Četvrt desetljeća pregovora o uspostavi jedne od najvećih područja slobodne trgovine u povijesti je došlo kraju. Mercosur, trgovinski blok kojeg čine Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj (uskoro i Bolivija), se trgovinski otvara prema Europskoj uniji (EU). To znači da djelomično ili potpuno ukida carine, otvara javne natječaje kompanijama iz EU, usklađuje standarde i zakonske prakse s EU te ograničava administrativne prepreke trgovini i investicijama.
Obveze EU su nešto manje i svode se na ukidanje carina, što je primarno udarac na obilato subvencionirani i regulacijama zaštićeni poljoprivredni sektor. Kako su standardi i zakoni u EU daleko "bolji" nego u Mercosur državama onda je taj dio sporazuma većinski "teret" Brazila, Argentine, Paragvaja, Urugvaja, i uskoro Bolivije.
Za Mercosur se radi o povijesnom presedanu, jer se ukida praksa zaštite domaće industrije preko carinskih i drugih barijera kojima se zatvara tržište inozemnoj konkurenciji. To potencijalno na duge staze može imati transformativan učinak na inače globalno nekonkurentne industrije kontinenta, kao što su proizvodnja automobila, strojeva, elektronike, farmaceutskih i drugih proizvoda visoke dodane vrijednosti.
Sporazum će ukinuti carine za 91 posto proizvoda koji se izvoze iz EU u Mercosur, neke odmah a neke kroz određeni period koji će kompanijama iz Brazila, Argentine, Urugvaja i Paragvaja omogućiti da se prilagode novoj konkurenciji. Primjerice, sadašnje carine na automobile su čak 35 posto, strojeve između 14 i 20 posto, kemijske proizvode do 18 posto, farmaceutske proizvode do 14 posto itd. Ali ništa manje značajno nije ni ukidanje necarinskih barijera.
EU je značajan trgovinski partner Južnoj Americi, ali gubi tržišni udio
Trgovina između EU i Mercosura je dugo godina stagnirala i tek od 2021. bilježi veći rast. To je dovelo do toga da Kina preuzme primat, iako EU još uvijek čini oko 20 posto uvoza i 15 posto izvoza južnoameričkog trgovinskog prostora (Kina oko 25 posto uvoza i 30 posto izvoza). Struktura je jako slična u oba slučaja, tj. zemlje Mercosura izvoze primarno sirovu naftu, rude i prehrambene proizvode a uvoze strojeve, farmaceutske proizvode i prijevozna sredstva.
To znači da EU gubi tržište u korist Kine, pa je sporazum o slobodnoj trgovini pokušaj da se situacija poboljša. Ukupna vrijednost trgovine proizvodima je 2024. iznosila 111 milijardi eura, što je još uvijek 60-ak milijardi eura manje nego trgovina Mercosura s Kinom.
"As u rukavu" EU je značajna trgovina uslugama, koja je 2024. iznosila 55 milijardi eura uz suficit od 26 milijardi eura.
Sirovine za strojeve
Od 60,5 milijardi dolara ukupnog izvoza EU u Mercosur 2023. većina se odnosi na kategoriju proizvoda "Strojevi, mehanički i električni uređaji, elektronika i dijelovi" (16,79 milijardi dolara), i "Farmaceutski i kemijski proizvodi, umjetna gnojiva i sl." (15,59 milijardi dolara). "Automobili, kamioni, traktori i ostala prijevozna sredstva" su treća najzastupljenija kategorija, s udjelom od 12 posto tj. 7,2 milijarde dolara izvoza. 77 posto izvoza je namijenjeno Brazilu.
S druge strane je Mercosur u EU izvezao 59,6 milijardi dolara, od čega dominantno kategorije proizvoda "Prehrambeni proizvodi (osim ulja i masti)" (22,6 milijardi dolara), i "Mineralna goriva i rude" (16,79 milijardi dolara). U prvoj kategoriji dominiraju soja i kava a u drugoj sirova nafta. Po pitanju prerađene nafte je Mercosur zapravo neto uvoznik iz EU, točnije većinom iz Nizozemske, Belgije i Španjolske.
Dinamika dosadašnjeg trgovinskog odnosa između dva bloka je jasna, i sporazum je vjerojatno neće promijeniti. EU treba sirovine i prehrambene proizvode iz zemalja Mercosur, a zauzvrat nudi strojeve, farmaceutske i kemijske proizvode te prijevozna sredstva.
Važnost pouzdanog dobavnog pravca sirovina, primarno sirove nafte i ruda, je za EU narasla nakon napada Rusije na Ukrajinu i posljedičnog postepenog prekida uvoza sirovina iz Rusije, desetljećima glavnog dobavnog pravca EU za sirovine. To je samo dio slagalice jer je Južna Amerika i važan izvor rijetkih metala.
Hrvatska nema prisutnost u Mercosur zemljama, koristi će biti indirektne
Uzevši u obzir važnost Mercosur za EU kao tržišta i izvora sirovina za industriju, apsurdno je što su mali interesni poljoprivredni lobiji četvrt stoljeća blokirali toliko značajan sporazum.
Zbog otpora industrije koja čini manje od pet posto zaposlenosti i manje od dva posto BDP-a je odugovlačeno sklapanje jednog od najvećih trgovačkih sporazuma u povijesti s višestrukim potencijalnim koristima. U međuvremenu je Kina preuzela tržište.
Hrvatska jako malo trguje s zemljama Mercosur, čak i s obzirom na veličinu. 2024. je zabilježeno tek 10 milijuna eura izvoza i 31 milijun eura uvoza. U izvozu dominiraju farmaceutski proizvodi i strojevi, a u uvozu duhan te ribe i rakovi. Ali radi se o toliko malim količinama da je to zanemarivo.
Potencijalna korist za Hrvatsku će biti primarno indirektna, kroz proizvodnju i izvoz drugih država. Primjerice, kada se u Njemačkoj proizvede automobil u koji su ugrađeni proizvodi iz Hrvatske (npr. plastika) i izveze u Mercosur onda se radi o indirektnom izvozu Hrvatske.
Domaće kompanije nemaju nikakvu prisutnost u Južnoj Americi, za razliku od etabliranih europskih proizvođača kao Volkswagen, Bayer, Sanofi, Nestle, Danone, Siemens, Schneider itd. Proboj na tržište Mercosur bi bio sjajan za ekonomiju Hrvatske, ali s obzirom na nisku startnu poziciju treba se zadovoljiti indirektnim izvozom. To može biti početna stepenica za direktnije poslove koji donose veću dodanu vrijednost.
.webp){kind=icon}
