Umjetna inteligencija je digitalna, ali njezine potrebe postaju vrlo fizičke. Traži sve više prostora, vode i, ponajprije, energije. Kako tehnološke kompanije ubrzano skaliraju svoje AI kapacitete, ključno ograničenje više nije algoritam, nego elektroenergetska mreža.
Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), do 2030. godine podatkovni centri mogli bi trošiti gotovo 950 teravatsati električne energije godišnje - dvostruko više nego danas i otprilike jednako godišnjoj potrošnji Japana. Gotovo polovicu tog skoka potaknut će umjetna inteligencija, osobito zbog treniranja energetski intenzivnih modela i rada čipova optimiziranih za AI. U SAD-u bi AI do kraja desetljeća mogao trošiti više struje nego čitava proizvodnja aluminija, cementa i čelika zajedno.
Te brojke same po sebi ne znače ništa bez fizičke infrastrukture - elektrana, dalekovoda, sustava za hlađenje. A upravo ona sve teže prati digitalnu ekspanziju. U regijama poput sjeverne Virginije, gdje je gustoća podatkovnih centara među najvećima u svijetu, nagli skok potrošnje već je izazvao incidente u mreži. Slično je i u Irskoj, gdje ti centri već sada troše više od petine ukupne električne energije.
Taj zaokret prema energetski intenzivnijim rješenjima nije promaknuo ni investitorima, koji sve češće ulažu u infrastrukturu i resurse ključne za napajanje digitalne budućnosti. U tom kontekstu, nuklearna energija, donedavno gotovo zaboravljen izvor, ponovno ulazi u fokus, i to ne samo tehnoloških divova, već i tržišta kapitala.
Data centri troše više struje od nekih država | Bloomberg
Povratak zaboravljenog giganta
Za razliku od solarne i vjetroenergije, koje ovise o vremenskim uvjetima, nuklearne elektrane proizvode konstantnu i predvidivu količinu električne energije. Upravo to ih čini privlačnima za AI sektor, koji ne trpi prekide.
Meta je tako početkom lipnja 2025. sklopila 20-godišnji ugovor s tvrtkom Constellation Energy za opskrbu iz nuklearne elektrane Clinton u američkom Illinoisu. Snage 1121 megavat, ta elektrana već sad može opskrbljivati 800 tisuća kućanstava, a nakon modernizacije povećat će svoj kapacitet za dodatnih 30 megavata. Microsoft je pak najavio ponovno pokretanje reaktora na lokaciji Three Mile Island - sada preimenovanog u Crane Clean Energy Center - uz investiciju vrijednu tri milijarde dolara i otvaranje tri tisuće novih radnih mjesta.
Google je već osigurao pristup nuklearnoj energiji putem ugovora za male modularne reaktore (SMR), tehnologiju koja se zbog fleksibilnosti i brže gradnje sve češće spominje kao ključni komplement velikim elektranama.
Prema IEA-i, upravo SMR-ovi imaju potencijal ubrzanog rasta. Njihova ukupna instalirana snaga mogla bi doseći 40 GW do 2050. u scenariju sadašnjih politika (STEPS), dok bi u scenariju s najjačim klimatskim mjerama i potporama (Net Zero by 2050) moglo biti izgrađeno više od 1.000 reaktora s ukupnim kapacitetom od 120 GW.
Investicije rastu, a SAD i Kina ulaze u utrku
Investicije u nuklearnu energiju globalno rastu, i to u svim ključnim projekcijama koje je objavila Međunarodna agencija za energiju. Sa sadašnje razine od oko 65 milijardi dolara godišnje, ulaganja bi do 2030. mogla narasti na 70, 120, pa i više od 150 milijardi dolara, ovisno o ambicioznosti klimatskih i energetskih politika koje države provedu u praksi. Ukupni nuklearni kapacitet u svijetu mogao bi se do sredine stoljeća više nego udvostručiti i premašiti 1.000 gigavata.
Dok razvijene ekonomije ulažu u gradnju novih postrojenja i produžuju vijek postojećih reaktora, Kina ide još brže. Već do 2030. njezin će nuklearni kapacitet nadmašiti američki, a do 2050. mogla bi činiti polovicu ukupnog svjetskog rasta u ovom sektoru.
Naime, Kina je u posljednjih 10 godina utrostručila svoj nuklearni kapacitet. Samo ove godine zemlja je odobrila najmanje 10 novih nuklearnih reaktora, četvrtu godinu zaredom, i trenutno ima 30 reaktora u izgradnji što čini gotovo polovicu svih projekata u svijetu.
Ipak, Sjedinjene Američke Države i Europa imaju priliku zadržati tehnološko vodstvo. U sljedećim godinama njihovi bi reaktorski dizajni mogli činiti sve veći udio novih postrojenja - 40 posto do kraja desetljeća, a nakon toga i više od polovice, osobito ako se mali modularni reaktori pokažu kao komercijalno održivi u većem opsegu.
Nuklearni kapacitet u svijetu mogao bi se do 2050. udvostručiti | Bloomberg
Geopolitika, sigurnost i digitalna ovisnost
Rastuća energetska ovisnost AI-ja redefinira i prioritete državnih politika. U SAD-u je predsjednik Donald Trump 2025. potpisao četiri izvršne uredbe kojima se ubrzava odobravanje novih nuklearnih projekata, potiče razvoj modularnih reaktora i ponovno uključuju zatvorena postrojenja. Cilj je povećati nacionalni nuklearni kapacitet sa sadašnjih 100 GW na 400 GW do 2050.
U Europi se također bilježi novi zamah. Naime, Francuska planira izgradnju šest novih reaktora tipa EPR, Njemačka razmatra reaktivaciju zatvorenih elektrana, a Ujedinjeno Kraljevstvo ulaže u SMR-ove u partnerstvu s Rolls-Royceom i Hitachijem.
U pozadini svega stoji jednostavna činjenica - AI treba energiju sada, a ne za deset godina.
Gorivo budućnosti i tiha zvijezda tržišta kapitala
Kako politička podrška nuklearnoj energiji jača, osobito u SAD-u, dionice kompanija iz tog sektora bilježe sve snažniji uzlazni trend. Investitori sve više prepoznaju nuklearnu energiju ne samo kao niskougljični izvor stabilne električne energije, već i kao novu priliku za diverzifikaciju portfelja u razdoblju energetske nesigurnosti.
Posebno se ističu kompanije koje se bave proizvodnjom i obradom urana poput Uranium Energy, Centrus Energy, Energy Fuels i kanadskog Cameca čije su dionice tijekom 2025. zabilježile dvoznamenkasti rast. Rastu ne pridonose samo povećani troškovi energije i globalna utrka u razvoju podatkovnih centara, već i aktivno uključenje države kroz regulatorne reforme i fiskalne poticaje. Dodatni zamah sektoru dale su i političke odluke poput izvršnih uredbi američke administracije kojima se ubrzava izdavanje dozvola za nove nuklearne projekte te potiče domaća proizvodnja i obogaćivanje goriva.
Uran, ključni element za proizvodnju nuklearne energije, u tom je kontekstu postao posebno zanimljiv. Kako rastu planovi za izgradnju novih reaktora, kako velikih, tako i malih modularnih, rudarska proizvodnja ne uspijeva držati korak s potražnjom. Prema procjenama analitičara, globalni deficit urana mogao bi dosegnuti sedam posto do kraja 2025. godine, a do 2030. se zadržati na razini od pet posto.
Uran sve traženiji, rudnici ne stižu pratiti potražnju | Bloomberg
Kako su cijene plemenitih metala već dosegnule povijesne vrhunce, a bakar i litij suočeni s oscilacijama potražnje, uran ulazi u fokus kao strateški metal budućnosti - osobito u svijetu u kojem digitalna infrastruktura postaje jednako kritična kao i ona fizička.
U tom kontekstu, sve više kapitala ulazi u sektor putem specijaliziranih ETF-ova, koji nude izloženost dionicama kompanija iz rudarske i nuklearno-tehnološke industrije. Fondovi poput Global X Uranium ETF, VanEck Uranium & Nuclear ETF, Themes Uranium & Nuclear ETF i Range Nuclear Renaissance zabilježili su solidne prinose od početka 2025. godine, potaknute optimizmom oko širenja nuklearne infrastrukture i rastućom institucionalnom alokacijom.
Ovi ETF-ovi ne odražavaju samo interes investitora za sektor, već i širu promjenu u energetskom krajoliku - prijelaz s fosilnih goriva na stabilne, niskougljične izvore sposobne nositi se s rastućim potrebama digitalne ekonomije. U tom kontekstu, uran i tvrtke koje ga proizvode izlaze iz niše i ulaze u fokus kao nova strateška klasa imovine.
Pitanje opskrbe pritom ne završava samo na sirovini. Četiri zemlje, predvođene Kazahstanom, čine većinu svjetske proizvodnje urana, a obogaćivanje goriva također je koncentrirano među samo nekoliko dobavljača. Više država zato pokreće inicijative za diverzifikaciju opskrbe, no to zahtijeva vrijeme, ulaganja i kvalificiranu radnu snagu kojih trenutačno nema dovoljno.
Uz to, veliki AI podatkovni centri, osim električne energije, troše i ogromne količine vode. Najveći od njih dnevno potroše i do šest milijuna galona za potrebe hlađenja, više nego neka manja američka naselja. U sušnim regijama poput Kalifornije, to pitanje postaje i politički osjetljivo, otvarajući dodatne dileme o održivosti digitalnog rasta koji ne ovisi samo o bitovima, već i o vrlo stvarnim resursima.
Umjetna inteligencija može sve - osim stvoriti vlastitu energiju
O energetskim posljedicama AI revolucije govorilo se i u svibnju na Qatar Economic Forumu, gdje je viši energetski analitičar Bloomberga Rob Barnett bez okolišanja rekao ono što sve više ljudi u industriji misli - da razvoj umjetne inteligencije neće zakočiti loš softver, nego nedostatak energije. Usporedio je utjecaj AI-ja na energetiku s nekim od najvećih prekretnica u novijoj povijesti - poput eksplozije LNG tržišta, škriljca u SAD-u ili naglog širenja obnovljivih izvora.
Posebno se osvrnuo na podatkovne centre, čija bi potrošnja u SAD-u do kraja desetljeća mogla narasti i deset puta. Ako se te brojke ostvare, kaže Barnett, pitanje više neće biti koja tehnologija je najnaprednija, nego tko ju uopće može napajati.
U tom kontekstu, realna je procjena da će biti potrebna kombinacija svega - sunce, plin, baterije, ali i nuklearna energija, osobito ako se mali modularni reaktori pokažu bržim i jeftinijim za izgradnju nego što su to dosad bile velike nuklearke. Tehnološki sektor možda vodi utrku u inovacijama, ali bez stabilne energije ne ide nikamo.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...