Dosadašnji program drugog mandata Donalda Trumpa može se jednom riječju opisati kao – maskulinistički. Predsjednik i njegovi dužnosnici ugrozili su pristup pobačaju i kontracepciji, omogućili imenovanja vrlo vjerojatno nekvalificiranih muškaraca na istaknute funkcije (uključujući i neke optužene za zlostavljanje) te ograničili upotrebu riječi poput "rod", "rasizam", "trans", "ravnopravnost", "BIPOC" (crnci, pripadnici autohtonih naroda i osobe druge boje kože), pa čak i "žene". Govorilo se čak o pripajanju suverenih država, pokrenut je globalni trgovinski rat, transrodnim osobama zabranjuje se služenje u vojsci, a potpredsjednik je uputio pronatalistički poziv za „više beba u Sjedinjenim Američkim Državama“.
Ipak, Trump i muškarci u njegovu užem krugu – Elon Musk, J. D. Vance, Marco Rubio, Pete Hegseth i ostali – daleko su od tradicionalnog američkog arhetipa muževnosti. Staromodna konzervativnost Johna McCaina i Ronalda Reagana podsjeća na šutljive šerife koji se bore s odmetnicima, očvrsnule vojnike koji jure prema neprijatelju kako bi spasili svoju postrojbu ili stroge očeve koji prehranjuju svoje žene i djecu. Premda te vrijednosti mogu biti patronizirajuće i opresivne, ujedno su imale osjećaj dostojanstva, časti i odgovornosti, odnosno očekivanje da će se muškarci suočiti s nasilnicima, govoriti istinu, štititi svoje zajednice i snositi posljedice svojih djela.
Čini se da je takve stavove zamijenila neka nova, kaosna vrsta muškosti koja je potekla iz širokog internetskog prostora poznatog kao "manosfera". Trump je tijekom svoje kampanje lukavo pridobio internetske junake mladih muškaraca: Joea Rogana, skupinu zvanu "Nelk Boys", Logana i Jakea Paula te Adina Rossa. Internetom su kružile bizarne videosnimke u kojima Tucker Carlson naziva Trumpa "taticom" i Ameriku "neposlušnom curicom" koju treba "dobro išibati". Trumpov imidž muževnosti dodatno je učvrstila viralna fotografija na kojoj prkosi podignutom šakom nakon napada snajperista. Valja spomenuti i da je njegov dvadesetogodišnji napadač kasnije opisan kao zbunjen i usamljen te da je navodno bio zlostavljan u srednjoj školi, što su česte osobine mladića koji provode mnogo vremena na internetu.
Muškost koja je utemeljena na mačističkom dokazivanju i ovisi o odobravanju alfa-muškaraca uvijek je krhka. Ona uključuje neprekidno nadmetanje za položaj i ugled te podređenost moći. Takav identitet nije stabilan i zreo, već djetinjast i nestalan. Trump je na čelu svijeta, ali jedva obuzdava vlastite emocionalne ispade. Njegov uži politički krug pokorava se njegovim hirovima, a zatim ih agresivno provodi.
Muški direktori – od kojih mnogi imaju ogroman utjecaj na to kako komuniciramo – slijedili su Trumpov primjer i odbacili ranije težnje prema uključivosti, u skladu s predsjednikovom kampanjom protiv zapošljavanja osoba iz marginaliziranih skupina. Kada je Mark Zuckerberg, odnedavno mišićavi izvršni direktor Meta Platformsa, gostovao u Roganovu podcastu i izjavio da su društvo i poduzeća "kastrirana" i udaljena od "muške energije" te da bi bilo dobro da kultura "malo više cijeni agresiju", mnogi su ga ismijali i posumnjali da su ga na to natjerale Trumpove prijetnje.
Adrian Cuerdo/Bloomberg Businessweek
Nesiguran model muškosti nije nužno nešto na što bi se mladi muškarci trebali ugledati. Postoje alternativne vizije u kojima se prepoznaje da muževnost može biti produktivna i zdrava te da su rodna ravnopravnost i prava za marginalizirane skupine jednako dobri za muškarce i dječake zato što ih oslobađaju normi i očekivanja koja ograničavaju njihov potencijal i ljudskost. Možete ih pronaći čak i na internetu.
Kad je počela Trumpova prva era, objavila sam knjigu pod naslovom Boys: What It Means to Become a Man (Dječaci: što znači postati muškarac). Tad sam bila majka pretpubertetskog dječaka i novinarka koja je provela dobar dio karijere usredotočena na rodna pitanja, no fokusirala sam se uglavnom na žene i djevojčice. Kako je moj sin rastao, počeo me zanimati način na koji se njemu i njegovim prijateljima prenose društvene i kulturne poruke o muževnosti te kako te poruke utječu na njihov identitet, samopoštovanje i dobrobit. U to je vrijeme pojam „manosfera“ označavao uglavnom skrovite kutove interneta, primjerice 4Chan, pornografske stranice i dark web.
Odnosio se na ljude kao što je Elliott Rodger, dvadesetdvogodišnji incel (odnosno muškarac koji ne može pronaći djevojku) koji je 2014. ubio šest osoba u Kaliforniji, ostavivši za sobom videozapis na YouTubeu i manifest u kojem izražava želju da kazni žene koje su ga odbijale i osveti se seksualno privlačnim muškarcima koje je mrzio. Pokret #MeToo, koji je tada tek dobivao na snazi, preobrazio je rasprave o mizoginom nasilju i zlostavljanju te je doveo do suočavanja s istaknutim višestrukim zlostavljačima poput Harveyja Weinsteina i Billa Cosbyja. No istodobno su se javljali rastući otpor i defenzivnost. Nakon svake opravdane kritike pojedinca ili sustavnog seksizma slijedio bi refren: "Nisu svi muškarci takvi."
Zatim je došla pandemija koja je generaciju mladih muškaraca, već ionako duboko uronjenih u online svijet, dodatno prikovala za ekrane – društvene mreže, aplikacije, streaming servise i platforme za videoigre. Njima su se, dok su bili tako izolirani kod kuće, takvi prostori činili još važnijima kao mjesta za povezivanje, distrakciju i zabavu. Do 2023., prema izvješću o stanju američkih muškaraca koje je objavio Equimundo, neprofitna organizacija koja promiče zdrave ideje o muškosti te radi s dječacima i muškarcima radi sprečavanja nasilja, gotovo polovina muškaraca u dobi od 18 do 23 godine smatrala je svoj život na internetu zanimljivijim, ispunjenijim i utjecajnijim od stvarnog. Dvije petine ispitanika izjavile su da vjeruju internetskim ličnostima poput Andrewa Tatea, koji širi mizogine ideje i optužen je za silovanje, trgovinu ljudima i nasilje nad partnericama (on te optužbe odbacuje).
Ono što manosferu čini opasnijom od drugih internetskih domena u prošlosti jesu njezina jasna usredotočenost i širok utjecaj. Postala je dijelom opće kulture i dopire do mladih muškaraca kroz sofisticirane algoritme koji ih mogu voditi od pokazivanja interesa za samopoboljšanje do uživanja u sve više mizoginom i obmanjujućem sadržaju koji obiluje teorijama zavjera. Oni koji se bave stvaranjem sadržaja računaju na algoritme koji nagrađuju ekstremne i senzacionalističke objave, a zarada od njih povezana je sa što većom reakcijom korisnika. To znači da što je sadržaj šokantniji, vjerojatnije je da će se promicati i dijeliti. Manosfera je također usmjerila otpor prema #MeToo pokretu i progresivnoj (tj. woke) kulturi.
Bloomberg Businessweek
No ono što isprva privlači dječake, a naročito one koji su osjetljivi ili povodljivi, obično nije hostilnost ili bijes, već želja za povezanošću, prijateljstvom ili bratskim mentorstvom u vezi s, primjerice, ljubavnim odnosima, obitelji, financijama ili samopoboljšanjem. Takva se ideja kosi sa stereotipom da su dječaci bezosjećajni i skloni agresiji te da se ne mogu suočiti sa svojim osjećajima. Postoji pravo obilje empiričkih istraživanja koja su pokazala upravo suprotno: imaju kompleksne osjećaje koje žele izraziti, a prijateljstvo im je jednako bitno koliko i djevojčicama.
U knjizi Deep Secrets iz 2013., psihologinja Niobe Way sa Sveučilišta u New Yorku razgovarala je sa stotinama mladića iz različitih društvenih slojeva i otkrila snažnu intimnost među njima te želju za smislenim prijateljstvima. Tijekom mojega istraživanja, dok sam prisustvovala jednom školskom skupu, dječak od otprilike 12 godina upitao me kako se nositi sa svim svojim osjećajima. "Bojim se", rekao je, "da ih, nakon što sam ih toliko potisnuo, više nikada neću pronaći."
Dječacima su potrebna utočišta, a roditelji su premoreni te i sami provode previše vremena na internetu. Svijet se u bliskoj budućnosti suočava s mogućom recesijom, a dugoročno se približava ekološkom kolapsu. Stoga ne čudi da se mladi osjećaju beznadno i da traže zajednicu i povezanost gdje ih god mogu naći. Dječacima je posebno teško krenuti u potragu za takvim odnosima jer se u našoj kulturi ponovno ukorjenjuju stari društveni obrasci, koji omalovažavaju njihove osjećaje, kažnjavaju ih za ranjivost i zahtijevaju od njih da „budu muško“.
Za mnoge mladiće digitalni prostori imaju stvarnu vrijednost jer im omogućuju da stvaraju pozitivne odnose, pronađu prijatelje, razgovaraju s obitelji u drugim zemljama, prate vijesti i zabavu, sudjeluju u aktivističkim pokretima, igraju multiplayer igre, snimaju videozapise i komentiraju popularnu kulturu. Internetski prostori nude i marginaliziranim mladima (primjerice LGBTQ osobama) priliku za povezivanje i društvenu podršku koje možda nemaju u svojoj lokalnoj zajednici. Digitalni svijet nije monolitan i ne može se reći da svi dječaci u tim prostorima gledaju ili čitaju mizogin sadržaj. Istraživanje marketinške agencije Goat pokazalo je da četvrtina mladih Amerikanaca prati modne influencere, a gotovo 30 posto njih zanima film, kazalište ili gluma. Znatan broj njih prati i žene te nebinarne osobe koje objavljuju o raznolikim temama poput hrane, humora i zdravlja.
Bloomberg Businessweek
Rodna ravnopravnost ne znači da itko mora biti isključen. Možemo osigurati prava i prilike za mlade žene i istodobno poduprijeti dobrobit mladih muškaraca, bez moralne panike zbog internetske kulture ili radikalnih mjera poput zabrane pametnih telefona. Vrijeđanje i odbacivanje prostora koji mladima nešto znače nikada ih neće uvjeriti. Umjesto toga, možemo im pokušati ponuditi ono što manosfera obećava, ali ne ispunjava: brigu, dobre savjete, povezanost i stvarne razloge za vjeru u pozitivnu budućnost.
Kako mladi muškarci gledaju na žene, ali i na sebe
Nije tajna da se stav muškaraca prema ženama izrazito razlikuje ovisno o demografiji, a ni to da je Donald Trump u studenome uspio doći do presudnih glasova zahvaljujući povlađivanju muškoj publici. No moglo bi vas začuditi da se mnogi mlađi i liberalni muškarci slažu s nekim od izjava u nastavku, što odražava nazadna vjerovanja o rodnim ulogama kod kuće i na poslu. S druge strane, čini se da većina muškaraca ipak ne krivi žene za svoje probleme. Istraživači koriste ovakva pitanja kako bi odredili stav muškaraca u odnosu na najograničenija shvaćanja muškosti, odnosno u kojoj su mjeri zarobljeni u svojoj rodnoj ulozi. – Klara Auerbach
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...