Ko su 'sleep eksperti' i zašto ih nogomet odjednom treba

Kad sportski direktor Eintracht Frankfurta objašnjava zašto klub zapošljava čak dva sleep eksperta, jednog stalno, drugog povremeno, polazi od jednostavne tvrdnje "ne postoji razvoj igrača bez svakodnevnog, dosljednog performansa na maksimalnom nivou". A toga nema bez zdravlja, odmora i stabilnog oporavka. U njegovoj logici, ulaganje u medicinu, ishranu i san nije trošak, nego preduvjet da igrač ostane dostupan i da se njegova tržišna vrijednost kontinuirano povećava.

Ovaj pomak je važan. Sleep ekspert više nije "fancy dodatak" modernom klubu, nego dio iste infrastrukture koja upravlja povredama, opterećenjem i dugoročno zdravljem igrača. Nogomet je polako došao do tačke na kojoj su spavanje i oporavak postali jednako bitni kao kondicijski trening.

U sportu se ta uloga pojavila iz kombinacije sportskih nauka, medicine i psihologije. Najpoznatiji pionir je Englez Nick Littlehales, koji je krajem 1990-ih prvi uveo ozbiljne protokole spavanja u Manchester Unitedu, a kasnije radio s Real Madridom, engleskom reprezentacijom i nizom drugih vrhunskih ekipa. Njegov rad pokazao je da se san može tretirati kao performans varijabla, nešto što se mjeri, analizira i mijenja, a ne privatna navika koju klubovi toleriraju ili ignoriraju.

Nakon njega dolazi nova generacija stručnjaka poput Anne West, koja već godinama radi u Brentfordu i kroz sportski dizajn sna i rutine pokušava stabilizirati oporavak igrača u jednom od najdinamičnijih klubova Premier lige.

Šta sleep ekspert zaista radi?

Iako zvuči apstraktno, uloga je vrlo konkretna. Sve počinje dijagnostikom, kako igrači spavaju, koliko dugo, koliko teško zaspe nakon kasnih utakmica, koliko se puta bude tokom noći. Tu se koriste upitnici, razgovori i sve češće nosivi uređaji koji mjere kvalitet sna i varijabilnost pulsa.

Na osnovu toga grade se individualne rutine. Kod nekih igrača cilj je produžiti san s pet ili šest sati na minimum sedam. Kod drugih je problem to što uzastopne utakmice i putovanja potpuno razbiju cirkadijani ritam. Sleep ekspert tu ulazi kao arhitekt oporavka, regulira vrijeme spavanja, planira kratke dnevne odmore, prilagođava svjetlo, buku, temperaturu i navike prije odlaska u krevet.

Ovaj posao često prelazi granice stručnog štaba. Sleep eksperti sarađuju s tim menadžerima kod odabira hotela i rasporeda putovanja, s fizioterapeutima kod rizika od povreda, s nutricionistima zbog kofeina i šećera, te sa sportskim psiholozima u slučajevima anksioznosti ili nesanice. Brentfordov kapetan Christian Nørgaard nedavno je opisao kako mu je upravo rad sa sleep coachem pomogao izaći iz kruga ovisnosti o tabletama za spavanje, problema koji je, kako se danas zna, daleko rašireniji nego što nogomet priznaje.

Zašto je san postao važna tema modernog nogometa?

Novi val naučnih istraživanja promijenio je percepciju. Studije pokazuju da više od polovice elitnih sportista ima ozbiljne poteškoće sa snom. Nedostatak sna povećava rizik od povreda, usporava oporavak, slabi reakciju i donošenje odluka. U sportu gdje se sezona protegne na 60 ili više utakmica, gdje se putuje u različite vremenske zone, a utakmice se igraju u 21:00 ili 22:00, spavanje je prva stvar koja se raspada.

To postaje i poslovni problem. Ako jedan igrač godišnje propusti 10 utakmica zbog mišićnih povreda vezanih uz umor, klub gubi minutažu, bodove, premije i potencijalnu tržišnu valorizaciju igrača. Sleep ekspert je zato jeftina intervencija za mnogo skuplji problem.

Frankfurtov dvojni model, jedan interni, jedan vanjski stručnjak, signalizira ozbiljnost pristupa. To je klasična struktura koju klubovi koriste kad žele da znanje ostane u kući, ali i da imaju fleksibilnost za specifične projekte. Za klub koji je u posljednje tri godine razvio i valorizirao igrače kao što su Kolo Muani ili Marmoush, ovakva vrsta brige o snu dio je šire filozofije, optimizirati sve što utječe na razvoj i zaštititi vlastitu imovinu.

Slično razmišlja i Brentford, koji je s minimalnim budžetom stvorio klub poznat po rigoroznom pristupu detaljima. U njihovom slučaju san je bio jedan od tih detalja i to onaj koji se pokazao iznimno utjecajnim.

Ekonomika sna: trošak jednog stručnjaka, vrijednost cijele ekipe

Za klub iz Bundeslige ili Premier lige, godišnji trošak za jednog sleep eksperta približan je plati prosječnog rotacijskog igrača.

Potencijalni povrat je, međutim, ogroman, manje povreda, brži oporavak i više dostupnih minuta za najskuplje igrače. Svaki dodatni postotak performansa u nogometu ima svoju cijenu i svoje posljedice, u bodovima, bonusima, TV novcu i, na kraju, u transferima.

Klubovi koji ovo razumiju vide san ne kao privatnu stvar igrača, nego kao strateški resurs. Eintracht i Brentford samo su najvidljiviji primjeri, ali sve više klubova u Evropi tiho ulaže u istu logiku, ako želiš biti konkurentan, ne možeš ignorirati ono što se događa u jednoj trećini dana.