Nekad je 50 utakmica bilo previše, danas ni 70 nikoga ne čudi

Prije dvije decenije 50 utakmica u sezoni smatralo se ozbiljnim rizikom za zdravlje igrača i kvalitet fudbala. Danas vodeći fudbaleri probijaju granicu od 70 nastupa, dok se veća rasprava vodi o šest minuta koje su na Svjetskom prvenstvu dobili da popiju vodu. Sedamdeset utakmica u sezoni više ne izaziva poseban šok.

Transfermarktova analiza pokazuje da su Hans Vanaken, Morgan Rogers i Alexis Mac Allister u sezoni 2025/26. upisali po 71 nastup za klub i reprezentaciju. Virgil van Dijk, Declan Rice, Michael Olise i Benjamin Nygren završili su sezonu sa po 69 utakmica. Lista je predstavljena kao pregled izuzetne izdržljivosti i dostupnosti igrača. Prije dvadesetak godina brojevi utakmica manji za 10 ili 15 otvarali su raspravu o umoru, povredama i padu kvaliteta igre.

 

 

Guardian je pred Evropsko prvenstvo 2004. izračunao da su očekivani engleski prvotimci od početka sezone u prosjeku odigrali 49,5 utakmica. Šestorica su prešla granicu od 50, dok je Frank Lampard sa 66 nastupa predstavljen kao ekstreman slučaj. Zinedine Zidane imao je ekvivalent 51,3 utakmice, Raúl 55,2, a Luis Figo 57. Glavno pitanje uoči turnira bilo je hoće li najbolji evropski igrači u Portugal stići previše umorni za vrhunski fudbal.

Dvadeset dvije godine kasnije granica javne zabrinutosti pomjerena je za još petnaestak utakmica.

Granica od 55 utakmica i dalje stoji

Broj nastupa sam po sebi ne govori sve. Ulazak u posljednjih deset minuta statistički vrijedi jednako kao cijela utakmica, pa 71 nastup ne znači automatski 6.390 minuta na terenu. Vanaken je tokom 71 utakmice odigrao 5.675 minuta, Rogers 5.376, a Mac Allister 5.112. Olise je u 69 nastupa sakupio 5.323 minute.

Ipak, svaki nastup podrazumijeva mnogo više od vremena provedenog na terenu. Igrač se priprema za utakmicu, putuje, trenira, prolazi kroz oporavak i nekoliko dana kasnije ponavlja isti ciklus. Tijelo ne razlikuje obaveze prema klubu, reprezentaciji, nacionalnom savezu, UEFA-i ili FIFA-i.

Čak 88 posto stručnjaka uključenih u FIFPRO-ovo istraživanje smatra da igrači tokom sezone ne bi trebali prelaziti 55 utakmica. U sezoni 2023/24. više od polovine od 1.500 praćenih fudbalera bilo je izloženo visokom ili pretjeranom opterećenju. Sedamnaest posto odigralo je više od 55 utakmica, dok je 31 posto najmanje toliko puta bilo uključeno u zapisnik.

Depositphotos

Najopterećeniji igrači provodili su do 88 posto godine u klupskom ili reprezentativnom radnom okruženju. Odmor se ne gubi samo tokom utakmica. Nestaje između aerodroma, hotela, treninga, rehabilitacije i obaveza na različitim kontinentima.

Podaci CIES Football Observatoryja ipak donose važnu nijansu. Udio fudbalera koji u sezoni odigraju više od 4.500 minuta, što odgovara 50 cijelih utakmica, između 2012. i 2024. ostao je relativno stabilan. Taj prag prosječno je prelazilo 0,88 posto igrača iz 40 analiziranih liga, odnosno oko 169 fudbalera godišnje. CIES čak očekuje blagi pad tog udjela zahvaljujući većim rosterima, većem broju izmjena i pažljivijim rotacijama.

Pritisak se zato sve više koncentrira na uzak krug najvažnijih igrača. Klubovi raspoređuju minute na veći broj fudbalera, ali svoje najbolje i dalje koriste u prvenstvu, kupovima, evropskim takmičenjima i reprezentaciji. Rotacija traje sve dok rezultat to dopušta.

Više utakmica znači više sadržaja za prodaju

Poslovna logika širenja kalendara prilično je jednostavna. Svaka dodatna utakmica donosi novi televizijski termin, ulaznice, sponzorsku vidljivost i sadržaj koji se može prodati emiterima. Liga prvaka sada svakom klubu u ligaškoj fazi garantira osam utakmica umjesto nekadašnjih šest. Ekipa koja prođe kroz doigravanje i stigne do finala može odigrati 17 mečeva, četiri više nego u prethodnom formatu.

Svjetsko prvenstvo prošireno je na 48 reprezentacija i 104 utakmice, a finalisti mogu odigrati osam mečeva tokom turnira. Sličan obrazac vidi se i kroz prošireno Svjetsko klupsko prvenstvo, dodatne reprezentativne termine i nova takmičenja. Svaka pojedinačna promjena djeluje podnošljivo. Problem nastaje kada se saberu sve na rasporedu istog igrača.

Dvije dodatne utakmice ovdje, još jedan reprezentativni termin tamo i duža evropska sezona stvaraju kalendar u kojem 70 nastupa više ne izgleda kao izuzetak. Prihode od tih utakmica dijele različiti organizatori. Zdravstveni i finansijski rizik ostaje igraču i klubu koji izdvaja novac za njegovu platu, liječenje i rehabilitaciju te podnosi mogući pad sportske i tržišne vrijednosti.

Šest minuta za vodu izazvalo je veći otpor

Odnos fudbala prema opterećenju posebno se vidio na Mundijalu 2026. FIFA je u svakoj utakmici uvela trominutne pauze u 22. i 67. minuti, bez obzira na temperaturu, lokaciju ili zatvoren krov stadiona. Odluka je obrazložena zaštitom zdravlja igrača i potrebom da sve reprezentacije igraju pod jednakim pravilima.

Dio navijača je zviždao, treneri i igrači žalili su se na prekid ritma, dok je Marcelo Bielsa ocijenio da pauze narušavaju kulturnu suštinu fudbala. Podrška je uglavnom stizala tokom utakmica igranih po ekstremnoj vrućini. Njihova primjena u hladnijim gradovima i na natkrivenim stadionima mnogo se teže mogla opravdati zdravstvenim razlozima.

Sumnju publike dodatno je pojačala mogućnost emitiranja reklama tokom pauza. Prakse su se razlikovale među tržištima, a FIFA je tvrdila da su razlozi za njihovo uvođenje isključivo sportski. Kritika univerzalne primjene imala je osnova. Pauza pri ugodnoj temperaturi i pod zatvorenim krovom teško se mogla predstaviti kao hitna zdravstvena intervencija.

Ipak, reakcije su pokazale koliko se promijenio odnos prema opterećenju igrača. Sedamdeset utakmica prihvaćeno je kao dio posla, a šest minuta odmora kao nepotrebno ometanje proizvoda. Visoke plate dodatno smanjuju empatiju. Vrhunski fudbaleri u javnosti uglavnom figuriraju kao privilegirani milioneri, pa se fizičke granice njihovog rada mjere drugačije nego u drugim industrijama.

Istovremeno, klubovi ih tretiraju kao imovinu vrijednu desetine ili stotine miliona eura. Fudbal je tokom posljednje dvije decenije pomjerio granicu prihvatljivog sa 50 na 70 nastupa. Sljedeću granicu vjerovatno neće postaviti medicina. Postavit će je trenutak kada umor, povrede i pad kvaliteta postanu skuplji od prihoda koje donosi još jedna utakmica u kalendaru.