Svibanj je mjesec kada se baš i ne očekuju gužve u turističkim odredištima, osim u Dubrovniku, koji je već na početku svibnja preplavljen turistima. Slobodnog stola na Stradunu nema ni za lijeka, mnogi će za to mahom okriviti goste s kruzera usidrenih u Luci Dubrovnik. Ali nisu u pravu. Naime, još 2017. broj kruzera je ograničen, programom Respect the City, objasnio nam je čelni čovjek Luke Dubrovnik, predsjednik uprave Željko Raguž.
S Ragužem smo razgovarali u gruškoj luci dok su kapima kiše orošeni turisti izlazili s usidrenog kruzera u pohod na dubrovačke znamenitosti.
Što je program Respect the City i je li on dobar za Dubrovnik?
U kratkim crtama – značajno manje gužve u gradu, a veći broj turista na godišnjoj razini. Za Luku Dubrovnik to konkretno znači da u isto vrijeme mogu biti usidrena samo dva kruzera, čime se znatno smanjio broj gostiju koji se iskrcavaju i kreću prema Starom gradu. Nekada nije bilo ograničenja, znalo je biti i pet kruzera u istom trenutku, što je stvaralo, blago rečeno, kaos u gradu. Dakle, dva kruzera s nekih 5000 gostiju, ali ne izlaze svi gosti u destinaciju. Nekada znaju biti i tri kruzera, pa se Dubrovčani bune – "rekli su da će biti samo dva, a usidrena su dva". Ali radi se o manjim brodovima, pazi se na broj putnika, dakle da se ne prijeđe granica od 5000 kruzerskih gostiju. Takvim balansom zadovoljni su i gosti s kruzera i naši sugrađani, svi mogu uživati u ljepotama našeg grada. Uspjeli smo postići optimum, nema više nesnosnih gužvi i sada su svi sretniji i zadovoljniji.
Jeste li zbog te odluke na gubitku?
Ne gubimo, zato što je Dubrovnik atraktivna destinacija. Na neki način, sada je to sve drugačije raspoređeno. Dnevno može doći šest kruzera, ali usidrena smiju biti samo dva. Oni su prilagodili svoje polaske iz drugih luka, pa ne dolaze svi u isto vrijeme. Primjerice, dva će doći u 9 ujutro, a sljedeći u 14, kada gosti s prvog kruzera već moraju biti u luci na ukrcaju. Tako da se samo radi o boljoj organizaciji.
S prihodovne strane, možda malo gubimo jer ih je prije moglo biti pet u isto vrijeme. Ali, kada se povuče crta, jednokratno bismo profitirali, ali dugoročno bi nam to naštetilo, i luci Dubrovnik i gradu kao destinaciji, tako da je ovo jedna promišljena odluka. Ne možemo u bocu od litre staviti dvije. Na vrijeme smo to shvatili, grad Dubrovnik je počeo dobivati prve kritike na zagušenost, a ipak smo mi grad pod zaštitom UNESCO-a i briga za naš grad je na prvom mjestu. Gužve su dobre, ali ne onakve kakve smo nekada imali. Ta je inicijativa krenula s novom gradskom upravom, pod vodstvom gradonačelnika Mate Frankovića. I mi smo, kao i svi ostali dionici u turizmu, prihvatili tu inicijativu, tako da smo ograničili broj i napravili najbolju stvar za naš grad. I evo, tako je šestu godinu za redom.
Nekada su kruzeri narušavali vizure grada, mogli su se sidriti ispred Lokruma. A danas?
Tako je, i to smo ograničili. Nema više vezanja ispred Lokruma, sada svi brodovi dolaze u našu luku. Eventualno možemo dati dopuštenje za neki manji brod, ali ni to ne može u samom srcu sezone.
Znači li to da se manje građana žali na goste s kruzera?
Postoje podijeljena mišljenja u gradu Dubrovniku. Neko je apsolutno za njih, a netko je protiv njih. Oni koji su za govore da su ipak oni potrošači koji prosječno ostave između 80 do 100 eura po gostu, što nije malo u tih pet-šest sati koliko ostanu na području Dubrovnika. Tu su većinom ipak suveniri, razglednice, pokoji sladoled. Postoje i oni koji su protiv takvih gostiju, kažu da stvaraju gužvu u gradu. Većinom su to vlasnici apartmana, koji kažu da njihovi gosti ne mogu uživati jer je prevelika gužva.
S druge strane, cilj kruzerskih gostiju je da u sedam dana vidi sedam različitih destinacija. Prema nekim istraživanjima, taj gost neće iduće godine ponovno otići na kruzer, već na destinaciju koja mu se na prvu svidjela. Imamo informaciju da je 18 posto kruzerskih gostiju, koji su 2018. godine došli u Dubrovnik, došlo i 2019. i ostali su više od tri dana. Htjeli su bolje upoznati grad, u kojem su proveli svega pet-šest sati. Dubrovnik je osvojio njihova srca i vratili su se. Konkretnije, ako smo imali oko milijun gostiju s kruzera, to je 180 tisuća gostiju koji su se vratili. Možda su došli baš u apartman nekoga tko ne misli pozitivno o kruzerskom turizmu.
Zato je bilo mirno u 2020. godini – nije bilo kruzera, sve je stalo.
Istina, no ono što je bilo za nas dobro je činjenica da smo kao zemlja super postupili, puno smo vremena bili u zelenom. Tu su nas prepoznale megajahte i u tom trenutku su zapravo megajahte izvukle sezonu – tako da smo mi na kraju godinu završili na pozitivnoj nuli, a u 2021. na negativnoj nuli. Tako da smo, na neki način, neokrznuto prošli kroz sav taj period.
Mnogi su tada govorili da Luka Dubrovnik može staviti ključ u bravu s obzirom na to da neće biti kruzera. No, osim tog morskog dijela, imamo još i parking službu od koje isto imamo značajnije prihode. I skladišne prostore, tako da je širok dijapazon usluga koje nudi Luka Dubrovnik. I preživjeli smo.
Tko je dolazio u Dubrovnik 2020. godini?
Većinom Rusi, Roman Abramovič nam je česti gost, dolazio je svake godine. Dolazi nam veliki broj megajahti, ali mi nemamo informaciju tko je vlasnik. Naši djelatnici razgovaraju sa samom posadom, tu je taj zakon diskrecije koji je zajamčen, evo i ja kao predsjednik uprave Luke Dubrovnik ne znam tko je na kojoj jahti, niti je to moj posao. Najvažnije nam je da se te obaveze plaćaju. Često medijske kuće otkriju tko je bio na njima. (Smijeh.) Ali sigurno se radi o velikim igračima s obzirom na procijenjenu vrijednost samih tih jahti.
Bila je tada jedna zanimljiva jahta, vlasnici su također bili Rusi, vrijednosti oko 250 milijuna eura. A onda možemo samo zamisliti koliko vrijede ove veće, na kojima borave omanski sultan i slični. Riječ je o astronomskim iznosima. Drago nam je da su vlasnici takvih jahti prepoznali Luku Dubrovnik kao svoje utočiste, a na kraju i Dubrovnik kao grad u kojem se ugodno osjećaju.
Nakon COVID-a, krenuo je rat u Ukrajini. Koliko se to odrazilo na vaše poslovanje?
Da, nažalost, počeo je rat u Ukrajini. No dotad su nam se kruzeri vratili, iako je prošle godine bilo još restrikcija oko samog broja putnika na kruzerima zbog fizičke udaljenosti. Primjerice brod od 5000 putnika ih je mogao primiti svega 2500. Ove godine toga više nema, tako da će nam se povećati broj samih putnika.
No megajahti u prošloj godini gotovo da nije bilo, one većinom dolaze s ruskog tržišta. Sad je jasno da su i jahtama koje su dolazile primjerice pod britanskim zastavama ili raznih otočja vlasnici bili Rusi jer ih prošle godine nije bilo. Imamo neke informacije da će se dio jahti ipak vratiti ove godine, ali naravno, nemamo informacije tko će na njima biti.
Može li Luka prihvatiti sve zainteresirane?
Mi smo sadašnje kapacitete maksimalno iskoristili. Ono što će biti šlag na torti je izgradnja terminala za brodove na kružnim putovanjima u Luci Dubrovnik. To bi omogućilo da Dubrovnik postane home port.
Uz Pelješki most i Zračnu luku Dubrovnik, terminal spada u top tri projekta od iznimne važnosti za naš grad. Mi smo, kao luka, sve napravili. Dobili smo smjernice od Ministarstva, dakle treba izmijeniti Urbanistički plan uređenja Gruškog akvatorija, to je u tijeku. Kako stvari stoje, to će biti na Gradskom vijeću do kraja godine, nadamo se pozitivnim vijestima.
Tko će to financirati?
Dijelom će financirati Luka Dubrovnik, pozitivno poslujemo i imamo sredstava na računu. No nemamo dovoljno da možemo sve sami. Ali radi se o takvom projektu, gdje će nas pratiti bilo koja banka, kada nam bude potrebno. Spremni smo se nositi s izazovom tog projekta.
Računate li na europske fondove?
Mi kao Luka Dubrovnik ne možemo aplicirati, s obzirom na to da smo koncesionar, ali vidjet ćemo nekakve metode, je li to moguće preko Grada ili preko Lučke uprave Dubrovnik. Istražit ćemo sve modele kad do toga dođe, jer se Grad, kroz neka druga poduzeća, pokazao uspješan u tome, pa se nadam da bismo i mi mogli ući u taj vlak.
Tko je vlasnik Luke Dubrovnik?
Luka Dubrovnik je dioničko društvo, Grad je zapravo najveći vlasnik sa 48,5 posto, te zajedno s gradskim poduzećem UTD Ragusa čini većinu. Ostatak opada na male dioničare. Dakle, grad Dubrovnik je većinski vlasnik, što je dobro kada treba donijeti neke bitne odluke.
Što bi terminal značio za Luku Dubrovnik?
Luka bi drugačije izgledala na samoj svjetskoj mapi luka, istakla bi se. Iako, možemo se pohvaliti, da smo i bez terminala danas deseta svjetska i treća mediteranska luka po broju putnika na jednodnevnoj posjeti nekom odredištu na kružnim putovanjima. Mnogi smatraju kako svi gosti izlaze u svakoj destinaciji u koju pristanu. No tome nije tako, ali mi se možemo pohvaliti kako u naš grad s broda iziđe 75 posto gostiju, po tome spadamo u top destinacije.
Osim prestiža, terminal bi donio i veće prihode, mogli bismo povećati taksu za svakog putnika. Danas je to 1,5 eura po putniku, a ovako bismo mogli staviti i pet eura. To nije mali iznos, u ovoj godini će kroz našu luku proći preko 500 tisuća putnika, to bi nam drastično povećalo prihode. Ali terminal ne bi bio samo za goste s kruzera, mogli bi uživati i domaći jer su u planu i trgovine, restorani – prostor u kojem bi se svi osjećali ugodno. Promijenila bi se vizura Gruža. I jednostavno moramo biti u trendu, u korak s drugim najboljim lukama Mediterana, koje već imaju ovakav terminal. U odnosu na Crnu Goru, mi imamo prekrasan aerodrom, ali lučki dio nam nije toliko razvijen. Oni imaju Porto Montenegro koji izgleda svjetski, mi kaskamo malo za tim.
Koja su očekivanja za 2023. godinu? Dostići 2019. godinu?
To je bila najbolja godina u povijesti Luke. Imali smo oko 38 milijuna kuna prihoda, bilo je 480 kruzera, dakle oko 800 tisuća gostiju. Polako se tome približavamo, ali nismo još dostigli tu razinu. Idemo k tome, nećemo je dostići u 2023. godini, ali vjerujem da u idućoj hoćemo.
U ovom obliku turizma, mi već u listopadu znamo kako će nam izgledati sljedeća godina, sve se unaprijed planira. U 2023. planirana su 343 kruzera, što je nekih 510 tisuća putnika. Broj kruzera bit će osam posto viši nego lani, s tim da očekujemo i oporavak tržišta megajahti.
Kad dođe prvi kruzer u Dubrovnik, a kad odlazi?
To varira iz godine u godinu, prvi kruzer dođe već u prvim danima ožujka. Stihijski naravno, ne krene tad navala, ali s tim otvaramo sezonu, od 15. travnja se sve više pojačava, a od 1. svibnja kreće puna sezona, s po dva broda na dan. To se onda oduži sve do kraja prosinca, znamo imati i kruzer za Božić.
Gotovo pa cjelogodišnji turizam?
Tako je, dakle, tih možda tri mjeseca nema niti jednog kruzera, ali svake se godine ti datumi polako pomiču.
Imate li i vi problem s radnom snagom?
Mi još uvijek nemamo, iako neka gradska poduzeća imaju. Kod nas su plaće doista adekvatne. Imamo i taj zimski period u kojem je obujam posla značajno manji, a plaće su iste. Zasad smo lišenih tih problema, nadam se da će tako i ostati.