Kompanije

Slučajno posijana 'zmajska sjemenka' dovela turizam u deltu Neretve

Autor: Nikolina Oršulić

03. septembar 2023, 13:00

U Hrvatskoj postoje četiri velike kitesurferske baze - ušće Neretve, Viganj, Bol i Nin

Broj turista u dolini Neretve iz godine u godinu raste, kao i turistički kapaciteti

Iako se to ne vidi na prvu loptu, ušće je idealno mjesto za opušteni poslovni networking

Slučajno posijana 'zmajska sjemenka' dovela turizam u deltu Neretve

Nikolina Oršulić/Bloomberg Adria

Nikolina Oršulić

Stotinjak kilometara od Dubrovnika među poljima lubenica, smokava i mandarina niknuo je kitesurfing, a s njime i turizam. Iako se s turističkom perjanicom na jugu Hrvatske koju pohode holivudske zvijezde i milijarderi ne može uspoređivati, turizam je u tradicionalno poljoprivrednoj delti Neretve pustio duboko korijenje. I to sve zahvaljujući jednoj nehotično posijanoj sjemenki.

U popodnevnim satima već izdaleka se s ušća Neretve vide šareni zmajevi. Uvjeti su na tom mjestu idealni za kitesurfing - vjetrovito je, more je plitko, a plaža je pješčana. More je puno strelovitih letača po površini mora, a nebo njihovih raznobojnih zmajeva. Dok se skladno mimoilaze, a da se nekim čudom međusobno ne zapetljaju, leđa im čuva Pelješac koji se od vrućine kupa u izmaglici. Prizor djeluje pomalo dalijevski, ali vreva plaže i snažan bas koji tutnji iz beach bara daleko su od Španjolčeve snene nadrealnosti. Sve pršti od života, sunce tuče u lice, a vjetar milosrdno s njega odnosi vrućinu.

Gledamo njega koji je ispustio onu prvu "zmajsku sjemenku" kako gušta "kajtajući" na blagim valovima i silovitom vjetru, a ubrzo do njega dopire uzvik s plaže: "Lovre, dođi, trebaju te!"

Minutu kasnije s pogledom prikovanim uz more i kajtere Lovre Šuman, osnivač i voditelj kluba Kiteboarding Komin, priča nam kako je 2008. godine kupajući se na ušću s bratom, rođakom i lokalnom ekipom naučio vožnju na dasci i osnove ovoga sporta, a sada 15 godina iskusniji drži školu kitesurfanja i podučava početnike.

"Prvi plan je bio da se tu zezamo, ali primijetili smo da ljudi jako vole ovaj sport i da se on razvija velikom brzinom. Uredili smo plažu, dodali osnovnu infrastrukturu, naravno, koliko je bilo u našim mogućnostima. Napravili smo tuš s vodom iz Neretve, doveli struju pomoću agregata i postavili kante za smeće. I ljudi su počeli dolaziti, svake ih je godine sve više", kaže dvadesetsedmogodišnji hotelijersko-turistički tehničar koji je neplanirano u svom kraju pridonio razvoju turizma.

Kajteri najviše dolaze iz srednje Europe i iz susjednih zemalja, to pokazuje i put do ušća pun kampera i automobila sa slovenskim, češkim, njemačkim, austrijskim i mađarskim tablicama. Sudeći po registarskim oznakama, mnogo je posjetitelja i iz desetak minuta udaljene BiH, ali i iz svih dijelova Hrvatske. U kamperima se u jutarnjim satima nerijetko radi, tu su digitalni nomadi.

"Bilo bi jako dobro kad bi ovdje napravili kamp", rekao nam je Janez Bernik, suosnivač i izvršni direktor Kiteskula.si, koji je također taman izašao iz mora u punoj opremi. "Čekamo to više od deset godina."

Problem je što destinacija nije planirana za turizam. Nekoć je u borovoj šumi između mora i Neretve postojao kamp, no sada nema struje ni vode, komunalne infrastrukture ni uređenog parkinga. "Nešto smo uspjeli nadograditi mi sami, ali sada kada je turistički otkrivena i ima jako veliki potencijal, destinacija zaslužuje bar osnovnu infrastrukturu poput tuševa, vode za piće, struju i kante za smeće", ističe Šuman te dodaje kako često pišu dopise nadležnim institucijama.

Bilo bi najbolje kada bi kamp otvorio netko domaći i zaposlio lokalnu radnu snagu, smatra Šuman. "Ušće je specifično, nema vode i struje, ne može primiti veliki broj ljudi i nije privlačno velikim igračima. Osjetljivo je područje. Nama i odgovara da se destinacija ne može previše komercijalizirati. No uređen kamp bi dao jedan dodatan impuls razvoju destinacije", napominje osnivač kluba Kiteboarding Komin.

Prema podacima Turističke zajednice Grada Ploče više je nego očito koliko se u posljednjih dvadeset godina razvio turizam u tom dijelu Hrvatske. Dakle, 2003. godine ostvareno je 789 dolazaka i 1.496 noćenja, dok je lani zabilježeno 7.769 dolazaka i 39.468 noćenja. Uzme li se u obzir kako vjerojatno svi dolasci i sva noćenja nisu službeno zabilježeni, bez pretjerivanja može se reći kako je broj dolazaka porastao tisuću posto.

U osam godina, od 2014. do 2022. godine broj smještajnih jedinica se više nego udvostručio skočivši sa 145 na 337. Iz TZ Ploče kažu kako su otvaranje novih smještajnih objekata - apartmana i kuća za odmor te podizanje kvalitete i kategorizacije smještaja dodatno potaknuli rast turizma. Tome je, kako kažu, doprinijelo i to što su se iznajmljivači okrenuli digitalnim platformama za oglašavanje i rezervaciju smještaja te agencijama.

"Proširena je ponuda aktivnog odmora, ali i ponuda izleta te je destinacija prepoznata kao mjesto za obiteljski i aktivni odmor", napisala je u e-mailu za Bloomberg Adriju Mirna Milić iz pločanskog ureda Turističke zajednice. Istaknula je kako su promociji destinacije pridonijeli Maraton lađa, kitesurfing i kajakarenje, ali i najučinkovitija metoda reklame - usmena predaja.

Kitesurfing je relativno mlad sport, komercijalno se razvio prije dvadesetak godina kada su na tržištu ponuđeni zmajevi Wipika braće Legaignoux. U Hrvatskoj se razvilo nekoliko destinacija na kojima se može kitesurfati, no najveće su u Vignju na Pelješcu, u Bolu na Braču i plaža Ždrijac u Ninu, gdje za razliku od ostalih, zmajevi lete na buru, a ne na maestral.

"Ovo je najbolje mjesto za kajtanje na Jadranu, u smislu prirodnih zadanosti teško bi moglo biti bolje", tvrdi Bernik koji je prvi put na ušću Neretve bio 2009. godine i otada na toj lokaciji održava desetodnevne tečajeve kajtanja za slovenske polaznike. Dosad ih je na ušću prokajtalo više od tisuću.

Kiteskul je jedna od najvećih kajterskih škola u Sloveniji, a ušće Neretve samo je jedna od destinacija na kojima rade. "Organiziramo škole kajtanja cijele godine, recimo u veljači idemo u Maroko, u ožujku u Egipat, u svibnju za Sardiniju, od sredine lipnja do kraja kolovoza smo tu, pa se vraćamo na Sardiniju, nakon toga idemo u Brazil pa u Cape Town."

Bernik kaže da im broj polaznika u prosjeku godišnje raste 10 do 15 posto, a prema nekim procjenama, tržište će sljedećih deset godina nastaviti rasti. Na poslovanje im, međutim, kao i svima, utječe inflacija. Ne bi li ostali konkurentni i u tijeku s najnovijim trendovima na tržištu te omogućili sigurnost svojim polaznicima, svake godine nabavljaju novu opremu, a ona ni prije inflacije nije bila povoljna. "U zadnjih par godina je ta cijena dosta rasla. Sada je za jedan set opreme potrebno izdvojiti oko 2.500 eura, a svaki kajter treba ih minimalno dva. To nam je daleko najveći trošak pored plaća instruktorima", tumači Bernik držeći čvrsto zmaja u rukama.

Sunce zalazi, u zraku je stotinjak kajtera. Drugim riječima, u zraku je minimalno 250 tisuća eura. Plaža je također puna opreme koja se suši na suncu, vjerojatno zadnje zrake i tamo upija oko 250 tisuća eura. "To je sport za imućne", dobacuje mladić s plaže koji iz prikrajka sluša razgovor koji vodimo brojeći kajtere i eure po plaži.

"Da smo mogli birati goste, ne bismo mogli bolje izabrati jer kitesurferi dolaze u velikom broju obitelji ili prijatelja i ostaju puno više dana od prosječnog gosta. Budući da ovise o vjetru, ne mogu doći na destinaciju na par dana i očekivati da će baš tada puhati. Tako da provode na destinaciji dvadesetak dana. Kitesurfing zahtijeva dosta slobodnog vremena, a oprema je skupa, tako da su nam gosti dobre platežne moći. Dolaze nam ljudi koji imaju svoje tvrtke ili rade unosne poslove na daljinu", objašnjava Šuman.

Ubrzo nam sugovornica koja je željela ostati anonimna potvrđuje kako se zapravo nalazimo u iznimnom poslovnom okruženju. "Aktivno sam u potrazi za poslom, ovdje sam stekla poznanstva i uspostavila veze s visokopozicioniranim ljudima iz svijeta IT-a i biotecha do kojih nisam uspjela doći ni nakon mnogo dopisa i mailova. U ovih nekoliko dana sam uspjela proširiti svoju profesionalnu mrežu više nego u pet mjeseci online."

Zahvaljujući njoj upoznajemo i neke od tih profesionalaca, no od ekonomskih krivulja trenutačno ih više zanimaju valovi. Poštujemo to. Umjesto toga zastajemo popričati s polazanikom tečaja koji je danas prvi puta iskušao svoje kajterske vještine. "Bilo je jako zabavno i super. Podsjeća me na surfersko mjesto na Atlantiku u južnoj Francuskoj, ali je opuštenije i zabavnije. Vratit ću se ovdje", govori nam ozareno Tobias iz Stuttgarta koji se slučajno našao na ušću.

"Vraćamo se s velikog putovanja kroz BiH, Crnu Goru i Albaniju. Tražili smo kamp i moja supruga je našla zgodno mjesto na Baćinskim jezerima. Na Google Mapsu sam vidio da smo blizu plaže i da ima kitesurfing škola pa sam se želio okušati", ispričao je za Bloomberg Adriju novopečeni kajter. On i supruga su, kako doznajemo, profesori u višim razredima osnovne škole, a duge ljetne praznike provode putujući s djecom po Europi.

Ušće Neretve nakon ovog bi slučajnog posjeta moglo postati redovna postaja na njihovim putovanjima, jer, kako kaže, Šuman, tko dođe na ušće, oduševi se i vraća se ponovno u još većem broju. Da se planira vratiti govori nam i Lucy iz Slovenije koja je sa svojom prijateljicom Anjom upravo okončala desetodnevnu školu kajtanja. "Prvi put sam ovdje. Ovo je bilo sve čemu sam se nadala i više od toga. Kao da smo na kraju svijeta, destinacija je magična. Anja neprestano ponavlja da, kad si ovdje, kao da vrijeme staje. Cijeli dan je živahno, ekipa je međunarodna, ljudi su zabavni, puno se družimo izvan kajtinga, glazba je tu svaku večer. Divno je, svakako ću se vratiti."

Svakoga od sugovornika pitali smo i ima li nešto što i nije tako bajno, no opijeni suncem, adrenalinom i nekom posebnom, pozitivnom vibracijom koja se valjda širi zrakom, na ništa se ne žale. Ugrožava li se procvatom turizma priroda, pitamo Neretvanina Šumana, no on to niječe: "Kitesurferi su svaki dan po cijeli dan na ušću, to im je kao dnevni boravak, održavaju ga i paze na njega, jako su osviješteni." Također, dodaje, od ovoga imaju korist i domaći ljudi. "Privatni iznajmljivači u obližnjim mjestima Blacama, Opuzenu, Rogotinu i Kominu skoro svaki dan tijekom ljeta su puni", pozdravlja nas Šuman i odlazi u more.

Glazba postaje sve glasnija, a mi praćeni posljednjim zrakama sunca odlazimo s plaže na kojoj sezona traje od lipnja do kraja rujna. Održivi turizam, popunjena predsezona i postsezona, atraktivni sadržaji i turisti vjerni destinaciji, na ovom je mjestu koncentrirano mnogo strateških ciljeva Hrvatske turističke zajednice. Ova je plaža i dokaz kako jedan pojedinac s idejom i ustrajnosti može unijeti pozitivne promjene u svom kraju čak i kada svi uvjeti nisu savršeni.