Kad sam prvi put vidio vijest, mislio sam da je internetski spam. Dallas Mavericksi zamijenili su superzvijezdu Luku Dončića za superzvijezdu Anthonyja Davisa iz Los Angeles Lakersa. Mavericksi, koji su prošle godine stigli do NBA finala, izgradili su svoj tim oko Dončića, koji je jedan od najboljih igrača lige i ima samo 25 godina. Davis je također jedan od najboljih igrača u NBA ligi, ali ima 32 godine i muče ga povrede.
Dogovor koji je finaliziran u nedjelju, a uključuje još nekoliko igrača, bio je šok - ne samo za sportske novinare, već i za Dončića, njegove nove saigrače i bivšeg trenera. Ali može li se razmjena i dalje smatrati racionalnom u smislu finansijskog tržišta? Ili je Dallas ekvivalent nestrpljivom Nvidijinom investitoru koji je rano prodao dionice kompanije i dobio neku vrijednost, iako bi mu bilo bolje da je zadržao daljnje dobitke?
Prvo: Trgovina pokazuje kako se ekonomija košarke iz temelja promijenila.
Relativna novost lige je činjenica da su mnogi vlasnici NBA ekipa sada milijarderi. Kupovina sportskog tima postala je sve atraktivniji način ulaganja novca jer vrijednost sportskih franšiza raste već desetljećima.
To je djelomično zato što time – ili barem ozbiljnim pokušajem – mogu privući više pažnje, a pažnja ima sve veću ekonomsku vrijednost. Dallas je očito odlučio da Dončić neće voditi ekipu u obećanu zemlju. Uz sve to postoji i uski regulatorni aspekt. Nakon što je Dončiću istekao dosadašnji ugovor, istekao je i rok za takozvano supermax produženje ugovora. Mavericksi su se ovog ljeta navodno obavezali platiti mu 345 miliona dolara tokom pet godina.
Jesu li bili ludi što to nisu učinili? Ako tim završi ispod prvog mjesta, što se čini vjerovatnim, možda će morati zadržati taj novac.
Šta je s Lakersima?
Nalaze se na jednom od dva najveća tržišta NBA lige i u gradu punom blještavila. Ako ništa drugo, Dončić upravo to ima u svojoj vatrenoj napadačkoj igri. Osim toga, Lakersi ove godine ionako nisu favoriti, jer LeBron James ima već 40 godina. Dončićevim potpisom tako dobivaju novog igrača koji će godinama privlačiti pažnju. Ako je rezultat više dramatičan nego šampionsko prstenje, Los Angeles je mjesto koje je najprikladnije.
Posljednja misao
NBA komplicirani sistem ograničenja plaća i prava na kolektivno pregovaranje mogao bi biti izvediviji nego što mnogi misle. Općenito se vjeruje da je zbog toga teško i rjeđe sklapanje velikih trgovina i potpisivanje ugovora sa slobodnim agentima, koji donose element iznenađenja i uzbuđenja u ligu. Te zabrinutosti ostaju. Ali ponekad je dovoljan samo jedan hrabar potez da se pokaže da stvari nisu tako stagnirajuće kao što se možda čini. Vjerovatno se mnogi drugi NBA timovi — ili čak organizacije izvan sporta — sada pitaju hoće li se zadovoljiti statusom quo.