pomirljivosti regionalnih čelnika: oni su većinom bili potaknuti njegovim očajem. Nakon što je uništio tursku ekonomiju, trebala mu je velikodušnost zaljevskih Arapa. I bez popustljivosti bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, trebala mu je izraelska i egipatska diplomatska pomoć u rješavanju regionalnih sporova.
Pouka iz ovih zaokreta za Bidenovu administraciju je da se u suočavanju s Turskom isplati čekati.
Teško je znati koja će kombinacija faktora natjerati Erdogana da traži resetiranje sa Zapadom, ali dva su elementa bitna. Jedan je da će Turska morati dosegnuti nivo ekonomske krize iz koje čak ni arapski prijatelji Erdogana ne mogu izvući. Drugi je da ponašanje Rusije u ratu u Ukrajini čini njegov poseban odnos s Putinom problemom.
Bidenova administracija ne mora učiniti mnogo u vezi s prvim: može se računati na Erdogana da će gurnuti tursku ekonomiju dublje u rupu koju je stvorio, a arapske države neće još dugo produžiti njegovo uže. Kao što je egipatski predsjednik Abdel-Fattah El-Sisi mogao potvrditi, Saudijci i Emirati više ne pružaju neograničenu pomoć.
Što se drugog tiče, Bidenova administracija i zapadni savez bili su postojani u podršci Ukrajini da odbije rusku invaziju. Što više preokreta Putin pretrpi na bojnom polju, Erdoganu će njegovo prijateljstvo biti manje posebno. U međuvremenu bi Washington trebao nastaviti vršiti pritisak na Ankaru da prestane dopuštati Moskvi pristup sankcioniranoj robi. Prijetnja kaznenim mjerama ima određeni učinak: Turska je nedavno blokirala tranzit nekih pošiljki.
Ako Erdogan pobijedi u drugom krugu izbora u nedjelju, kao što se očekuje, tema njegovog govora o prihvatanju bit će da Turska nije za preokret. Biden bi trebao signalizirati da nije ni SAD.
