Emisije ugljičnog dioksida u cijelom svijetu mijenjale su se tijekom prošlih stoljeća. Međutim, ono što ostaje dosljedno jeste da su najveća gospodarstva najveći emiteri od 19. stoljeća.
Podaci znanstvene online publikacije Our World in Data prikazuju 15 najvećih emitera ugljičnog dioksida (CO₂) između 1850. i 2022. godine. Kao pionir industrijske revolucije, Ujedinjeno Kraljevstvo provelo je veći dio 19. stoljeća na vrhu ljestvice emisija CO₂. Međutim, 1888. godine Sjedinjene Američke Države nadmašile su UK kao zemlja s najviše emisija CO₂.
Kako ističe Visual Capitalist, kada je Američki građanski rat završio, zemlja je doživjela značajno proširenje infrastrukture dok se usredotočila na naseljavanje Zapada i tako je pretekla Ujedinjeno Kraljevstvo. Zanimljivo je da su emisije CO₂ u SAD-u tada bile male u usporedbi s današnjima: na primjer, trenutne emisije Kalifornije veće su od emisija cijele zemlje 1888. godine.
Tijekom prvih pet desetljeća 20. stoljeća, SAD, UK i Njemačka dominirale su vrhom ljestvice. U 1950-ima, s povećanjem trgovačkog prometa, kao jedan od vodećih "krivaca" za velike emisije CO₂ našao se pomorski prijevoz. Tijekom istog razdoblja, s ekspanzijom Sovjetskog Saveza, Rusija je nadmašila Njemačku i postala druga država svijeta po emisijama ovog stakleničkog plina. No već se tada nazire uspon Kine, koja je zauzela četvrto mjesto.
Kina je na vrhu od 2006.
Kina je 90-ih godina uslijed rasta industrije dramatično povećala emisije ugljika, a istovremeno je i do velikog rasta na Bliskom istoku zbog velike globalne potražnje za naftom. Kina je 2006. godine pretekla Sjedinjene Države kao država s najvećim emisijama CO₂ i od tada ne silazi s vrha popisa. Zanimljivo je što se među 15 najvećih zagađivača u tom desetljeću našao i sektor zračnog prometa.
Kina je od tada nastavila postojani rast emisija ugljika i one su čak i više nego dvostruko veće od zagađenja američke industrije. Međutim, promatramo li kumulativno, SAD je u atmosferu ispustio daleko najviše CO₂.
Ambiciozna Europa
Kada se radi o Europi, europski autori zelene agende, kao dio procesa dekarbonizacije, osmislili su najveći sustav za trgovanje emisijskim dozvolama (EU ETS), koji trenutno zahvaća Fazu 4 dekarbonizacije u periodu od 2021. do 2030. Do ove godine su, prema EU-ovoj regulativi, u sustavu regulaciji emisije CO₂ morale sudjelovati energetski intenzivne industrije poput proizvodnje cigle, cementa, papira i nafte te plinska i avioindustrija. Od 2024. godine u tu skupinu ulazi i industrija brodskog prijevoza.
Europski plan je da se emisije CO₂ smanje za 55 posto do 2030. godine u odnosu na referentnu 1990. godinu. Dobar znak je da se plan do 2020. uspio ostvariti, iako pogonjen padom ekonomske aktivnosti uslijed pandemije, ističu analitičari Bloomberg Adrije.
Iako se emisija CO₂ nije vratila na pretpandemijske razine, tempo snižavanja emisije je prespor te će se morati udvostručiti kako bi se dostigao konačan cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine.
.webp){kind=icon}
