Tržište je reklo svoje: Očekuje se da je borba Federalnih rezervi protiv inflacije pri kraju. Predsjednik Feda Jerome Powell je nagovijestio da se povećanje stopa bliži vrhuncu. Ali inflacija je i dalje, prema posljednjim podacima, bila na šest odsto, a Powell insistira da je Fed i dalje posvećen dostizanju ciljana dva procenta.
Možda misli - kao i neki drugi ekonomisti - da je Fed već učinio dovoljno. Na kraju krajeva, povećanju kamatnih stopa može biti potrebno nekoliko godina da prođe kroz privredu i uzrokuje smanjenje inflacije. Trenutna bankarska previranja mogla bi biti prvi znak da je to počelo da funkcioniše. Prognoze su se udaljile od blažeg scenarija za privredu i sada ponovo predviđaju neposrednu recesiju, koja bi trebalo da zakuca posljednje eksere u kovčeg inflacije.
Nažalost, ne možemo računati da će recesija riješiti naš problem inflacije. Fed vjerovatno ima još posla ako ozbiljno misli da inflaciju vrati na dva odsto.
Način na koji monetarna politika utiče na ekonomiju i inflaciju ne shvata se dovoljno dobro. Stroža monetarna politika Feda smanjuje ponudu novca, pa se pretpostavlja da će to sniziti inflaciju samo zato što manje novca kruži okolo. Ali, kako je bivši predsjednik njujorške filijale Feda Bill Dudley objasnio, nakon što je Fed počeo da plaća kamatu na bankarske rezerve koje drži, ponuda novca je postala manje važna jer je prekinuta veza između ponude novca i kredita.
Ipak, pretpostavlja se da će viša kamatna stopa umanjiti rast privrede jer kredit čini oskudnijim i skupljim. To znači manje ulaganja, više propalih firmi, manje ljudi koji kupuju ili grade domove i na kraju veću nezaposlenost. U ovoj fazi radnici dobijaju manje povišice, ako ih uopšte dobiju, a ljudi su generalno pesimističniji i troše manje. Dakle, tražnja opada i spušta inflaciju. Ili se bar tako razmišlja.
Ovdje ima mnogo promjenjivih dijelova, i kao što su posljednje tri godine pokazale, stvari ne funkcionišu uvijek kako očekujete. Postoji mogućnost da dobijemo recesiju i da i dalje imamo visoku inflaciju - u suštini povratak stagflacije iz 1970-ih. Ovo bi se moglo dogoditi ako recesija dođe s još jednim šokom u snabdijevanju, kao što je pad trgovine ili povećanje cijena energije. Neki ekonomisti tvrde da je stagflacija iz 1970-ih bila posljedica ekspanzivne monetarne politike, što znači da ako recesija podstakne Fed da smanji kamatne stope ili ponovo pokrene kvantitativno ublažavanje prije nego što se inflacija smiri, mogli bismo da završimo s visokom inflacijom i recesijom.
Druga mogućnost je da recesija donekle snizi inflaciju, ali ne mnogo. Ekonomista Jason Furman je nedavno istakao da je posljednjih nekoliko recesija smanjilo inflaciju samo između 0 i 1,9 procentnih poena. Trenutno nam je potrebno da inflacija padne za više od 2,5 poena da bismo se vratili na cilj Feda. Naravno, svaki pad je drugačiji, i što je jači, to će više smanjiti inflaciju.
Ali ne znamo tačno koliko duboka recesija mora da bude da bi popravila stopu inflacije. Prošlo je više od 40 godina od kada smo imali ozbiljnu inflaciju i mnogo toga se promijenilo za to vrijeme. Ekonomisti procjenjuju da je u prošlosti obično bio potreban pad BDP-a od dva odsto ili tri odsto da bi se inflacija smanjila za jedan procentni poen. Ali, pošto je odnos između stope nezaposlenosti i inflacije postao slabiji od 1980-ih, danas će možda biti neophodna mnogo jača kontrakcija. Fed pretpostavlja da će nezaposlenost morati da dostigne vrhunac od 4,6 odsto da bi se inflacija smanjila na dva odsto. Ali ovo izgleda vrlo optimistično. Ako su prethodni napadi inflacije bilo kakav vodič, biće potreban mnogo veći pad BDP-a da bi se inflacija spustila na dva odsto. Bivši ministar finansija Larry Summers tvrdio je da će nezaposlenost prošle jeseni morati da poraste na šest odsto.
Dakle, blaga recesija ili scenarij niskog rasta koji Fed pokušava da ostvari vjerovatno neće biti dovoljni za postizanje cilja od dva odsto. To ne bi bilo dovoljno 1980-ih i postoje razlozi da se vjeruje da će sada to biti još manje djelotvorno, jer, iako će kreditna kontrakcija donijeti štetu, privreda je još uvijek prilično otporna. Bilansi domaćinstava i preduzeća i dalje su u dobrom stanju od pandemije. Mnoga domaćinstva koja imaju niske stope na hipoteke i njihove odluke o stanovanju više nisu previše osjetljiva na stope.
Drugi razlog zašto recesija izazvana Fedom možda neće uspjeti je taj što je Fed izgubio dio svog kredibiliteta. Više stope imaju veći uticaj kada ljudi vjeruju da Fed ima moć i odlučnost da smanji inflaciju. Kada ljudi očekuju da će inflacija biti niska, oni ne povećavaju cijene niti zahtijevaju velika povećanja plata. Ali ako ljudi i dalje očekuju visoku inflaciju, recesija - posebno blaga - neće biti dovoljna da je spusti.
Jedan znak nade je da indikatori s tržišta obveznica ukazuju na manju inflaciju. Ali tržište obveznica ima užasnu istoriju predviđanja inflacije. Činjenica da tržišta očekuju smanjenje stopa kada guverneri Feda još uvijek govore o povećanju, sugeriše da je kredibilitet Feda na niskom nivou.
Ako je to slučaj, recesija može oštetiti ekonomiju i ostaviti ljude bez posla, a da ne utiče mnogo na spuštanje inflacije. Fed će biti u još težem položaju: moraće ili da nanese još više bola ili da nauči da živi s višom inflacijom.
.webp){kind=icon}
