Košarka kakvu poznajete prestaje postojati i to brže nego što iko priznaje

Kada je Nikola Jokić u junu 2023. podigao treći MVP trofej, američki komentatori masovno su počeli pisati o "europeizaciji NBA-a". Ono što su propustili jeste obrnuta priča, smišljena, sve ubrzanija i sada već institucionalno formalizirana amerikanizacija evropske košarke.

Taj proces više nije samo sportski fenomen. To je priča o novcu, savezništvima i borbi za kontrolu jednog od globalno najbrže rastućih sportskih ekosistema, borbi u kojoj se u posljednjih godinu i po preokrenula svaka pretpostavka o tome ko je s kim i zašto.

Evropska košarka godišnje generira procijenjenih od 4,5 do 5 milijardi eura direktnih prihoda, s trendovima rasta koji su, do pandemije, konzistentno nadmašivali prosjeke za profesionalne sportove u regiji. Međutim, iza tih brojki krije se struktura koja puca po svim šavovima, tri rivalska tijela koja ne mogu dogovoriti čak ni to čija je liga legitimna, klubovi čiji dugovi bi zaprepastili i najnemarnije korporativne računovođe, te novi igrači s Bliskog istoka čija je uloga u godinu dana prešla put od spekulacije do pune operativne stvarnosti, s novim komplikacijama koje nijedan poslovni plan nije uračunao.

NBA i FIBA protiv EuroLeaguea: Rat koji je konačno dobio ime

Krajem marta 2025. NBA i FIBA objavile su nešto što je u sektoru godinama funkcioniralo kao otvorena tajna, zajedno istražuju osnivanje nove top-tier profesionalne košarkaške lige u Evropi. Do decembra iste godine projekt je formalno aktiviran, raspisani su pozivi potencijalnim klubovima i investitorima, a kao ciljani datum starta definirana je jesen 2027.

Savjetnici za finansije i strategiju su JPMorgan Chase i Raine Group, a ponude koje cirkuliraju za stalna mjesta u novoj ligi već preliminarno dosežu od 500 miliona do, prema nekim procjenama, milijardu dolara po franšizi.

Format koji se najčešće spominje predviđa od 14 do 16 timova, od 10 do 12 stalnih franšiza i od četiri do šest mjesta koja bi se osvajala kroz FIBA-inu Basketball Champions League ili završne domaće ligaške plasmane. Lista tržišta koja NBA aktivno istražuje uključuje London, Manchester, Pariz, Madrid, Barcelonu, Milano, Berlin, Minhen, Atenu i Istanbul.

U januaru 2026., tokom NBA internacionalnih utakmica u Berlinu i Londonu, komesarski tim predvođen Adamom Silverom vodio je konkretne razgovore s Real Madridom, Barcelonom, Olimpia Millanom, Panathinaikosom, ASVEL-om, Bayern Münchenom, Manchester Cityjem i AC Milanom, ali i s predstavnicima Saudijskog Public Investment Funda i Qatar Sports Investmentsa, koji je vlasnik Paris Saint-Germaina.

Bloomberg

Uprkos tome, EuroLeagueov tadašnji izvršni direktor Paulius Motiejunas nije skrivao skepticizam, smatrao je da bi novi projekt mogao naškoditi postojećem stanju umjesto da ga unaprijedi, dok je novi CEO EuroLeaguea Chus Bueno, inače bivši NBA Europe izvršni direktor, morao od prvog dana balansirati između institucije kojom rukovodi i industrije iz koje dolazi. 

EuroLeague nije čekala pasivno. Suočena s prijetnjom gubitka ključnih dioničara, organizacija je požurila osigurati produžetke ugovora s većinom klubova, vezujući ih do 2036., te pokrenula kampanju "born not built" kao odgovor na NBA narativ o "neiskorištenoj komercijalnoj vrijednosti" evropske košarke. Deset od trinaest dioničarskih klubova EuroLeaguea pristalo je na nove dugoročne licence, dok su Real Madrid, Fenerbahče i ASVEL zadržali pregovaračku distancu, što ih, namjerno ili ne, stavlja u poziciju najpoželjnijih kandidata za stalna mjesta u NBA Europe. 

Simptom koji je propušten: Alba Berlin i Turkish Airlines

Dok se pažnja fokusirala na megapregovore između liga i investicijskih fondova, dva naizgled manja događaja iz 2025. bolje od bilo kojeg priopćenja opisuju stanje u sektoru.

U maju 2025., ALBA Berlin, klub koji je 24 godine nastupao u EuroLeagueu i EuroCupu, i koji je bio jedna od rijetkih uspješnih priča o finansijski odgovornom vođenju košarkaškog kluba, napustio je EuroLeague i prešao u FIBA-inu Basketball Champions League. Razlozi su bili kombinirani, nezadovoljstvo modelom stalnih licenci koji favorizira bogatije franšize, ali i strateško pozicioniranje za eventualno partnerstvo s novim NBA-FIBA projektom. Bio je to prvi odlazak tako profiliranog kluba u historiji modernog EuroLeaguea i signal koji nije prošao nezapaženo u upravnim odborima klubova širom kontinenta.

Istog ljeta, Turkish Airlines okončao je naslovni sponzorski ugovor koji je od 2010. davao ligi komercijalni identitet. Kraj partnerstva vrijednog stotine miliona eura nije bio dramatičan, ugovor je jednostavno istekao, no simbolika je bila jasna. U trenutku kada liga ulazi u egzistencijalnu krizu definicije i pozicioniranja, izgubila je i najprepoznatljiviji korporativni brend koji ju je pratiо kroz najboljа godišta.

Bliski istok: Ambicija koja je preživjela geopolitiku

Priča o Bliskom istoku u evropskoj košarci u javnoj percepciji počinje, i uglavnom ostaje, pri imenu Dubai Basketball Cluba. Međutim, ta percepcija je, u ključnim detaljima, neprecizna ili zastarjela. Dubai Basketball su 2023. osnovali Abdullah Saeed Juma Al Naboodah i Dejan Kamenjašević. Klub je u ABA Ligu ušao 2024., a već u sezoni 2025-2026. nastupa u EuroLeagueu, kao prvi neizraelski tim izvan geografske Evrope u historiji takmičenja.

Depositphotos

EuroLeague je klubu dodijelio petogodišnju wildcard licencu do sezone 2029-2030. Budžet za prvu EuroLeague sezonu postavljen je na 16 miliona eura, jedanaesti najveći u cijeloj ligi, a sponzorski portfolio uključuje Omniyat, Equiti Group, dnatu, Adidas i Dubai Department of Economy and Tourism. 

Geopolitička komplikacija nije ugasila projekt. Komplicirala ga je na operativnom nivou koji nema presedana u historiji evropske košarke. Maccabi i Hapoel Tel Aviv igrali su domaće utakmice u Beogradu i Sofiji zbog sigurnosnih razloga vezanih uz rat u Gazi. Utakmice Dubai Basketballa protiv izraelskih klubova igrane su bez publike ili su premještene na neutralne terene. Menadžment kluba morao je navigirati između ambicija vlasnika, logistike kakvu nijedna evropska franšiza nije imala i medijskog narativa koji je svaki poraz tumačio kao dokaz da projekt ne funkcionira. 

Međutim, širi kontekst govori drugačije. Final Four EuroLeaguea 2025. održan je u Abu Dhabiju, prvi put izvan geografske Evrope, a Odjel za kulturu i turizam platio je oko 25 miliona dolara za domaćinstvo, što je najveći iznos u historiji takmičenja. Dubai Sports TV osigurao je prava emitiranja za cijelu MENA regiju, dok su Experience Abu Dhabi i Etihad Airways postali glavni sponzori EuroLeaguea i EuroCupa. FIBA World Cup 2027. igrat će se u Kataru. NBA preseason "Abu Dhabi Games" postali su godišnja institucija. Emirates je sponzor NBA Cup uniforme sudaca. Bliski istok nije u limbu. On je, polako ali sistematično, postao strukturalni dio finansijske arhitekture evropske košarke.

Finansijska anatomija krize: Ono što nijedan sponzor ne želi vidjeti

Izvan nekoliko top klubova sa čvrstim korporativnim ili vlasničkim pokrićem, finansijska realnost evropske košarke je alarmantna. Istraživanje koje je proveo ULEB, djelimično javno dostupno, pokazuje da je više od 60 posto klubova koji nastupaju u drugom i trećem nivou evropskih takmičenja u finansijskom minusu. Trend se nije popravio.

Problemi su strukturalni. Model prihoda evropskih košarkaških klubova historijski je previše ovisan o jednoj od tri kategorije, lokalnoj političkoj podršci, jednom dominantnom sponzoru ili transfernim prihodima od igrača koji završavaju u NBA-u. Sve tri kategorije pod stresom su istovremeno.

Lokalne subvencije pod pritiskom su fiskalnih konsolidacija širom kontinenta. Korporativna potražnja za naslovnim sponzorstvima nije rasla proporcionalno s ambicijama klubova. A tržište transfera, paradoksalno, patilo je od vlastite zrelosti, NBA odlasci su česta pojava, ali novac koji dolazi rijetko je dovoljan da pokrije sportski i komercijalni vakuum koji igrač ostavlja.

Real Madrid i Barcelona imaju modele koji funkcioniraju zato što košarkaški brand "parazitira", u pozitivnom smislu, na globalnoj prepoznatljivosti fudbalskih brendova. Anadolu Efes, CSKA i Panathinaikos opstaju zbog specifičnih vlasničkih i korporativnih struktura. Međutim, za ostale, likvidnost je veliki cilj. 

Bloomberg

"Svake sezone u EuroLeagueu imate tri-četiri kluba koji zapravo ne znaju hoće li moći isplatiti plate u martu", izjava je osobe bliske ULEB administraciji, prenijeli su mediji. "To nije tajna. To je normalna pojava koju svi prihvataju kao neizbježnu." To nije održivo u trenutku kada se industrija pozicionira za kapital kakav do sada nije viđala.

Gdje ide pet stotina milijardi sportskog kapitala

Privatni kapital u sportu dostigao je nivo aktivnosti kakva nema presedana. Procijenjeni komercijalni prihodi evropske košarke čine manje od jedan posto ukupnog evropskog sportskog i medijskog tržišta vrijednog 45 milijardi dolara, i upravo taj jaz između potencijala i realizacije jeste ono što NBA i FIBA prodaju investitorima kao "argument za ulazak". 

Problem je sljedeći, kapital traži transparentnost, predvidivost i strukturu koja minimizira regulatorne rizike. Evropska košarka proljeća 2026. nudi turbulenciju na svim frontovima, dva rivalska upravljačka modela u direktnoj konfrontaciji, tržišta duboko fragmentirana po nacionalnim linijama i geopolitičke varijable koje nije moguće modelirati u standardnim due diligence procesima.

To ne znači da kapital neće doći. Znači da će doći po uvjetima koje diktiraju investitori, a ne sport. Za razliku od NBA-a, gdje su investicije suverenih fondova iz Zaljevskih država ograničene, NBA Europe planira operirati po liberalnijim pravilima u tom pogledu, što direktno otvara vrata Saudijskom PIF-u i katarskim fondovima koji su već na pregovaračkim stolovima. 

U optimističnom scenariju NBA Europe i EuroLeague nalaze model koegzistencije u kojem obje lige opstaju, FIBA dobiva strukturalne garancije za reprezentativna takmičenja, kapital s Bliskog istoka i zapadnih private equity fondova ulazi u reguliranom okviru, i sport doživljava rast koji ga konačno stavlja uz bok fudbalu i tenisu.

Pesimistični scenarij donosi institucionalni rat koji se produbljuje do tačke pucanja, klubovi biraju strane, manja tržišta ostaju bez vitalne infrastrukture, a evropska košarka 2030. liči na fragmentiranu, finansijski iscrpljenu verziju onoga što je bila 2015.

Između ova dva scenarija, nalaze se odluke koje se donose upravo sada, u konferencijskim salama Minhena, Istanbula, New Yorka i Ženeve. Historijski presudni dio tih razgovora, međutim, sve češće se odvija u Dubaiju, koji više nije simbol ambicije. On je sada punopravni igrač.