AI nema budućnosti bez vjerodostojne regulacije

Odluka američkog Vrhovnog suda i epidemija eksplozivnog proljeva naizgled nemaju ništa zajedničko, a svakako nemaju nikakve veze s umjetnom inteligencijom. No oboje su upozorenje AI industriji o opasnosti da dobije upravo ono što je priželjkivala.

Dana 29. lipnja, u slučaju Trump protiv Slaughtera, Vrhovni je sud presudio sa šest prema tri da predsjednik može po želji smjenjivati čelnike neovisnih agencija. Gotovo čitavo stoljeće takve su agencije bile zaštićene od političkog uplitanja, a predsjednici su njihove čelnike mogli smjenjivati samo uz opravdan razlog. U isto vrijeme, epidemija ciklospore u kontaminiranoj iceberg salati razboljela je više od 11.500 ljudi.

Oboje su znakovi slabljenja kapaciteta savezne vlade. Kada je Elon Musk – koji vodi xAI, veliku tvrtku za umjetnu inteligenciju – upravljao DOGE-om, temeljito je srezao savezne agencije, otjerao mnoge od njihovih najiskusnijih ljudi, a ostatak ostavio demoraliziranima, pri čemu je Gallup zabilježio oštar pad zadovoljstva poslom i porast izgaranja na radnom mjestu (burnout). Usred istih smanjenja proračuna, mreža koja prati bolesti prenosive hranom prestala je zahtijevati od saveznih država da prijavljuju ciklosporu. Sigurnost hrane bila je jedan od razloga koji su izgradili modernu regulatornu državu u progresivnom dobu. Nema prikladnijeg simbola propadanja te države od njezina uzmicanja s posla za koji je stvorena.

Ako je trenutna sposobnost vlade zabrinjavajuća, njezina bi budućnost mogla biti još gora. Presuda Vrhovnog suda daje predsjedniku Donaldu Trumpu i njegovim nasljednicima ovlast da smjene čelnike agencija iz bilo kojeg razloga, uključujući i neslaganje sa zaključcima do kojih njihove agencije dođu. Zaštita koja ih je nekada štitila od smjene bez razloga sada je neustavna, što funkcionalno onemogućuje izgradnju nepristrane agencije vođene stručnošću, a ne politikom.

Prateće pravilo obuhvaća i ostatak zgrade. U veljači je Ured za upravljanje osobljem dovršio politiku nazvanu Schedule Policy/Career, koja administraciji omogućuje prekvalifikaciju 50.000 karijernih državnih službenika na funkcijama s utjecajem na politiku kako bi im se oduzela zaštita od otkaza. To se osporava na sudu, ali ako opstane, tehnički stručnjak koji utvrdi da model neke povlaštene tvrtke nije siguran mogao bi dobiti otkaz jer je rekao istinu.

No, nepristrana, apolitična vladina agencija vođena stručnošću upravo je ono što AI treba. Neki od njezinih čelnika već se slažu s tim i lobiraju za regulaciju čak i dok se drugi bore protiv nje. Bilo da to shvaćaju ili ne, industrija treba povjerenje javnosti. Istraživači sa Sveučilišta Johns Hopkins otkrili su ovog proljeća da čak i Amerikanci koji svakodnevno koriste AI i sviđa im se, žele da bude reguliran, dok je Pew Research Center utvrdio da oko 67 posto Amerikanaca ima malo ili nimalo povjerenja u sposobnost vlade da učinkovito regulira AI. Javnost želi suca, a sumnja da je trenutni dorastao tom zadatku.

Ako javnost želi regulaciju, na kraju će je i dobiti. Dobro osmišljene regulative koje i stječu povjerenje javnosti i pomažu industriji da napreduje daleko će vjerojatnije proizvesti apolitična stručna agencija. Čak je i loš režim bolji od nestabilnog, posebno za industriju s kapitalnim potrebama i višegodišnjim horizontima kakve ima AI. Industrija može planirati oko pravila koja smatra preprekom, ali ne i oko pravila koja se mijenjaju svake četiri godine ili prema hiru predsjednika pod utjecajem donacija za kampanju ili osobnih usluga.

Vrhovni je sud napravio djelomičnu iznimku za Federalne rezerve (Fed), i to samo za Federalne rezerve, tvrdeći da one imaju dugu povijesnu tradiciju neovisnosti. Naravno, ne postoje duge tradicije povezane s AI-jem, pa bi svaka agencija koja ga regulira završila s druge strane te linije. No prema vlastitim riječima industrije, AI bi mogao uzdrmati gospodarstvo ili čak uništiti čovječanstvo, što regulaciju čini važnijom od Feda, a ne manje važnom.

Svaka regulatorna agencija također bi trebala vrhunske talente. Iako se vlada ne može financijski natjecati s AI tvrtkama za talente, može ponuditi valutu koju novac ne može kupiti: misiju, prestiž i probleme kakve vam nijedan privatni poslodavac ne može dati. Slaughter i Schedule Policy/Career uništavaju i tu valutu. Oduzmite ih i ništa neće privući istraživača koji zarađuje 1,5 milijuna dolara na posao od 150.000 dolara. To se već događa. Vlastito evaluacijsko tijelo vlade, nekadašnji Institut za sigurnost AI-ja (AI Safety Institute), preimenovano je u Centar za standarde i inovacije AI-ja (Center for AI Standards and Innovation). Uklanjanjem riječi "sigurnost", njegov se fokus prebacio na dobrovoljno testiranje, a velik dio njegovog tehničkog osoblja je otišao.

Ironija je u tome što su neki od ljudi koji razmontiravaju ovu sposobnost upravo oni kojima će ona trebati. Musk je upozorio da AI nosi "potencijal uništenja civilizacije", a zatim je predvodio napore koji su ispraznili samu vladu koja će time morati upravljati – napore za koje je čak i libertarijanski Institut Cato utvrdio da nisu uštedjeli gotovo ništa. David Sacks, rizični kapitalist koji je služio ako AI car u Bijeloj kući, predvodio je inicijativu da se preduhitre regulative saveznih država i da se savezni utjecaj zadrži što je moguće blažim.

AI regulative koje se razlikuju od države do države bile bi noćna mora za industriju, ali vjerodostojnost tog argumenta ovisi o tome hoće li se savezne regulative smatrati dovoljno dobrima da se izbjegne potreba za akcijama na razini saveznih država. Amerikanci su prečesto vidjeli posljedice slabih i potkupljenih regulatora da bi im vjerovali na riječ. Boeing Co. je lobirao za opušteniju Saveznu upravu za civilno zrakoplovstvo (FAA), kako je Peter Robison iz Bloomberga dokumentirao u knjizi Flying Blind, a nagrađen je s dvije nesreće modela 737 MAX, 346 mrtvih ljudi i stranicama za putovanja koje ljudima daju opciju da izbjegavaju Boeingove zrakoplove. Wall Street je gurao labavu regulaciju i dobio krizu 2008. godine, koja je izbrisala 11 bilijuna dolara obiteljskog bogatstva, što je najgori jednogodišnji pad koji je Fed ikada zabilježio.

Razina nepovjerenja i otvorenog neprijateljstva javnosti prema AI-ju takva je da bez regulacije nema dugoročne budućnosti. To znači da snažan, stručan i izoliran regulator nije neprijatelj AI industrije. Industrija ima ogromna financijska sredstva i golem politički utjecaj. Mora ih staviti u službu jačanja sposobnosti savezne vlade, a ne njezina slabljenja. Industrija treba da javnost vjeruje da je AI siguran onoliko koliko je to nekada bilo jedenje zelene salate.