Troškovi energenata evropskih domaćinstava će se do 2023. godine povećati za dva biliona američkih dolara, i tada bi, kako procenjuju analitičari kompanije Goldman Sachs, trebali dostići vrhunac. To, međutim, ukazuje na potrebu za državnom intervencijom.
Kako pišu analitičari predvođeni Albertom Gandolfijem i Mafaldom Pombeirom, kada računi za energiju dostignu svoje najviše iznose, na njih će odlaziti čak oko 15 odsto evropskog bruto domaćeg proizvoda,
"Prema našem mišljenju, tržište i dalje potcjenjuje dubinu, širinu i strukturne posljedice krize", pišu. "Vjerujemo kako će ova biti još gora od naftne krize 1970-ih."
Investitori nemaju previše povjerenja u uspjeh mjera koje regulatori pripremaju, smatraju u Goldmanu. Naime, neke od razmatranih mjera, poput ograničavanja rasta cijena i planiranog pada prihoda u energetskom sistemu, mogli bi ublažiti sve jače pritiske za prodaju dionica energetskih kompanija. Ujednačenijim rastom cijena bi se, kako pišu analitičari, ograničio skoroočekivani pad proizvodnje, a time bi se bitno smanjio i regulatorni rizik.
Sve veći računi za energiju vlade su podstakli na užurbanu potragu za instrumentima kojima bi se ti sve veći pritisci na kućne, kao i na preduzetničke budžete mogli relaksirati. Tako će se u petak ministri energetike EU sastati kako bi razmotrili moguće mjere, među kojima su ograničenje cijena prirodnog gasa i obustava trgovanja energetskim terminskim ugovorima. Francuska i Njemačka pak zagovaraju uvođenje poreza na ekstraprofit energetskog sektora.
Limitiranjem proizvodnih cijena struje, ističu analitičari Goldmana, u Uniji bi se na računima za struju moglo uštedjeti oko 650 milijardi evra, što bi potrošačima i tržištima donijelo određeno olakšanje, a vladama omogućilo da odustanu od poreza na ekstraprofit.
U fokusu investitora trebala bi biti ulaganja u kompanije koje se bave obnovljivim izvorima energije, jer one dugoročno gledano imaju koristi od viših cijena energije, pišu analitičari, i pritom posebno ističu kompanije poput RWE-a, Energias de Portugala i Ørsteda.
Ograničenja cijena ne bi u potpunosti riješila problem pristupačnosti, što znači da bi moglo biti nužno planirati pad prihoda u energetskom sistemu kroz razdoblje od 10 do 20 godina, govore Gandolfi i Pombeiro. Komunalne usluge trebalo bi da mogu da obezbijede ta buduća plaćanja, što bi im omogućilo da izbjegnu prekomjerna opterećenja na svojim bilansima.