Decenijama se pridruživanje Evropskoj uniji smatralo svetim gralom za zemlje Zapadnog Balkana. No za većinu njih taj san ostaje nedostižan i počinju tražiti alternative.
Ljudi u Albaniji, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori postali su glasniji u svom razočarenju ove godine, dok se Evropa bori s posljedicama ruskog rata u Ukrajini i krizom troškova života.
''Ankete u proteklih 18 mjeseci kako u našoj zemlji tako i u regiji pokazuju pad podrške EU'', rekao je prošle sedmice predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski. Brisel je uglavnom kriv, rekao je, jer "objektivno ne vidimo da se proces eurointegracija kreće naprijed".
EU je to primijetila. U utorak održava samit sa čelnicima svojih 27 članica u glavnom gradu Albanije Tirani, kako bi pokazala da i dalje vjeruje da će joj se balkanske države jednog dana pridružiti.
Pritužbe nisu stizale samo iz zemalja u kojima postoji velika nada za ulazak u EU. Čak je i Evropski parlament ukorio čelnike bloka zbog ''neispunjenja dugotrajnih obećanja EU''.
"Nedostatak angažmana i vjerodostojnosti EU tokom proteklih nekoliko godina stvorio je vakuum, otvarajući time prostor za Rusiju, Kinu i druge zloćudne treće aktere", navodi se.
Biti izostavljen znači biti ekonomski zaostao. Svih šest balkanskih zemalja koje nisu dobile članstvo imale su životni standard ispod 50 posto prosjeka Unije prošle godine, dok je 12 bivših komunističkih država koje su se pridružile od 2004. premašilo taj nivo.
Uzmimo za primjer Sjevernu Makedoniju, koja je zajedno s Albanijom započela pregovore o pristupanju u julu nakon što je čekala 17 godina da to učini nakon burnog procesa u kojem je čak promijenila ime kako bi se kvalificirala.
Nakon što je prešla tu prepreku, napredak je još uvijek zaustavljen zbog sukoba sa susjednom Bugarskom, koja traži promjenu Ustava Sjeverne Makedonije prije nego što može nastaviti proces članstva.
To je bilo teško progutati ljudima u Sjevernoj Makedoniji, budući da bi odgoda mogla dodati još godina njihovim izgledima za bogatiji život koji bi više sličio standardima EU.
"Mnoge zemlje vjeruju da bi proces trebao biti brži", rekao je prošle sedmice posebni američki izaslanik za Balkan Gabriel Escobar.
Dok je također bila u limbu u pogledu EU, Srbija je pružila ruku, pokušavajući povećati svoj uticaj u regiji kojom je nekad dominirala iz Beograda prije krvavog raspada Jugoslavije.
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji žonglira bliskim vezama s Rusijom i željom da se pridruži EU, prvi je poslao vakcine protiv Covid-19 u Sjevernu Makedoniju prije dvije godine.
A njegova vlada promijenila je zakone u oktobru kako bi mogla početi izvoziti prirodni plin svom južnom susjedu.
Vučić se također zalaže za jačanje foruma Otvoreni Balkan, koji olakšava trgovinu i putovanja te smanjuje troškove telefonskog roaminga. Tvrdi da bi, bez jasnog ciljnog datuma za članstvo u EU, balkanske države trebale ojačati ekonomske veze.
EU je oštro osudila inicijativu, zajedno s dužnosnicima nekoliko balkanskih zemalja koje su je izbjegavale. Zabrinuti su da bi zemlje koje su vodile ratove kako bi postale neovisne jedna od druge 1990-ih mogle izgubiti fokus na pristupanje.
To je "nepoželjna zamjena za evropske integracije i odvraćanje od njih", navodi se u saopćenju crnogorskog Ministarstva evropskih poslova, dodajući da forumu Otvoreni Balkan nedostaje transparentnosti i oslanja se na lične odnose "harizmatičnih lidera".
Ali u konačnici, EU bi trebala snositi najveći teret za nedostatak napretka prema članstvu, smatra politički analitičar iz Skoplja Ljupčo Popovski.
"U nedostatku velike nagrade, ljudi su tražili neke trenutne koristi, čak i ako su one manje", rekao je.