Krađe maslina i klimatski udari donose težak period za grčke uzgajivače

Prošlog prosinca, na vrhuncu sezone berbe maslina u Grčkoj, dva su se muškarca ukradenim bijelim kamionetom dovezla do uljare Glyfada u gradiću nedaleko od Kalamate. Nakon što su neko vrijeme čekali u kamionetu, izašli su i utovarili 33 vreće maslina u stražnji dio kamioneta i odvezli se u polje. Tamo su prebacili svoj ulov, vrijedan oko 1500 eura u druge vreće, vjerojatno kako bi sakrili odakle su ga odnijeli. Zatim su ostavili kamionet kod općinskog ureda blizu kojeg su ga ukrali. Međutim, parkirali su svoje nezakonito stečeno vozilo za bijeg baš ispred sigurnosne kamere uljare, zbog čega im nije bilo teško ući u trag. Usto su odnijeli svoje vreće u drugu obližnju uljaru i zamolili vlasnika da preradi njihove ukradene masline. On je posumnjao da nešto nije u redu, nazvao je policiju i to je bilo to. 

Cijela priča pomalo nalikuje na komediju. Tko bi mogao pomisliti da će se izvući s takvim budalaštinama u malom gradu u kojem se vijesti brzo šire? Zašto od svega krasti baš masline? No to nije bio izolirani slučaj. Zbog sve većih temperatura na Mediteranu količina maslinovog ulja na tržištu u novijoj povijesti nikad nije bila manja, što je neke stanovnike ove regije u razvoju dovelo do očaja kada ovakvo kazneno djelo smatraju smislenim. 

Masline raširene diljem Mediterana opstajale su kao osnovna namirnica tisućama godina jer dobro uspijevaju u suhim klimama. No, odnedavna se maslinari u Španjolskoj, Italiji i Grčkoj – trima najvećim svjetskim proizvođačima – trude da im masline ne pate od nedostatka vode. Grčka je najbolji primjer. Usmjerena na kupce visokokvalitetnog ekstradjevičanskog maslinova ulja s izvozom većim od 858 milijuna eura ulja svake godine, Grčka je, premda najmanja i najsiromašnija među njima, 2023. bila naviše pogođena klimatskim promjenama s oko 343 eura po glavi stanovnika, prema podacima Eurostata, istraživačkog ureda Europske unije. Grčki poljoprivrednici koji se pokušavaju održati uz minimalnu tehnološku pomoć, sada se moraju nositi i sa sve većim rizikom od požara, u kojima je prošle godine spaljeno više od 4450 hektara maslinika. 

"Posljedice klimatskih uvjeta toliko su izražene da su nam gotovo uništile svu proizvodnju", rekao je Michael Antonopoulos, predsjednik Poljoprivredne zadruge za maslinovo ulje u Kalamati. "Nemamo sredstva za borbu protiv tog problema".  

Distributeri maslinova ulja u Španjolskoj i Italiji također su pogođeni krađama, štoviše i manja gospodarstva u Houstonu i Montréalu. No, vijesti o krađama bile su najbrojnije u Grčkoj, a širile su se i putem objava na Facebooku te lokalnim i međunarodnim medijima. Neke su od njih bile velikih razmjera, primjerice kad je 37 tona maslinova ulja ukradeno iz bačvi u uljari na poluotoku Halkidika na sjeveru zemlje. (To je ulje lokalnoj zadruzi uzgajivača bilo vrijedno oko 257.000 eura. Međutim, druge su krađe manje nalikovale na "Oceanovih jedanaest", a više na borbu za opstanak. 

Na Kreti se skupina lopova ušuljala u kuću jednog čovjeka i uzela više od 180 kilograma njegove osobne zalihe maslina. U okolici Atene, poljoprivrednici su se suočavali sa štetama jer bi im netko preko noći porezao stabla maslina. Ponekad bi kradljivci uzeli čitavo stablo i ostavili samo panj, a u drugim bi prilikama pobjegli samo s granama punima maslina. Vreće netom ubranih maslina nestajale su iz polja prije nego što bi poljoprivrednici imali priliku odnijeti ih u uljaru na preradu. Na poluotoku Mesenija, nedaleko od Kalamate, mještani su davali izjave kako bi lopovi po grobljima krali zalihe maslinova ulja koje je služilo za paljenje svjetiljki, pa čak i boce koje su ostavljene kao darovi mrtvima. 

Grčki maslinari već naraštajima znaju za slučajeve krađe, ali ovi im se čine drukčiji, kao da to postaje „novo normalno“. Zbog promjenjivih temperatura, grčki urod u sezoni 2023./24. bio je toliko slab da su neki poljoprivrednici zaključili kako im se ne isplati niti brati masline. Ljubitelji maslinova ulja mogli su tada primijetiti kako se cijena ulja naglo povećala, a cijena po kilogramu na svjetskoj razini gotovo se učetverostručila. Tim su većim cijenama pridonijeli i inflacija, nesigurnost opskrbe hranom i prekidi u opskrbnom lancu. Prema analizi grupe BSI, na hranu i poljoprivredne proizvode sad otpada trećina svih krađa. 

"Prošla je godina vjerojatno bila najgora u protekla dva desetljeća", rekao je Prokopios Magiatis, profesor na Sveučilištu u Ateni i znanstvenik koji se bavi proizvodnjom maslina. Ove je godine stanje znatno bolje uz urod od 250.000 tona, što je više nego dvostruko bolje od prošlogodišnjeg razočaravajućeg uroda. (Ovaj je put Grčka imala čak nešto malo veću proizvodnju od Italije.) Ipak, budućnost maslinarstva u Grčkoj i dalje je nesigurnija nego što je to ikada bila za života većine poljoprivrednika. Berbe maslina u Grčkoj itekako su pridonijele razvoju ljudske civilizacije. Tijekom razgleda nekoliko ključnih maslinarskih regija u Grčkoj ove zime, nastojala sam razumjeti što se dogodi kad stanje u tom sektoru postane upitno. Kako mi je jedan poljoprivrednik u Lakoniji to pojasnio, "svibanj više nije svibanj". 

Možda je Homer prvi nazvao maslinovo ulje "tekućim zlatom", možda netko drugi. No, tko god to bio, taj naziv svakako se održao. Antički Grci upotrebljavali su maslinovo ulje za pomazanje tijela, izradu parfema, paljenje svjetiljki i pripremu hrane, a često su boce maslinova ulja ostavljali i kao prinose bogovima. Također su uzgajali stabla za izvoz, zbog čega je maslinovo ulje bila vrijedna roba u mnogim civilizacijama. Kad je riječ o trajnosti ove biljke, neke srebrnkaste grane iz Homerova doba još su i danas žive. Stabla masline mogu živjeti tisućama godina, gdje nježni izdanci izrastu u veličanstvene, kvrgave spomenike s krošnjama dovoljno velikim da se pod njima može živjeti. 

Danas na maslinovo ulje otpada 25 posto čitave grčke poljoprivrede i sedam posto bruto domaćeg proizvoda ove zemlje. Suvremeni Grci uglavnom se oslanjaju na maslinovo ulje za kuhanje, i to više nego ikoji drugi narod: svaki Grk godišnje iskoristi oko 19 litara maslinova ulja za svakodnevnu pripremu hrane, što je oko deset puta više od prosječnog Amerikanca. Antioksidativna i protuupalna svojstva ekstradjevičanskog maslinova ulja (kvalitetnog ulja koje se proizvodi mehaničkim hladnim prešanjem bez kemijskih sredstava) hvale podjednako pobornici prirodne medicine i farmaceutske tvrtke. 

"Stari su Grci smatrali obrezivanje stabla masline protuzakonitim djelom", rekla mi je uzgajivačica i instruktorica joge Kalliope Ziogou tijekom šetnje kroz maslinik na obroncima otoka Eubeja, koji je prije nekoliko godina poharao ogroman požar. "Čak i ako je bilo oštećeno, uvijek je postojala mogućnost da će ponovno rasti". Ziogou mi je pokazala sva spaljena stabla, kao i sve mladice iz stabala koja su se netom nakon požara činila mrtvima. "Dvije su godine bila potpuno crna", rekla je. Sada nove mladice izlaze iz pocrnjelih debala. "Zato ih poštujem. Moćna su te pokazuju veliku životnu snagu i izdržljivost". No dodala je da će trebati čitavo desetljeće, a možda i dva, prije nego što će ta stabla ponovno roditi plodove. 

Masline su oduvijek uspijevale u ovoj sušnoj regiji zato što im treba malo ili nimalo navodnjavanja. Međutim, prema Europskoj agenciji za okoliš, temperature su na tom području narasle za oko 1,2 °C u odnosu na razine u doba predindustrijalizacije. Ljetne temperature počinju opterećivati ova stoička stabla više nego što mogu podnijeti, što mnoge poljoprivrednike prisiljava da se prvi put oslone na navodnjavanje. Zbog toga je uzgoj postao skuplji i naporniji. Ziogou i otac Christos, lokalni svećenik i maslinar, kažu da je požar 2021. godine zahvatio oko 80 posto maslinika na tom otoku, jednom od najvećih u Grčkoj. Takvo je razaranje ogolilo obronke brda, stvarajući veći vjetar i buku u unutrašnjosti. Tijekom sezone 2023./24., požar u području rijeke Marice uz granicu s Turskom uništio je više od 130.000 stabala maslina. 

Otac Christos, svećenik i maslinar, rekao je da ga rastužuje vidjeti kako mladi Grci odustaju od ideje bavljenja maslinarstvom zbog manje predvidljivog uroda. 

"Od prvog trenutka kad sam vidjela vatru, znala sam da će nas sve spaliti do temelja", rekla je Ziogou. "Da će doći do naše farme. Da će doći do svakog sela. To se i dogodilo". Dan nakon požara gotovo su sva njezina stabla bila crna. 

Međutim, ono što dobiva manje pozornosti od ekstremnih ljetnih vrućina jesu rastuće temperature zimi. "Najveći su problem visoke temperature zimi", rekao je Magiatis. Hladne temperature u siječnju i veljači signaliziraju stablima da je vrijeme za hibernaciju, koja im je nužna kako bi očuvala energetske zalihe i pripremila se za proljeće. "Ako stablo ne osjeća da je zima", rekao je, "taj će se ciklus poremetiti". Nije riječ čak ni o toliko hladnim temperaturama – procijenio je da stablima u Grčkoj trebaju barem dva uzastopna tjedna s temperaturama ispod 10 °C, što se sve rjeđe događa. Tijekom siječanjske šetnje sa Ziogou, Eubeja je neuobičajeno topla, dovoljno da se osjećam ugodno u majici kratkih rukava. 

Još jedan čimbenik koji utječe na proizvodnju maslina jesu oborine. Nije problem to što ih nema dovoljno, kako je rekao Antonopoulos iz kalamatske zadruge, nego to što se javljaju u pogrešno vrijeme. Premalo kiše zimi znači da stabla neće imati dovoljno vlage pohranjene za ljeto, no kiša u vrućim mjesecima, primjerice u svibnju ili lipnju, može biti katastrofalna za urod jer uzrokuje prerano otvaranje cvjetova i potiče štetočine poput maslinove voćne mušice (u Grčkoj poznate kao Dakos mušica), čije se ličinke hrane plodonosnim stablima. 

Kiša tijekom berbe, kao što su poljoprivrednici iskusili ove godine, može biti još pogubnija. Gotovo trećina godišnjih oborina u Kalamati pala je u prosincu, tijekom vrhunca sezone berbe, te je potopila mnogo maslina i uzrokovala gubitak od 20 do 30 posto uroda. Usto su plodovi masline bili manji, što je značilo manje ulja. Po veleprodajnoj cijeni od oko 17 eura za pola kile, poljoprivrednici u toj regiji jedva su ostvarili profit. 

Na dan berbe u Nemeji, domu starog Zeusova hrama, smještenoj u podnožju arkadijskih planina, tim radnika ručnim strojem trese grane kako bi masline pale na zelenu mrežu ispod stabla. Nakon što su svako stablo očistili od plodova, radnici rukama skupljaju mreže kao plahte i istresaju masline u velike crvene kante. Od tamo se plodovi prebacuju na sita, gdje radnici uklanjaju zaostale listove, a zatim urod premještaju u visoke plastične vreće, vrlo slične onima koje su prethodnog mjeseca ukradene u općinskom kamionetu. Kad njegov tim završi s berbom, poljoprivrednik Konstantinos Papaioannou odvozi masline ravno u uljaru na obradu.  

Kao svi ostali s kojima sam razgovarala u Grčkoj, i Papaioannou odlučno progovara o opasnostima klimatskih promjena. Kaže da su one sada trajne i da im se namjerava prilagoditi, kako sadnjom najotpornijih sorti stabala koje može pronaći tako i modernizacijom metoda njihove zaštite. "Sada prskam svake godine", rekao je, što zahtijeva vrijeme i opremu, tj. dodatna sredstva. Neki su se poljoprivrednici usredotočili na kratkoročne sigurnosne mjere (kamere, ograde, naoružane noćne straže, pa čak i mikročipiranje grana radi praćenja), ali oni koji razmišljaju dugoročno moraju se najprije i ponajviše suočiti s klimom. 

Papaioannou sada prska svoja stabla češće nego prije, upotrebljavajući netoksični pesticid, a navodnjava ih dalje od debla kako bi potaknuo korijenje da traži vlagu. Kad je prije nekoliko godina ovo polje pretvorio iz vinograda u maslinik, odlučio je zasaditi stabla bliže jedno drugome – 30 stabala na pola hektra, umjesto 10 ili 12 koliko je prije sadio – kako bi krošnje bolje zadržavale vlagu u tlu. Iako njegovo objašnjenje ima smisla, poljoprivrednici na Eubeji odlučili su se za suprotan pristup, odnosno sade stabla dalje jedna od drugih kako bi spriječili širenje požara. 

U prošlosti su se poljoprivrednici oslanjali na članove obitelji za berbu, no danas je takva tradicija stvar prošlosti. Sada se Grčka suočava s ogromnim nedostatkom radne snage, koji, kako tvrdi predstavnik grčke udruge stolnih maslina, "ima katastrofalne posljedice" za maslinarstvo kao i za zemlju u cjelini. Prema podacima te udruge, u sezoni 2022./23. između 20 i 30 posto sorti zelenih stolnih maslina ostalo je neubrano na stablima, što je na nacionalnoj razini prouzročilo gubitak od 27 milijuna eura. 

Zbog tog veoma osjetnog nedostatka i moći maslinarskog lobija, prošle je godine grčka desničarska vlada, koja je u prošlosti provodila kampanje za zatvaranje granica i bivala često optužena za zlostavljanje imigranata, brzinski uvela vizu za nedokumentirane radnike koji radili kao berači u maslinicima. Međutim, poljoprivrednici s kojima sam razgovarala rekli su da ne vjeruju tom programu (bilo zbog vlade, ksenofobije ili i jednog i drugog) ili se nisu mogli snaći s administrativnim zahtjevima. Još bi jedan čimbenik mogli biti sve viši troškovi života. Prošle godine, kad su se cijene maslinova ulja dizale u nebo, strani i domaći radnici širom Grčke počeli su tražiti veće plaće.

Sada mogu očekivati oko 60 eura dnevno, u odnos na nekadašnjih 40 eura. Stanje su dodatno otežale carine američkog predsjednika Donalda Trumpa. One bi u svojem najstrožem obliku mogle biti katastrofalne za europska izvozna tržišta. 

Općenito govoreći, Grci nisu oduševljeni time što njihovo maslinovo ulje kupuju talijanska poduzeća i prepakiraju ih kao ulje "iz Italije". Međutim, Grci trebaju pristup globalnom tržištu. Za dio njihova prometa zaslužni su poznavatelji ulja (poznati i kao "snobovi"): poput vina, čokolade ili kave, ovisno o boci maslinova ulja, pa čak i o godištu berbe, raspon okusa može varirati od ljutkastog do glatkog, od gorkog do kiselog, od voćnog do orašastog. No, proizvođači se oslanjaju i na narudžbe konglomerata koji su spremni miješati i kombinirati ulja. Neki se poljoprivrednici zgražaju kad im spomenem etiketu koju sam primijetila na boci u trgovinskom lancu Whole Foods: "Međunarodno maslinovo ulje iz Grčke, Turske, Tunisa i Italije!" Ipak, prodati konglomeratima bolje je nego prodati nikome. Maslinovo ulje i dalje se često krivotvori, razrjeđuje jeftinijim uljima ili pogrešno označava kao djevičansko ili ekstradjevičansko kada to zapravo nije, unatoč nedavnim mjerama suzbijanja takvih praksi. 

Mnogi mali proizvođači motivaciju nalaze u ponosu na svoje umijeće, ali i želji da ga očuvaju za sljedeće generacije. "Ako uspijemo opstati u ovim teškim vremenima", rekao je Papaioannou, "to će biti zbog zadovoljstva koje osjećam kada vidim plodove stabala koja sam posadio dok su bila mladice". Dodao je da ga veseli dan berbe. "Bit ću još sretniji kad vidim sve boce". 

Koliko god bile vrijedne za gospodarstvo, masline nisu samo prehrambena namirnica u Grčkoj već izvor nacionalnog ponosa i štovanja koje graniči s duhovnim. Masline uspijevaju vrlo dobro i lako u Grčkoj otkako postoje povijesni zapisi, pa je teško zamisliti što bi ih moglo zamijeniti. Jedna je mogućnost da će se uzgoj maslina preseliti više u brda, gdje su temperature niže, ali to bi zahtijevalo temeljitu preobrazbu čitavog krajolika i ostavilo po strani mnoge uzgajivače na ravnicama. 

Inače živopisna uljara u atenskom predgrađu Paiania, tijekom mog posjeta u siječnju, bila je zatvorena već tjednima. Bila je to izrazito topla sezona za ovu naročito suhu dolinu. Jedan je uzgajivač rekao da je ove godine, kao i prošle, njegovih tisuću stabala dalo samo oko 20 posto od otprilike tri tone ulja koliko obično dobije prešanjem. Krađe su također postale uobičajene u maslinicima smještenima među zgradama i poslovnim objektima na širem atenskom području. 

Iako su posljedice klimatskih promjena bile mnogo manje izražene u Kalamati, i ta je regija imala svojih poteškoća. Unatoč tome, na dan mojega posjeta uljara Poljoprivredne zadruge za maslinovo ulje Kalamate bila je okružena zelenim kašetama do vrha punima maslina. U pogonu su ogromne posude vibrirale i zujale dok se izvodi postupak pranja i sortiranja plodova, potom usisavanja u velike bubnjeve za mljevenje i zatim prešanje pulpe, dok konačno nije ravnomjernim mlazom poteklo zeleno ulje u kadice. Prostorija je bila ispunjena zemljanom aromom, istovremeno kiselom i slatkom, u kojoj su se nazirale note mokre zemlje, ocvalih cvjetova i kvasca. Uzgoj maslina i prešanje ulja u doba klimatskih promjena delikatno je umijeće. Upotrebom viših temperatura tijekom prerade može se dobiti više ulja, ali takvo je ulje slabije kvalitete jer se gubi veća količina dragocjenih polifenola, antioksidansa dostojnih bogova. 

Antonopoulos iz kalamatske zadruge kaže da ga manje zabrinjavaju krađe od toga što maslinari odustaju od svojeg zanimanja zbog sve većih troškova. "Mnogi napuštaju maslinarstvo", rekao je, a polja se jednostavno "pretvaraju u šume".

Slično se požalio i otac Christos s Eubeje, koji primjećuje kako su na ovom području i oni stariji čiji su životi protkani uzgojem maslina nakon požara 2021. odustali. Što će se dogoditi s hektarima koje su napustili? "Ništa", rekao je. Mladi mogu vidjeti poteškoće koje bi ih čekale u polju, a odvratili su ih i požari (a i poplave koje su uslijedile). 

Maslinici koje ne održavaju ljudi brzo postaju neisplativi. "Trebalo bi previše vremena uložiti prije berbe takvih stabala", rekao je otac Christos s tugom u glasu. Zbog pritiska klimatskih promjena, svake godine zemlja koja je nekada bila prekrivena maslinama postaje samo hrpa divljih stabala, koja nisu vrijedna čak ni kradljivčeva vremena.