NBA penzija: Ko ima pravo na nju, koliko vrijedi i zašto je važnija od minutaže

Na prvi pogled, ostanak Darija Šarića u NBA ligi još jednu sezonu nije izgledao kao velika sportska vijest. Nema velikog ugovora, nema statusa zvijezde, nema garantirane uloge u rotaciji. Ali upravo takve odluke najbolje otkrivaju kako NBA zapravo funkcionira, ne kao romantična sportska priča, nego kao precizno dizajniran poslovni i socijalni sistem.

Jer u NBA ligi, ugovor nije samo plata. On je i ulaz u penzioni sistem koji dugoročno može vrijediti više od jedne ili dvije prosječne sezone na parketu. 

Jedan od najčešćih mitova je da igrač mora provesti deset godina u NBA ligi da bi uopće imao pravo na penziju. To jednostavno nije tačno. Pravo na NBA penziju stiče se znatno ranije, nakon "tri kreditirane sezone". Kreditirana sezona se ne veže striktno za minutažu ili statistiku, već za status igrača u sistemu, bitno je da je tokom regularne sezone bio pod NBA ugovorom i evidentiran na rosteru, aktivnom ili neaktivnom.

Zašto je "deset godina" ključna granica?

Ako tri sezone znače da igrač ima pravo na penziju, onda deset kreditiranih sezona znači da dolazi do maksimalnog nivoa benefita koje plan omogućava. Zbog toga se u NBA često govori o "lovu na desetu sezonu". Za veterane koji više nisu u centru pažnje, još jedna godina u ligi često je racionalna finansijska odluka, čak i ako je sportska uloga svedena na minimum.

Upravo u toj zoni nalaze se mnogi iskusni igrači, dovoljno dugo u ligi da razumiju sistem, ali bez tržišne moći zvijezda.

Koliko zapravo iznosi NBA penzija?

NBA penzija, kao i većina drugih, obračunava se po godinama staža. Prema javno dostupnim parametrima plana, iznos se kreće oko 1.000 dolara mjesečno po kreditiranoj sezoni. To znači da igrač s deset kreditiranih sezona može računati na oko 10.000 dolara mjesečno, odnosno približno 120.000 dolara godišnje, doživotno.

Deset sezona do maksimalnog iznosa penzije/Depositphotos

U zavisnosti od dobi u kojoj se penzija počne primati i konkretne strukture isplate, taj iznos može biti i veći. Ključna stvar je da se ne radi o simboličnom dodatku, već o stabilnom, dugoročnom prihodu.

Zašto je Šarić dobar povod za ovu priču?

Dario Šarić nikada nije bio marketinško lice NBA lige ili kolokvijalno rečeno zvijezda, ali je bio njen konstantan dio. Upravo takvi igrači najbolje pokazuju logiku sistema. Za klub, veteran na minimalnom ugovoru često je fleksibilan roster-element, dio šire rotacije, osiguranje svlačionice ili salary-filler u tradeovima. Za igrača, taj isti ugovor može značiti zaključavanje ključnih benefita za ostatak života.

U tom smislu, ostanak u ligi još jednu sezonu nije pitanje ega ili ambicije. To je hladna, racionalna odluka u industriji u kojoj karijere kratko traju, a sistem nagrađuje one koji ga razumiju.

Koliko je npr. godina u NBA ligi proveo Bojan Bogdanović? Mislite da je slučajno baš deset?! NBA penzioni sistem pokazuje koliko su kolektivni ugovori i institucionalni mehanizmi važni u profesionalnom sportu. Igrači nisu samo sportisti, oni su učesnici tržišta rada, s jasnim dugoročnim interesima.