Model po kojem maloprodajni lanci danas upravljaju nekretninama i način na koji investiraju u svoju maloprodajnu mrežu značajno se promijenio u odnosu na period od prije 10 godina. Ranije je, sa širenjem prodajne mreže, osnovna strategija maloprodavaca bila intenzivna kupovina nekretnina, koja bi često bila finansirana bankarskim kreditima, a što je dalje uticalo i na značajnu zaduženost kompanija. Agrokor grupa (danas Fortenova Group, vlasnik Konzuma i Mercatora) najbolji je primjer za to u regionu.
Strategija ulaganja u nekretnine je bila prihvatljiva kada su njihove cijene bile niske, ali danas, kada one dostižu vrtoglave visine, maloprodavci se radije opredjeljuju da ih rentaju. Prodajno-zakupni aranžmani (sale and lease back) postali su sve popularniji zahvaljujući pozitivnom uticaju koji imaju na cash flow preduzeća, a koji se potom može koristiti za nove poslovne prilike i širenje biznisa, ili pak smanjenje zaduženosti bilansa. Ovo posebno ide u prilog tradicionalnim trgovcima koji po pravilu raspolažu i upravljaju velikom fiksnom imovinom.
U pojedinim slučajevima, prostor koji su ranije koristili samo trgovci, sada se preuređuje u manje maloprodajne parkove za nekoliko zakupaca. To znači da trgovac sada koristi (zakupljuje) manji prostor, što ima više pozitivnih efekata za kompaniju: svjež priliv gotovine od prodaje imovine, niže troškove po prodajnoj jedinici (zbog manje veličine) i potencijal za veću prodaju zahvaljujući većem broju posjetilaca u povezanim radnjama.
Ovo najbolje možemo vidjeti na primjeru kompanija Delhaize Srbija i Mercator u Sloveniji. Delhaize Srbija je prodao prostor hipermarketa Tempo Ada u 2022. godini, ali je kompanija nastavila svoje maloprodajno poslovanje na istoj lokaciji, samo pod drugačijim (manjim) formatom. Mercator u Sloveniji je započeo sličnu praksu 2021. godine, kada su prodata 22 maloprodajna mjesta koja su potom uzeta u zakup. Šta više, ova kompanija je najavila prodaju zemljišta određenim investitorima koji će u saradnji i za potrebe Mercatora izgraditi nekretnine koje će iznajmljivati kompaniji.
Slične strategije se mogu vidjeti u telekomunikacionoj industriji. Telekom operateri danas prodaju infrastrukturu mobilnih mrežnih tornjeva kako bi dobili svježa sredstva za daljnji razvoj osnovnog poslovanja, dok infrastrukturu nastavljaju da koriste pod zakupom.
Ulazak velikih tradicionalnih maloprodajnih lanaca iz razvijenih zemalja je obično išao putem akvizicija ili privatizacije državnih preduzeća. Sasvim drugačiju strategiju ulaska na nova tržišta pokazali su diskonteri poput Lidla ili Hofera (Aldi) realizujući ih putem green field investicija. Vjerujemo da iza ovakvih odluka stoji potreba da se kontroliše cjelokupno poslovanje i osigura veća samostalnost upravljanja biznisom.
Lidl ekspanzivno otvara više radnji odjednom kako bi iskoristio efekte ekonomije obima na osnovu njihove dobro poznate politike centralizovanih nabavki za više tržišta. Ovakva poslovna politika ima za rezultat niže ulazne troškove, što omogućava kompaniji da posluje s konkurentnim cijenama. U slučaju kompanija kao što su Hofer ili Lidl, najveći dio fiksne imovine je u sopstvenom vlasništvu dok je kod tradicionalnih ritejlera 70-80 posto s potencijalom daljnjeg smanjenja.
.webp){kind=icon}
