Kako se programer iz Srbije zaljubio u Trebinje i želi državljanstvo BiH

Ne jenjava strast radnika za spajanjem lijepog i korisnog - putovanja i posla. Ekspanzija digitalnih nomada krenula je nakon pandemije i popuštanja blokada, kada je rad na daljinu već postao norma u brojnim firmama. Takođe, na brojnost digitalnih nomada uticala su nova zanimanja, proistekla iz progresa digitalizacije i visokih tehnologija.

Stoga ne čudi što sve više programera i ostalih IT stručnjaka često mijenja svoje adrese boravka. Jedan od njih je i Aleksandar Džavrić, softverski inženjer i savjetnik u oblasti informacionih tehnologija iz Kragujevca. On je prije nekoliko mjeseci srce Šumadije zamijenio srcem Hercegovine, Trebinjem, udaljenim od Dubrovnika svega tridesetak kilometara.

Iako više nije u Trebinju, Džavrić ne krije želju da mu se jednog dana vrati, usput gajeći nadu da će dobiti državljanstvo BiH/Republike Srpske.

"Planirao sam već neko vrijeme da iskoristim mogućnost rada od kuće, tako što bih radio iz neke 'druge kuće', a s obzirom na to da mi je Trebinje omiljeni grad i da po prihvatljivoj cijeni mogu da živim tamo, nije bilo previše dvoumljenja", kaže sagovornik Bloomberg Adrije na početku razgovora.

Prema Aleksandrovom iskustvu, život u gradu na tromeđi BiH, Hrvatske i Crne Gore je i te kako isplativ, posebno za IT-jevce koji imaju nadprosječne plate za Srbiju. Još ako se pogodi da radite u prijatnom okruženju, na moru, u nekoj zelenoj oazi - užitak je tek onda potpun. 

"lskren da budem, bilo je bolje nego što sam očekivao. Mada sam mislio da solidno poznajem trebinjski kraj (bio sam četiri puta u posljednje dvije godine), kasnije sam otkrio pregršt novih, predivnih mjesta poput Jazine i Zavale. Kada je riječ o boravku napolju, gotovo cijelo Trebinje je sinonim za prirodu: to se primjećuje i u samom centru grada, zbog divne rijeke Trebišnjice koja presijeca grad, ali i zbog brojnog drveća (od čuvenih platana do gradskog parka i palmi na parkinzima)", priča Kragujevčanin (29).

Gužvu ne osjećate, uživate u prirodi

Džavrić kao veliku prednost života u Trebinju ističe to što nema zagušenja u saobraćaju, ne samo u poređenju sa Beogradom već i ostalim gradovima. 

"Turisti povremeno okupiraju dio starog grada, ali su šetališta, parkovi i ostala lijepa mjesta za provođenje vremena u samom gradu dovoljna da se gužva nikada ne osjeti. Za vikend bismo supruga i ja mahom išli do mora, budući da je Jadran na 20-30 minuta, a otprilike toliko je udaljeno i Bilećko jezero."

Bloomberg Adria je nedavno pisala o aktuelnim trendovima u poslovnom svijetu, poput kraće radne nedjelje i, generalno, veće fleksibilnosti na radnom mjestu, a u tu priču se uklapaju i popularne zlatne vize.

Pitamo Džavrića da li bi rodni grad trajno zamijenio nekom drugom, čak daljom lokacijom.

"I te kako, pogotovo otkako sam se vratio u realnost života u Kragujevcu koji ima lošiji vazduh, vodu, gužve, daleko lošiju gastronomsku ponudu i ne tako fine ljude kao u Hercegovini. Pritom je Kragujevac grad u kojem se najbolje osjećam u Srbiji, i gdje mi je većina prijatelja. Da živim na nekom drugom mjestu, vjerovatno se ne bih ni sad vraćao (smijeh). U suštini, za trajno naseljavanje Trebinje bi bilo prvi izbor i nadam se državljanstvu BiH/RS. Doduše, moja supruga je više za Banjaluku."

Aleksandar Džavrić / Privatna arhiva

Cijene stanovanja i života u Trebinju

U današnje vrijeme, kada uporna inflacija pogađa cijeli svijet, naglašeno pričamo o cijenama, dobro promišljajući kakve finansijske planove da skrojimo. Boljke životnog standarda su vječita tema, ali i motiv da istražimo nove, povoljnije destinacije i upustimo se u izazove u koje inače ne bismo. Finansijski aspekt je, doduše, kod Aleksandra bio sekundarna stavka. Najprije je želio promjenu, mirnije mjesto, boravak u prirodi i na čistijem vazduhu, a onda je uslijedilo još jedno pozitivno iznenađenje.

"Moj tipičan radni dan izgleda tako što odem po hljeb ili burek u jednu od obližnjih pekara i buregdžinica (preporučujem Bon Appetit i Rebus), a nakon doručka počinjem sa radom. Pauze i sastanke iskoristim za boravak na terasi, gdje je i početkom marta bilo toliko sunčano da smo supruga i ja zažalili što nemamo bazen (susjedna zgrada ga ima na krovu). Poslije posla, ukoliko već nismo ručali, odemo u neki od restorana uz reku kao što su Galija i Kukurića Vrtovi", objašnjava ovaj mladi programer i u nastavku nas upoznaje sa drugim, bitnim detaljima ako planirate dolazak u Trebinje.

Trebinje / Depositphotos

 

"Smještaj smo tražili preko internet platformi (Booking, Tripadvisor, Facebook grupe), gdje bismo zbog upita o višemjesečnom boravku dobijali znatno niže cijene u odnosu na dnevni zakup. Konkretno, supruga i ja smo tražili nekoliko dana i bez cjenjkanja dobili ponudu od 500 evra za dva mjeseca. U pitanju je odličan, nov i dobro opremljen stan u centru od 50-60 kvadrata, sa velikom terasom i garažnim mjestom. Mjesečne režije su koštale dodatnih 70 evra (struja, voda, internet, kablovska, grijanje, održavanje), što je skoro trostruko manje u odnosu na režije za nešto manji stan u Kragujevcu."

Govoreći o cijenama u prodavnicama i na pijaci, kaže da su nešto niže nego u Srbiji, a prema njegovom mišljenju - proizvodi na pijaci su dosta kvalitetniji.

"Gorivo je jeftinije 25 odsto, ulaznice za bazene, bioskope i muzeje - barem 30 odsto, a kada pričamo o cijenama u restoranima/kafićima, dovoljno je reći da je prosječna cijena čaja 90 dinara; pritom, kvalitetnog čaja u lijepom lokalu", priča Džavrić za Bloomberg Adriju, navodeći da ponekad nije ni samo stvar novca.

"Sve i da imate dovoljno da pokrijete određene troškove, jednostavno ne želite da dajete previše za nešto što ne nudi mnogo. Dosta mojih kolega je već otišlo iz Beograda i Kragujevca u mjesta poput Despotovca, Jagodine, Senja kod manastira Ravanice, a neki su čak u Kambodži. Biraju gdje mogu sebi da priušte lagodniji život za manje novca."

Prezadovoljan je i mrežnom infrastrukturom u Trebinju, kao i tzv. dijeljenom kancelarijom, pokrenutom u širem centru grada, na 100 metara od rijeke. Tu digitalni nomadi mogu da rade kao da su u kancelariji firme.

"Cijene mjesečnog najma su takođe prilagođene ovom gradu, te sam neformalno saznao da je cijena nekih 70 evra. U Trebinju nema rominga za mreže iz Srbije, što je takođe veliki plus jer možemo da koristimo mobilne podatke kao da smo kod kuće. Ima sve što treba da ima jedan grad, zatvorene/otvorene bazene, kao i akva-park, bioskope, pijace, biblioteke, medicinske ustanove, izletišta, odmorišta, divne restorane, organizovane koncerte, priredbe i razne druge stvari koje ne primjećujemo, a koristimo ih svakodnevno."

 

Koje su mane života u Trebinju

"Rekao bih da je mana skup parking. Na nas to nije uticalo jer smo imali garažu, ali je generalno problem. Takođe, nisu neke prevelike mogućnosti za zaposlenje, budući da grad nema razvijenu industriju, a tu je i povremena nonšalantnost pojedinog osoblja u privatnim uslužnim objektima. Recimo, dešava se da kasne s otvaranjem lokala, dok se naspavaju (smijeh). Kada je riječ o nekim bitnijim faktorima, stanovi su skupi za kupovinu zbog potražnje iz dijaspore, ali i interesovanja Dubrovčana i Bokelja kojima je Trebinje blizu, a povoljno", priča sagovornik Bloomberg Adrije.

I za kraj, Džavrić još jednom ističe kako mu je sada primarni plan duži boravak u Banjaluci.

"Bili smo tamo u septembru i malo je reći da smo oduševljeni: od plaže Vrućice u Srpskim Toplicama, sve do kratkih izleta na Janjske otoke i jezero Balkanu. Blizu je rijeka Sana, kao i rijeka Una za posjetu vikendom, a tokom radnih dana tu su dugačka i uređena šetališta uz Vrbas."