Šta je zlatna viza i gdje je još možete dobiti?

Nikada nije bilo tako teško ili opasno pokušati doći do druge zemlje ako vas njena vlada ne želi tamo. Rekordan broj migranata umro je u potrazi za novim životom 2023. godine, kada su vlade potrošile neviđene iznose za provedbu granične kontrole.

Ali za one s dovoljno velikim bankovnim računom, boravak u drugoj zemlji može se dobiti za gotovinu. Nekoliko zemalja nudi ove "zlatne vize", a neke čak dodjeljuju puno državljanstvo strancima putem "zlatnih pasoša". Cijena varira, s tim da su neke vize dostupne samo bogatim podnositeljima zahtjeva, dok su druge dostupne po pristupačnijim cijenama.

Praksa je sve više pod lupom. Agencije za provođenje zakona zabrinute su da programi zlatne vize olakšavaju kriminalne aktivnosti i da su prožeti korupcijom. Kritičari kažu da učvršćuju nejednakost dajući prilike bogatima koje su drugima uskraćene. Mnogi ljudi vide državljanstvo i prebivalište kao temeljna prava koja se nikada ne bi smjela prodati onome ko ponudi najviše.

Kao rezultat toga, nekoliko vlada namjerava ukinuti svoje programe zlatnih viza ili ograničiti ko se može prijaviti za njih.

1. Šta je zlatna viza?

Često poznata kao "program boravka putem ulaganja", zlatna viza omogućava pojedincima da dobiju privremeni ili stalni boravak u određenoj zemlji, kako bi tamo mogli živjeti i raditi. Ulaganja mogu uključivati ​​kupovinu kuće, osnivanje kompanije ili davanje donacije.

U nekim slučajevima, od kupca se čak ne zahtijeva da stalno boravi u zemlji, što vize čini korisnim planom B za ljude koji žele mogućnost putovanja na ta mjesta, ali nemaju namjeru tamo se preseliti za stalno.

2. Jesu li zlatne vize novost? Zašto su popularne?

Neki od programa postoje decenijama kao koristan način da vlade prikupe sredstva i potaknu strana ulaganja. Kanada je 1980-ih pokrenula svoj savezni program za ulagače useljenike, a SAD ima program viza EB-5, koji utire put stranim ulagačima da dobiju zelenu kartu.

S druge strane Atlantika zlatne su vize postale popularne tokom evropske dužničke krize, kada je nekoliko zemalja počelo prodavati boravišne dozvole kako bi pokušale privući strani novac i zatvoriti budžetske deficite. Među tim zemljama su Portugal, Irska, Grčka i Mađarska, nakon što su primile pomoć od Evropske unije i Međunarodnog monetarnog fonda.

Danas su varijacije ovih "plati-da-igraš" viza programa usvojene diljem Evrope i u zemljama širom svijeta. Obično traju dok kritična masa glasnih protivnika ne zaključi da negativne strane (napuhane cijene nekretnina, odsutni vlasnici i optužbe za korupciju) nadmašuju prednosti, pa političari odustaju od njih.

3. Kako funkcioniraju zlatne vize?

Portugal je, na primjer, počeo nuditi zlatne vize 2012. državljanima zemalja izvan EU koji su spremni potrošiti najmanje 500.000 eura na nekretninu, uložiti u fond ili pokrenuti kompaniju i otvoriti radna mjesta. Kasnije je uvjet za ulaganje u nekretninu smanjen na 350.000 eura.

Godine 2013. Grčka, Španija i Mađarska započele su vlastite programe zlatnih viza, nudeći boravišne dozvole u zamjenu za ulaganja u nekretnine.

Ti su programi također dali pravo na slobodno putovanje kroz mnoge zemlje EU-a. Većina dopušta podnositeljima zahtjeva da traže državljanstvo EU-a u roku od nekoliko godina.

Mađarska, koja je zatvorila svoj program zlatne vize 2017. zbog optužbi za korupciju, ponovo će pokrenuti novu verziju ove godine, omogućujući onima koji stave najmanje 250.000 eura u lokalne fondove za nekretnine ili 500.000 eura u mađarske nekretnine pravo na prijavu za 10-godišnje, obnovljivo prebivalište.

4. Ko se protivi zlatnim vizama i šta poduzimaju po tom pitanju?

Evropska komisija godinama je upozoravala da programi zlatnih viza izlažu blok pranju novca i sigurnosnim rizicima. Rat u Ukrajini pojačao je tu zabrinutost.

Suočene sa sve većim pritiskom da se pozabave problemom stambene krize, evropske vlade počele su postepeno ukidati zlatne vize, čak i ako one čine samo djelić poslova s ​​nekretninama na cjelokupnom tržištu.

Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Nizozemska, Grčka i Malta ukinule su ili pooštrile pravila u vezi sa svojim zlatnim vizama ili ekvivalentnim politikama.

Španija je u aprilu saopćila da će također prekinuti svoj program jer pokušava povećati količinu pristupačnih stanova dostupnih lokalnom stanovništvu.

Susjedni Portugal izmijenio je svoj program — jedan od najpopularnijih u Evropi — uklonivši ulaganja u nekretnine kao osnovu za zahtjeve za zlatnu vizu. Oko 90 posto novca prikupljenog portugalskim programom zlatne vize otišlo je u nekretnine.

Program je privukao milijarde eura na tržište nekretnina i bio je toliko popularan među kineskim ulagačima da su jumbo plakati na lisabonskom aerodromu koji su reklamirali luksuzne nekretnine bili ispisani na kineskom. Nedavno je portugalski program zlatne vize postao sve popularniji među američkim ulagačima.

Izvan Evrope, Australija je u januaru pauzirala prijave za pojedince koji ulažu više od pet miliona australskih dolara u zemlju - dio šire reforme imigracijske politike osmišljene da privuče kvalificiranije migrante.

Portugal još uvijek nudi najbolji program zlatne vize |Bloomberg

5. Koliko je sada teško dobiti zlatnu vizu?

Dok u Portugalu više nije moguće dobiti zlatnu vizu kupovinom stambene nekretnine, neke opcije su i dalje dostupne: ulaganje u kvalificirani investicijski fond u vrijednosti od najmanje 500.000 eura, naučnoistraživačke aktivnosti ili ulaganje u temeljni kapital kompanije koja otvara pet radnih mjesta ili održava 10 radnih mjesta.

Grčka je u martu objavila planove za povećanje minimalnog iznosa koji strani kupci nekretnina moraju platiti za dobivanje zlatne vize na 400.000 eura, a ostaje opcija za one koji mogu ispuniti viši prag.

Trošak dobivanja državljanstva po ulaganju također raste na Karibima, gdje takvi programi čine više od polovice nacionalnog prihoda nekih malih otočnih država.

Neki karipski pasoši dopuštaju putovanje bez viza u Ujedinjeno Kraljevstvo i EU kao dio bilateralnih sporazuma, a evropski regulatori izrazili su zabrinutost da ti programi mogu poslužiti kao ulaz za kriminalce. Stoga evropske vlade vrše pritisak na karipske nacije da ih ograniče. 

Dominika, Grenada, St. Kitts i Nevis te Antigva i Barbuda pristale su naplaćivati ​​najmanje 200.000 dolara za svoje pasoše počevši od 30. juna, dvostruko više od trenutne stope u nekim slučajevima. Sveta Lucija nije potpisala ugovor i nastavlja prodavati svoje pasoše za 100.000 dolara.