U nizu nevolja koje je ove sedmice naveo guverner Banke Italije Ignazio Visco, sam broj njegovih sugrađana koji se ne trude tražiti posao bio je posebno mračan.
Udio ljudi aktivnih na tržištu rada među najnižim je u Evropi, požalio se ekonomskoj eliti zemlje okupljenoj u Palazzo Koch, domu njegove institucije u Rimu. Najgore je pogođen siromašniji jug Italije, odakle potiče guverner.
Tržište rada samo je jedna od mnogih slabosti koje je Visco istaknuo u svom godišnjem govoru u utorak. To bi mogao biti jedan od najzahtjevnijih problema za rješavanje za Evropsku uniju koja implementira programe usmjerene na vještine u svom nastojanju da oživi Italiju s iznosom od 200 milijardi eura (391,1 milijardu KM) iz Fonda za oporavak.
Oslobađanje potencijala za zapošljavanje zarobljenog u inerciji treće najveće ekonomije eurozone jedna je od rijetkih dostupnih opcija za borbu protiv posljedica demografskog pada toliko oštrog da je najbogatiji čovjek svijeta, Elon Musk, upozorio da zemlja rizikuje da ostane bez stanovništva.
"Prevazilaženje faktora koji ometaju rast produktivnosti postalo je još nužnije" s obzirom na izglede stanovništva, rekao je Visco. To se "može samo djelomično suprotstaviti poboljšanjem migracijske ravnoteže i povećanjem učestvovanja na tržištu rada".
Brojke su oštre: 2,62 miliona ljudi je dostupno za posao, ali ga ne traže, više od stvarnog broja tražitelja posla. Pored toga je 872.000 honorarnih radnika koji bi željeli više sati i 90.000 ljudi koji žele posao, ali nisu odmah dostupni, prema Bloombergovim izračunima temeljenim na podacima Eurostata.
"Zaista sam tužna vidjeti ove brojke", rekla je Andrea Prencipe, profesorica upravljanja inovacijama i rektorica Univerziteta Luiss u Rimu. ''Ovo ukazuje na problem koji nadilazi uobičajena pitanja usklađivanja ponude i potražnje te vještina. To je problem razmišljanja''.
Kao i kod mnogih ekonomskih problema Italije, najviše pati jug. Prošle godine, kada je stopa nacionalne nezaposlenosti u prosjeku iznosila 9,5 posto, na području Napolja iznosila je gotovo 24 posto, gdje je i rođen 72-godišnji Visco.
Još istočnije u Iserniji, pokrajini bez izlaza na more iz koje potiče guvernerova porodica u planinskoj regiji Molise, nezaposlenost je premašila 12 posto.
Visco je također istaknuo kako se zemlja ističe po niskom udjelu žena u radnoj snazi, što je pogoršano poteškoćama povratka zaposlenja nakon rođenja djece.
Ali u korijenu problema je školovanje. Niska radna participacija "usko je povezana s obrazovnim postignućem", rekao je guverner. To je zajednički stav.
''Imamo niskokvalificiranu radnu snagu", požalila se u srijedu za Rainews24 zamjenica sekretara italijanskog ministarstva finansija Maria Cecilia Guerra. "Ovo ima veliki uticaj na naše prognoze rasta''.
To nije lako popraviti. Prencipe kaže da jednostavno bacanje novca neće riješiti problem, iako EU Fond za oporavak ima inicijative posvećene vještinama i obrazovanju.
Kaže da je mladim ljudima teško ući u radnu snagu nakon studija u Italiji te im je potrebna bolja obuka koja ih čini spretnijima u vrijeme bržeg razvoja radnih vještina i produženja životnog vijeka.
Prilagođavanje promjenjivom tržištu rada izazov je za Beatrice Tarantino. Borila se s pronalaskom posla otkako je izgubila svoj posao u osiguravajućem društvu u Rimu tokom otpuštanja radnika 2018. Trenutno pomaže prijateljici oko brige o djeci, planira se vratiti u traženju posla kasnije ove godine.
"Nakon što je izbila pandemija, postalo je teže tražiti posao", rekla je 49-godišnjakinja. ''Sada se počinjem osjećati prestaro da bih ga pronašla''.
Poticanje ljudi na ulazak ili povratak na tržište rada je od ključnog značaja. Alternativa je, kako je Visco kazao, da najbolji i najpametniji iz zemlje emigriraju, kao što je to već učinio gotovo milion, dok drugi ne rade ništa. Takav izazov stavlja teret Italiji da osigura da njezina velika injekcija novca od EU ne bude uzalud potrošena.
''Nije stvar u iznosu sredstava, nego u tome kako ćemo ih iskoristiti”, rekla je Prencipe. ''Zaista nam je potreban za stvarno rješavanje problema povezanih s radom i učenjem''.