Svijet postaje sve kompleksnije mjesto u kojem se miješaju i sukobljavaju razni ekonomski interesi, geopolitički motivi i društvene preobrazbe. Što je vrijedilo prije samo jednog desetljeća više nije aktualno ili se mijenja. No neke su stvari konstantne po samoj svojoj prirodi, kao što je geografija.
Upravo geografija stoji u temeljima ideje jačeg povezivanja država koje se nalaze u geografskom srcu europskog kontinenta, između triju mora i između glavnih socioekonomskih struja koje su oblikovale povijest Europe.
Radi se o Inicijativi triju mora, geoekonomskog, geostrateškog i geopolitičkog projekta zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe koje se nalaze na potezu Baltik–Jadran–Crno more. Moderni počeci projekta su novijeg datuma, tek od 2015. na inicijativu Poljske i Hrvatske, točnije tadašnjih predsjednika Poljske Andrzeja Dude i predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Do danas okuplja 13 država: Estoniju, Latviju, Litvu, Poljsku, Češku, Slovačku, Austriju, Mađarsku, Sloveniju, Hrvatsku, Rumunjsku, Bugarsku i Grčku kao pune članove te Ukrajinu, Moldaviju, Albaniju i Crnu Goru kao partner-sudionike.
Sama ideja povezivanja zemalja između Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora puno je starija. Predložio ju je nakon Prvog svjetskog rata poljski državnik Józef Piłsudski po uzoru na nekadašnju Poljsko-Litavsku Uniju i pod nazivom "Međumorje". Prema njegovoj zamisli radilo bi se o federaciji država koja bi služila zaštiti od njemačkog imperijalizma sa zapada i ruskog imperijalizma s istoka.
Inicijativa triju mora uspostavljena je 2016. u Dubrovniku, a otad se samit održava svake godine. Ove godine održan je u Varšavi 29. travnja i na njemu su kao strateški partneri priznate Španjolska i Turska (uz prijašnje Europsku komisiju, Njemačku, Japan i SAD), a Albanija i Crna Gora dodane kao nove države partner-sudionici (uz prijašnje Moldaviju i Ukrajinu). Tom je prilikom Hrvatska preuzela predsjedanje od Poljske.
Projekt ni na koji način nije alternativa EU-u nego njegov produžetak. Sve države osim Austrije su i članice NATO-a i Inicijativa ima snažnu podršku SAD-a. U svakoj godišnjoj deklaraciji od početka rata Ukrajini osuđuje se Ruska agresija i sve države koje ju podržavaju. Iz godine u godinu izražava se i podrška proširenju EU-a na zemlje zapadnog Balkana, Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju.
Zajednički interesi
Glavni ciljevi su veće povezivanje država članica, kako politički tako i ekonomski. Posebni naglasak stavljen je na infrastrukturno povezivanje, u čemu su već ostvareni određeni uspjesi, primjerice LNG terminal na Krku, Rail Baltica (željeznica kroz Poljsku, Litvu, Latviju, Estoniju), Rail2Sea (željeznica od Gdańska u Poljskoj do Constanțe u Rumunjskoj) itd.
Uspostavljen je i posebni investicijski fond Inicijative triju mora koji je prikupio milijardu eura. Dosad je već uložio u nekoliko projekata iz područja infrastrukture, energetike i digitalnog razvoja.
Inicijativa podržava projekte poput LNG terminala u Świnoujściu u Poljskoj i LNG terminala na Krku u Hrvatskoj, što je ključno za opskrbu plinom srednje i istočne Europe te alternativu energentima iz Rusije. Plinski koridor sjever–jug, zamišljen kao povezivanje baltičkih i jadranskih LNG terminala mrežom interkonektora i plinovoda, također je dio dugoročne strategije.
Cilj su ulaganja u obnovljive izvore energije i nuklearnu tehnologiju. Rumunjska i Poljska imaju planove za male modularne reaktore (SMR), čiji razvoj već financira investicijski fond Inicijative. Kako postoje planovi Slovenije i Hrvatske za širenjem nuklearne elektrane Krško, moguće je da će u budućnosti i to biti financijski podržano.
Golemi ekonomski potencijal
Ekonomski potencijal država okupljenih oko Inicijative triju mora golem je, ali nedovoljno iskorišten. Države zajednički imaju 120 milijuna stanovnika i ukupni BDP od tri bilijuna dolara.
Ekonomski je to bilijun dolara veća ekonomija nego ruska, oko 900 milijardi dolara veća nego kanadska i brazilska, 700 milijardi dolara veća od talijanske itd. Po ukupnoj veličini u rangu je francuske ekonomije, iako zaostaje za oko 1,5 bilijuna dolara za ekonomijom Njemačke.
Prosječni BDP po stanovniku iznosi 24.797 dolara, u čemu zaostaje za razvijenim državama zapadne Europe, ali uvelike nadmašuje države poput Rusije, Brazila i Meksika. Najveće ekonomije unutar Inicijative imaju Poljska (809,2 milijardi dolara), Austrija (511,69 milijardi dolara), Rumunjska (350,78 milijardi dolara) i Češka (343,21 milijardi dolara). S BDP-om po stanovniku od 21.866 dolara Hrvatska zaostaje za prosjekom Inicijative triju mora, ali njega jako podiže Austrija sa svojim BDP-om po stanovniku od 56 tisuća dolara. Ipak, 2023. su samo Rumunjska i Bugarska imale manji BDP po stanovniku od Hrvatske.
Prosječni gospodarski rast u 12 zemalja Inicijative triju mora (Grčka je član od 2022.) je između 2015. i 2019. iznosio 3,5 posto u usporedbi s 2,1 posto u cijelom EU-u. Otkad se razlika povećala jer je kumulativni rast BDP-a Hrvatske od četvrtog kvartala 2019. do četvrtog kvartala 2024. iznosio 20 posto, Poljske 14 posto, Bugarske 13 posto, Litve 12 posto itd. dok je na razini cijelog EU-a iznosio samo pet posto.
Hrvatska je trgovinski snažno povezana s ostalim članicama Inicijative triju mora te 32 posto ukupnog izvoza Hrvatske i 36 posto ukupnog uvoza Hrvatske otpada na članice Inicijative. Više od 40 posto stranih turista je 2024. došlo iz njih. Austrija, Slovenija i Mađarska su među državama iz kojih dolazi najviše stranih investicija u Hrvatsku.
Usmjerenost na suradnju
Inicijativu triju mora kreirala je geografska stvarnost, infrastrukturna pogodnost, geopolitička nužnost i ekonomska prilika.
Baltičko more poveznica je Estonije, Litve, Latvije i Poljske, Jadransko more povezuje Sloveniju i Hrvatsku, Crno more povezuje Rumunjsku i Bugarsku, Dunav povezuje Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Rumunjsku i Bugarsku, Drava Austriju, Sloveniju, Mađarsku i Hrvatsku, Karpati povezuju Češku, Poljsku, Slovačku i Rumunjsku, Alpe i Dinaridi povezuju Austriju, Sloveniju i Hrvatsku itd.
Bolje infrastrukturno povezivanje država članica je od iznimne važnosti za njihov daljnji ekonomski razvoj, veću trgovinsku razmjenu, suradnju, međusobne investicije i otpornost na svjetske krize i šokove. Za to služi i EU, ali države Inicijative triju mora imaju i infrastrukturne, ekonomske i prometne interese koji nisu u primarnom fokusu EU-a, iako se interesi često podudaraju.
Povijesna povezanost je također velika. Osam od 13 država nalazi se potpuno ili djelomično na teritoriju nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije (Austrija, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Češka, Slovačka, Poljska i Rumunjska). Poljska, Litva, Latvija i Estonija nalaze se na području koje je bio dio Poljsko-Litavske Unije, a sve države osim (većine) Austrije i Grčke su u vrijeme Hladnog rata bile dio socijalističkog bloka te su 1990-ih započele tranziciju iz socijalističkog ekonomskog sustava u kapitalistički te jednopartijskog sustava u višestranački.
Geografska i povijesna povezanost stvaraju ekonomsku, društvenu i političku povezanost, zajedničke težnje i interese te upućuju na suradnju. EU je okvir za suradnju svih država Europe, ali članice Inicijative triju mora imaju nešto više dodirnih točaka jedne s drugima i tako čine smislenu regiju za veću suradnju.
Depositphotos
Budućnost Inicijative triju mora i širenje na zapadni Balkan
Financijski ulog članica će u budućnosti trebati biti veći ako se želi osnažiti Inicijativa i od nje napraviti važan faktor u Europi i svijetu. S obzirom na ubrzan ekonomski rast članica, zamah je dobar, a homogenizirajući faktor je napad Rusije na Ukrajinu, koji je pokazao da geopolitički razlozi povezivanja država iz Inicijative triju mora nisu samo ostavština prošlosti nego nužnost u sadašnjosti i budućnosti.
Logičan smjer širenja je zapadni Balkan. Ulaskom Sjeverne Makedonije, Srbije i BiH zaokružila bi se logična geografska cjelina i stvorile nove infrastrukturne, prometne, energetske i gospodarske sinergije. Dodatna korist za nove članice je primanje institucionalnog znanja za budući ulazak u EU kroz suradnju sa starim članicama.
Inicijativa je produžetak euroatlantskih integracija, ali nema razloga da ne posluži i kao svojevrsna "čekaonica" u kojoj bi potencijalne nove članice EU-a i NATO-a prikupljale know-how prije ulaska.
Čak i bez toga jasno je da su sve države između Baltika na sjeveru, Jadrana na jugozapadu i Crnog mora na jugoistoku zbog geografskih, političkih i povijesnih zakonitosti upućene na suradnju.
.webp){kind=icon}
