Gdje se nalazimo u ciklusu povjerenja? Prije nekoliko tjedana pisao sam o zlatu, pitajući se nalazi li se u balonu i kada bi taj balon mogao puknuti. U to vrijeme žuti metal nije prestajao dosezati nove rekorde, probivši granicu od 4.000 dolara po unci.
Sada, međutim, prolazi kroz prilično burnu vožnju natrag niz rollercoaster, posrćući tik ispod razine od 4.000 dolara. Nervozni analitičari grafova zasigurno se pitaju koja će prethodna linija otpora sada poslužiti barem kao privremena potpora, prije nego što tržište plemenitih metala odluči je li bikovsko razdoblje završilo ili mu samo treba predah.
Nema sumnje da je zlatu i njegovim "partnerima u zločinu" trebao predah. Plemeniti metali općenito su dosegli vrlo visoke razine u vrlo kratkom vremenu, a čini se da je Louis-Vincent Gave iz Gavekala, kojeg sam spomenuo u ranijem tekstu, bio u pravu kad je pretpostavio da bi vjerodostojan okidač za korekciju moglo biti poboljšanje odnosa između SAD-a i Kine.
Xi Jinping i Donald Trump | Bloomberg
Ovo je zasigurno vrh. Cijena zlata već je pala više od 10 posto s nedavnog intradnevnog maksimuma od gotovo 4.400 dolara. No je li to onaj vrh?
Mali spoiler: ne znam. Nitko ne zna. Zato i postoji diverzificirani portfelj. No pokušajmo promisliti o tome. Prvo pitanje: zašto je zlato uopće raslo?
Nevjerojatno mi je zanimljivo što je najniža točka zlata (u eri slobodno plutajućih valuta) bila u kolovozu 1999. - godine kada je uveden euro. Te iste godine tadašnji britanski ministar financija Gordon Brown neslavno je započeo s prodajom otprilike polovice britanskih zlatnih rezervi, kako bi ih reinvestirao u druge pričuvne valute, uključujući upravo euro.
Zašto je to zanimljivo? Ako malo bolje razmislite, euro je bio krajnji eksperiment s fiat valutom. Vjera u sile ekonomske konvergencije bila je toliko snažna da je velik broj različitih država pristao na zajedničku monetarnu uniju, unatoč očitim neusklađenostima između članica.
Ambicija je bila stvoriti valutu koja bi mogla konkurirati američkom dolaru kao pričuvnom sredstvu. Kao što je američki dolar zamijenio zlatni standard, tako bi euro mogao barem donekle umanjiti dominaciju dolara - stvarajući možda više-polarni monetarni sustav.
Euro je preživio, što je više nego što su mnogi skeptici očekivali. No širi europski projekt otkrio je da nacionalne države ipak nisu tako lako topljive kako su njegovi arhitekti zamišljali. Upravo su te unutarnje kontradikcije - više nego bilo što drugo - spriječile euro da postane ozbiljan izazivač dolaru.
Već početkom 2000-ih vizija globaliziranog svijeta bez sukoba, u kojem svi "pjevamo u istom zboru", počela se raspadati. Realnost je snažno uzvratila, osobito kroz terorističke napade 11. rujna 2001. u New Yorku i sve što je iz njih proizašlo.
Zlato i povjerenje
Što nam sve to govori o zlatu? Fiat valute u konačnici se temelje na povjerenju, a na razini države to povjerenje predstavljaju institucije. To je povjerenje doživjelo vrhunac početkom ovog tisućljeća, a od tada erodira - brže ili sporije - neprekidno.
Bloomberg
Najnoviji i najodlučniji raskid sa starim načinom funkcioniranja dogodio se kada su Sjedinjene Države, nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022., odlučile isključiti Rusiju iz sustava američkog dolara. Možda mislite da je Rusija to zaslužila, no posljedica je bila pokazivanje da američki dolar više nije potpuno neutralan i pouzdan partner.
To je, pak, potaknulo rast potražnje za zlatom među središnjim bankama. U svijetu gdje je malo pouzdanih partnera, potreban vam je neutralan instrument - a to je zlato. Pitanje sada glasi: što bi moglo ponovno gurnuti zlato natrag prema nevažnosti?
Ponovno sam se vratio Louisu-Vincentu Gaveu (s obzirom na to da je ranije bio u pravu) i on ističe da osim središnjih banaka ako pogledamo privatne investitore, glavni kupci dolaze iz Japana i Kine, dok američki i europski investitori, sve do nedavne "manične" faze, nisu pokazivali velik interes.
To ima smisla u kontekstu povjerenja u monetarne partnere. Kada pogledate što se dogodilo s japanskim jenom u posljednjim godinama (stalno slabi), jasno je zašto japanski investitori preferiraju zlato.
A postoje i brojni razlozi zašto kineski kupci vole zlato - ono je jedan od rijetkih praktičnih načina "bijega kapitala" (izvlačenja novca iz sustava bez slanja u inozemstvo) koji im je dostupan.
To implicira da bi dva velika azijska rizika mogla biti jačanje jena i jačanje juana. Recimo da se pokaže kako novi japanski premijer nije toliko sklon "lakom novcu" kao što se očekivalo (što mi se čini sasvim mogućim). Recimo i da dogovor između SAD-a i Kine podrazumijeva revalorizirani juan. Oba scenarija mogla bi oslabiti istočnu potražnju za zlatom.
S druge strane, kako Gave također ističe, ako zapadne središnje banke odluče srezati kamatne stope kako bi učinile svoje državne dugove održivima, to bi moglo ponovno povećati potražnju za zlatom među zapadnim investitorima.
Ipak, moj je osjećaj da ono što nam uistinu treba jest postizanje novog političkog dogovora koji bi donio barem veću predvidljivost u svijetu. To bi mogao biti svijet u kojem zlato ima veću ulogu u financijskom sustavu nego danas - ali možda je to već uračunato u cijenu?
Mislim da se ova priča tek nastavlja. No vjerujem da će Kina i SAD biti ključni akteri koje treba pratiti u skorijem razdoblju.
.webp){kind=icon}
