U trenucima kad veći dio korporativne Europe otplaćuje kredite s državnim garancijama iz pandemijskih vremena, talijanske kompanije i dalje sjede na vrhu planine takvih dugova što komplicira napore tamošnjih vlasti u borbi s najnovijom krizom: rastućim troškovima energije.
Krajem lipnja talijanske kompanije su kroz kredite s državnom garancijom, odobrene tijekom kovid ere, dugovale 123,3 milijarde eura. Tri mjeseca ranije taj dug je dosezao 118 milijardi eura, pokazuju podaci iz izvještaja Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (European Banking Authority, EBA) objavljeni prošlog mjeseca. Mada nije najveća ekonomija u eurozoni Italija drži najviše dugova s garancijom države za otplatu u toj grupi zemalja.
Novoformirana vlast Giorgije Meloni zbog toga se nalazi u problemima: kako, u trenutku kad ekonomski rast naglo usporava, i do koje mjere može nastaviti podržavati kompanije koje se sada bore s višim troškovima, posebno energije? Vlada trenutno implementira paket mjera koji bi omogućio kompanijama da otplatu računa za energiju rasporede na razdoblje do dvije godine, a dobavljačima plina i struje se daje 90-postotna državna garancija za izloženost prema tim računima koji se plaćaju s odgodom.
Na tankom ledu
Bilo kakva dodatna pomoć korporacijama u obliku novih dugova samo će odgoditi bolni trenutak i ostaviti ih s bilancama opterećenim dugovima koje bi mogle postati neodržive ako prihodi i zarade budu pogođeni u recesijskom okruženju, upozorava Stefano Caselli, dekan SDA Bocconi fakulteta menadžmenta u Milanu.
"Nalazimo se na vrlo tankom ledu", dodao je. "Ako sustav uđe u recesiju i napetosti u cijenama energije ostanu visoke, dugovi kompanija će postati problem", drži on.
Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će talijanska ekonomija u 2023. zabilježiti pad od 0,2 posto.
Pandemijski krediti s jamstvom države odobravani su 2020. godine kad je koronavirus naglo i sveobuhvatno poremetio tokove svjetskog biznisa i korporacijama su hitno trebali jeftini izvori likvidnosti. Ali sada, u doba viših kamatnih stopa i sve sporijeg rasta, mnoge talijanske kompanije otkrivaju da je te dugove teško refinancirati ili otplatiti. Neke od njih čak ne uspijevaju niti poštivati uvjete uz koje su krediti sklopljeni.
Primjerice, proizvođač igračaka Giochi Preziosi je 2020. uspio kod banaka osigurati kredit od 85 milijuna eura, od čega je 90 posto bilo obuhvaćeno jamstvom talijanske države. Ranije ove godine banke su kompaniji morale oprostiti što nije uspjela ispoštovati uvjete ugovorene uz kredit, piše u najnovijem godišnjem izvještaju te kompanije. Društvo je u dokumentu također naglasilo potencijalne rizike koje bi produljena recesija mogla imati za poslovanje.
Garanzia Italia
"Gledajući na to što se radilo u doba koronavirusa, ono što im je promaknulo je odlučnost da se prema kompanijama ide kapitalizacijskim putem, umjesto da ih se opterećuje novim dugovima", primjećuje Caselli. "Problem s talijanskim korporativnim dugom je nedostatak kapitala na drugoj strani bilance", komentirao je.
Svaka članica Europske unije je za pandemiju razvijala vlastiti paket s državnim garancijama.
U Italiji, okvir – prozvan Garanzia Italia – je diktirao da se kompanija mora za kredit javiti banci, a one bi tada kroz izvoznu agenciju SACE ili državnu banku Mediocredito Centrale – Mezzogiorno zatražile državnu garanciju. Kad bi stiglo zeleno svjetlo, banka bi kompaniji odobrila kredit.
Jamstva su pokrivala između 70 i 90 posto iznosa novih kredita. Italija ima najviši udio pokriven državnim garancijama, odnosno 84,8 posto od ukupno odobrenih kredita u usporedbi sa 78,9 posto u Španjolskoj i 65,8 posto u Francuskoj, stoji u izvještaju EBA-e. Zajednički, Italija, Španjolska i Francuska zaslužne su za oko 90 posto odobrenih kredita s državnim garancijama u Europskoj uniji.
Loš rejting
Državna jamstva nudila su se svim kompanijama, čak i onima s lošim rejtingom. Banke su bile spremne odobriti kredite jer su znale da će veliku većinu rizika pokriti država. Intesa Sanpaolo, UniCredit i Banco BPM nalaze se među bankama s najvećom izloženošću.
"Postoji zabrinutost oko kvalitete te aktive, ali zahvaljujući jamstvima za banke bi to mogao biti manji problem", smatra Andreas Pfeil, viši analitičar za bankovni sektor u Odjelu EBA za analizu ekonomije i rizika, ujedno i autor izvještaja.
Ključno pitanje sada je kada i kako će sav taj dug biti otplaćen.
"U vladama sve više raste svijest da će dio tih kredita morati biti restrukturiran, a najjednostavniji način za to bi bilo produljenje roka otplate", rekao je Justin Holland, direktor investicijske banke DC Advisory. "Mnogo toga će ovisiti o tome kakav prioritet imaju ti krediti i gdje se nalaze unutar strukture kapitala", dodao je.
U Italiji takvi se krediti nalaze visoko u strukturi kapitala što znači da u usporedbi s drugim oblicima dugovanja imaju prioritet pri otplati prilikom restrukturiranja. Dio stručnjaka je predlagao izradu okvira za njihovo procesuiranje u slučaju pada kvalitete, ali zasad ne postoji konkretna politika za to, objasnio je ovaj milanski odvjetnik specijaliziran za restrukturiranje.
Dvije institucije koje izdaju garancije, SACE i Mediocredito Centrale, nisu ekipirane za upravljanje kreditima kojima je pala kvaliteta. Tvrtka AMCO-Asset Management Co, u vlasništvu talijanskog ministarstva financija, zbog toga razvija platformu pod nazivom Progetto Glam kroz koju bi se banke mogle riješiti kredita s državnim jamstvima i ostaviti ih agenciji za upravljanje dugovima. Projekt se još treba finalizirati.
Istina je, ne postoji žurba. Korporacijama se ne približavaju rokovi otplate. Većina duga s državnim garancijama dospijeva nakon 2024., stoji u zasebnom izvještaju EBA-e.
"Nalazimo se u trenutku napetosti, kamatne stope rastu i idemo prema razdoblju kad će pritisak na kompanije rasti i kad će financiranje biti teže", istaknuo je Carlo Massini, partner u tvrtki Hogan Lovells. "Za sada, ne postoji alarm koji bi odmah zvao na otplatu dugova", dodao je.
No Italija će se s vremenom morati suočiti s time.
-U izradi članka surađivao Alessandro Speciale.