Credit Suisse više ne postoji. Nakon napetih razgovora tijekom vikenda, UBS je pristao kupiti Credit Suisse za oko 3,25 milijardi dolara, što je manje od tržišne vrijednosti posrnulog američkog zajmodavca First Republic banke.
Prodaja uz posredovanje vlade označava konačni pad švicarske banke, koja je podlegnula krizi povjerenja bankarskom sustavu. Nekoć jedna od najjačih banaka podlegnula je krizi povjerenja bankarskom sustavu, koja i dalje prijeti proširenju na globalna financijska tržišta.
Credit Suisse je 166 godina pomagao pozicionirati Švicarsku kao okosnicu međunarodnih financija i borio se s titanima s Wall Streeta prije nego što su neprekidni skandali, pravni problemi i preokreti u upravljanju potkopali povjerenje ulagača. I dok je propadanje trajalo godinama, kraj je došao brzo.
Nakon kolapsa Silicon Valley banke prošlog vikenda, Credit Suisse je ubrzo postao iduće žarište zabrinutosti. Nakon što je glavni dioničar Saudijske narodne banke rekao u srijedu za Bloomberg televiziju "kako apsolutno više nema namjeru ulagati u zajmodavca", i Credit Suisseu je prijetio raspad.
Financijska injekcija Švicarske središnje banke od preko 50 milijardi franaka, ubrizgana u četvrtak kako bi smirila nervozu ulagača, nije uspjela postati slamka spasa kojoj se nadala uprava Credit Suissea. Kako je bankarski sektor zemlje bio u opasnosti, švicarske su se vlasti umiješale kako bi gurnule UBS da postane spasitelj.
"Švicarska vlada žali što Credit Suisse nije bio u stanju svladati vlastite poteškoće - to bi bilo najbolje rješenje. Nažalost, gubitak povjerenja tržišta i kupaca više se nije mogao zaustaviti", rekla je ministrica financija Karin Keller-Sutter na tiskovnoj konferenciji u Bernu u nedjelju.
Određena kao jedna od 30 svjetskih sistemski važnih banaka, Credit Suisse najveća je žrtva financijskih previranja koje su središnje banke pokrenule pooštravanjem monetarne politike kako bi obuzdale inflaciju. Iako će zabrinutost oko daljnje zaraze sigurno potrajati, prodaja UBS-u izbjegava neuredni kolaps u švicarskom bankarskom sustavu.
Prije globalne financijske krize, koju je za razliku od mnogih konkurentata Credit Suisse preživio bez većih problema, švicarski zajmodavac imao je više od bilijun dolara imovine. No, nakon nekoliko loših poslovnih godina, vrijednost imovine smanjila se na oko 580 milijardi dolara, gotovo upola manje od vrijednosti UBS-ove imovine.
"Budimo jasni, što se tiče Credit Suissea, ovo je hitno spašavanje", rekao je predsjednik UBS-a Colm Kelleher, koji će ostati na toj ulozi i nakon transakcije.
Za Švicarsku bi udarac mogao biti značajan. U financijskoj industriji se nalaze 243 bankarske grupe i 24 podružnice stranih banaka, a stabilnost i bogatstvo zemlje uvelike se oslanjaju na financijsku industriju. Kombinirana imovina UBS-a i Credit Suisse otprilike je dvostruko veća od bruto domaćeg proizvoda Švicarske, a nedjeljne novine, od tabloida do novina, bile su pune priča o "prijetećoj smrti nacionalnog ponosa."
Čak i dok su se tržišna previranja pojačavala, insajderi Credit Suissea ponašali su se kao da još uvijek imaju situaciju pod kontrolom. Iako je vladalo loše raspoloženje u grupi, menadžeri su organizirali sastanke u gradskoj vijećnici kako bi ugušili strahove zaposlenika, a investicijski savjetnici upućivali su pozive klijenata kako bi razgovarali o problemima likvidnosti, prema ljudima koji su upoznati s raspravama.
No, u matičnom gradu Credit Suissea, Zürichu, sumnje i frustracije su rasle. Ispred njezinog sjedišta na velebnom Paradeplatzu netko je napisao natpis na zidu: "Sljedeća banka koja će ići zbogom?" To je pitanje kasnije zamijenjeno izrazima ljutnje i gađenja kako je stvarnost postupno dolazila.
Tijekom svoje povijesti Credit Suisse je financirao alpske željeznice i razvoj Silicijske doline, a brinuo se i o bogatstvu arapskih kraljeva, ruskih oligarha i borio s divovima s Wall Streeta. No, paralelno se borio i s kontrolom rizika te ostarivanjem poslovanja s profitom.
Posljednjih godina visoki menadžment je bio pod stalnim pritiskom, pri čemu je svaka promjena vodstva stavljala sve veći pritisak na učinak. Vrijednost dionica pala je za više od 95 posto u odnosu na vrhunac prije financijske krize, a tvrtka je procijenjena na samo 7,4 milijarde švicarskih franaka na zatvaranju u petak, što je primjerice manje od desetine vrijednosti Goldman Sachsa.
"U Zürichu smo imali sjedište pored ovog spektakularnog fijaska u usporenoj snimci. Gledali smo banku kako tetura od skandala do skandala toliko dugo da ih se teško svih prisjetiti u ovom trenutku", rekao je Matthew Ruesch, osnivač i izvršni partner u Broad Creek Capitalu.
Gorući krevet
Sjeme uspona i konačnog pada Credit Suissea posijano je u ljeto 1990. kada je tadašnji glavni izvršni direktor Rainer Gut vidio priliku preuzeti kontrolu nad američkim partnerom švicarske banke, First Bostonom, za dodatnu kapitalnu injekciju i osiguranje loših zajmova.
First Boston je tijekom 1980-ih prihvatio tržišta duga s visokim prinosima i posudio milijarde dolara za financiranje rizičnih transakcija otkupa. Nekoć unosna industrija je eksplodirala, a jedan od najproblematičnijih poslova bio je zajam od 457 milijuna dolara za otkup Ohio Mattressa. Propalo financiranje ušlo je u zloglasni Wall Street kao "gorući krevet".
Nakon preuzimanja, Credit Suisse je prihvatio iste vrste rizičnih poslova - kao što su financije uz pomoć financijske poluge i trgovanje hipotekarnim obveznicama, koje su na kraju dovele do gorućeg posla. Naknadni čelnici švicarskog zajmodavca progurali su brojne remonte da bi na kraju odbacili nekoć ponosno ime First Boston 2006. godine.
Preuzimanje je bilo dio agresivne strategije rasta, uključujući akvizicije švicarskih rivala, a složenost je nastavila rasti. Nakon što je naslijedio Guta na mjestu izvršnog direktora, Lukas Muehlemann kupio je Winterthur Insurance 1997. godine. Švicarska banka zatim je 2000. kupila Donaldson, Lufkin & Jenrette, ali se posao za investicijsku banku sa sjedištem u New Yorku pokazao kao skupa greška, jer je nekoliko DLJ-ovih vrhunskih bankara u kratkom roku otišlo konkurentima.
Winterthur Insurance potom je 2006. prodao tadašnji izvršni direktor Oswald Gruebel, koji je kratko vrijeme vodio banku zajedno s Johnom Mackom. Česte promjene rukovodstva stvorile su strateške nestabilnosti na vrhu i pojačavale pritisak na veće generiranje povrata.
"Vodstvo, ili nedostatak istog, srž je propasti CS-a", rekao je Thomas Bell, član uprave banke početkom 2000-ih. "Nitko zapravo nije znao što svi dijelovi vrhovnog menadžmenta namjeravaju, što je dovelo do lošeg upravljanja rizikom i krize."
Rezanje i lijepljenje
U 2015. razotkrivena je prijevara koju je počinio privatni bankar, koji nije imao klijenata niti iskustva u bankarstvu prije nego što se pridružio Credit Suisseu. Nakon tržišnih previranja za vrijeme svjetske financijske krize, Patrice Lescaudron počeo je potajno ulaziti u račun bogatog klijenta i koristio novac kako bi pokušao vratiti gubitke drugim klijentima.
Obmane su bile šokantno jednostavne. Izrezao je potpis iz dokumenta, zalijepio ga na trgovačke naloge i fotokopirao ih, kako je i sam priznao. "Bilo je crvenih zastavica na tom putu, uključujući usmena upozorenja i pismena upozorenja od strane revizora 2008. godine, 2011. i dva puta 2013. zbog kršenja pravila usklađenosti. Pa ipak, Credit Suisse ga nije uspio zaustaviti. Osuđen je za prijevaru 2018., a 2020. si je oduzeo život.
Sve dok je novac tekao, banka je popuštala Lescaudronovom lošem ponašanju, prema neovisnoj istrazi koju je naručila Finma, švicarski bankarski regulator, iako nije zaključila je li banka znala za prijevaru.
Špijunaža s vrha
U siječnju 2019. dugotrajna svađa između tadašnjeg glavnog izvršnog direktora Tidjanea Thiama i Iqbala Khana, koji je vodio upravljanje imovinom i bio usmjeren na to da jednog dana bude glavni direktor Credit Suissea, izbila je u javnost na večeri u predgrađu na Ciriškom jezeru.
Ono što je započelo Khanovom omalovažavajućom primjedbom o Thiamovom vrtu razvilo se u jezivi korporativni skandal, koji je potom srušio ugled tvrtke zbog diskrecije i razotkrio organizacijsku kulturu u kojoj je osobna taština nadjačala etičke i zakonske granice.
Nekoliko tjedana nakon večere, Khan je promaknut za unapređenje, a zatim je dao otkaz u srpnju. Kad je kasnije prihvatio posao u UBS-u, taj je potez izazvao zabrinutost u najvišim redovima Credit Suissea kako bi Khan mogao krenuti u uzimanje ključnog osoblja Credit Suissea. Angažirana je privatna zaštitarska tvrtka za praćenje njegovih aktivnosti, ali ju je Khan otkrio i optužio za izazivanje incidenata, koji je kasnije prešao i u fizički obračun.
Iako je banka požurila odbaciti neugodan incident, ubrzo se pokazalo da nije bio jedinstven. Thiam je bio prisiljen napustiti Credit Suisse u veljači 2020. godine, a tadašnji predsjednik Urs Rohner okrivio je Khana za pogoršanje međusobnog povjerenja, ugleda i vjerodostojnosti među dionicima banke.
Kao dio istrage potaknute epizodom Khan, švicarski bankarski regulator je u listopadu 2021. otkrio je pet dodatnih slučajeva nadzora od 2016. do 2019. godine. Otrovna atmosfera na vrhu pridonijela je štetnim pogrešnim operativnim koracima.
Debakl u trgovanju
U ožujku 2021. trgovački odjel Credit Suissea obaviješten je kako njegov najveći klijent sljedećeg dana neće moći platiti više od dvije milijarde dolara koje duguje banci. Archegos Capital Management, investicijska tvrtka sa sjedištem u New Yorku koja je upravljala osobnim bogatstvom milijardera Billa Hwanga, provela je prethodna dva dana oko nagodbe s drugim zajmodavcima, nakon što su prevelike oklade propale, a za Credit Suisse nije ostalo dovoljno.
Vijest je pokrenula internu igru okrivljavanja, pri čemu su se rukovoditelji u New Yorku, Londonu i Zürichu okrenuli jedni protiv drugih umjesto da se usredotoče na kontrolu štete. Suparnici su brže rasprodali Archegosov kolateral, a Credit Suisseu je trebalo gotovo dva tjedna da dođe do početne brojke svoje izloženosti, koja je iznosila 4,7 milijardi dolara. Na kraju je narasla na 5,5 milijardi dolara i poništila više od godinu dana dobiti te gurnula banku u egzistencijalnu vrtoglavicu koja je dovela do prošlotjedne krize povjerenja.
Vrhovni menadžment već je bio na meti kritika jer nije uspio zaštititi banku i bogate klijente od propasti paketa fondova vrijednih 10 milijardi dolara, koje je banka vodila sa sada osramoćenim financijerom Lexom Greensillom. Dvostruke epizode šokirale su svijet financija. No, gledajući film unatrag, nastajale su desetljećima.
Složenost, kultura i kontrola banke bili su krivi za veliki gubitak Archegosa, prema neovisnom izvješću o kolapsu odvjetničke tvrtke Paul, Weiss, Rifkind, Wharton & Garrison. "Credit Suisse je imala nedovoljno odlučan stav prema riziku i u više je trenutaka propustila poduzeti odlučnu i hitnu akciju", zaključuje se u izvješću.
Banka je odgovorila nizom mjera kako bi popravila nedostatke i obećala da će iskoristiti incident kao "prekretnicu za svoj ukupni pristup upravljanju rizicima." No, bilo je prekasno.
Konačni plan
U listopadu prošle godine, novi vodeći duo predsjednika Axela Lehmanna i glavnog izvršnog direktora Ulricha Koernera, koji je preuzeo dužnost prošle godine nakon posljedica trgovačkih debakla, predložio je povratak švicarskim korijenima Credit Suissea kao najbolji put kretanja prema naprijed.
Ukinuli su poslove i prikupili četiri milijarde dolara svježeg kapitala, a što je najvažnije, planirali su odvojiti operacije investicijskog bankarstva i na kraju odvojiti oživljenu jedinicu First Boston, kako bi prekinuli tri desetljeća nastojanja da se natječu na Wall Streetu.
"Novi Credit Suisse definitivno će biti profitabilan od 2024. nadalje. Ne želimo previše obećavati, a premalo ispunjavati, želimo učiniti obrnuto", rekao je Koerner nakon predstavljanja plana restrukturiranja.
Ali svijet nije stajao na mjestu. Došao je kraj ere jeftinog novca, globalno gospodarstvo je u fazi previranja, a povjerenje ulagača je bilo oskudno. Bila je to kobna kombinacija, koja se pokazala previše za banku koja nikada nije naučila lekciju iz globalne financijske krize.
"Bankarski sektor nije kao bilo koji drugi sektor. Jednom kada se povjerenje izgubi, ne možete ga tek tako obnoviti", rekao je John Plassard, stručnjak za ulaganja u Mirabaudu sa sjedištem u Ženevi.
.webp){kind=icon}
