text size
Pad vrijednosti dolara na najniže grane u posljednje četiri godine uticao je na to da investitori pohrle u tradicionalna utočišta, kao što su zlato, srebro i švajcarski franak, što je dovelo do višegodišnjih maksimuma u vrijednosti, kako plemenitih metala, tako i nekih rivalskih svjetskih valuta. Štaviše, slabljenje dolara podstaklo je ne samo zabrinutost u Evropi da će to još više otežati izvoz evropske robe u SAD, već i debatu da li je ovo finansijska cijena nepredvidivog vođenja spoljne i unutrašnje politike predsjednika Donalda Trumpa ili zapravo realizacija precizno isplanirane strategije koju su njegovi saradnici sastavili prije nego što je po drugi put uselio u Bijelu kuću.
Iako je u proteklih godinu dana vrijednost američke valute pala za više od 10 odsto manje nego prije godinu dana, politički vrh u Washingtonu to ne brine previše, pa je čak izjava predsjednika Trumpa da mu ne smeta pad dolara i da je to "sjajno" uticalo da pad bude još veći, jer su investitori krenuli da "bježe".
Budući da je dio najnovijeg slabljenja dolara posljedica i prošlonedjeljnog naglog jačanja japanskog jena, investitore je samo kratkoročno umirio američki ministar finansije Scott Bessent kada je za CNBC u srijedu istakao da Washington "apsolutno ne" interveniše na deviznom tržištu tako što prodajom dolara za japanski jen ojačava japansku, a slabi američku valutu.
Bloomberg
"SAD uvijek ima politiku snažnog dolara, ali to znači postavljanje pravih temelja", rekao je Bessent. "Ako imamo pravilnu politiku, kapital će pristizati".
Mač s dvije oštrice
Ovo je samo privremeno blago oporavilo vrijednost dolara, za čiji pad brojni analitičari krive Trumpovu političku nepredvidljivost, od toga da je saveznike uplašio prijetnjama o vojnoj invaziji na Grenland i kaznenim carinama za evropsku robu, preko produbljivanja političke polarizacije u SAD-u i uvođenja poreskih olakšica koje su produbile deficit, do pritisaka na rukovodstvo Federalnih rezervi (Fed) da smanji referentnu kamatnu stopu.
Pad nije spriječio ni rast prinosa na američke državne obveznice, niti odluku američke centralne banke da pauzira snižavanje kamatnih stopa, što su faktori koji bi tradicionalno ojačali valutu.
Bloomberg
Godinama je Trump iznosio protivrječne stavove o dolaru. Čas je isticao njegovu snagu kao sredstvo za očuvanje prednosti u bilateralnim pregovorima, a čak je naglašavao koristi slabijeg dolara za američki proizvodni sektor. Ipak, potezi Trumpove administracije proteklih godinu dana pokazali su da im je slabiji dolar cilj, a da su na tome radili, između ostalog, i Trumpovim glasnim insistiranjem da Fed znatno smanji kamatne stope, što bi dodatno opteretilo dolar.
Konkretno, slab dolar može dati podsticaj domaćoj privredi, čineći američku robu atraktivnijom za strane kupce i povećavajući izvoz i reindustrijalizaciju, a s druge strane može da ojača vrijednost stranih prihoda američkih firmi kada profite u inostranstvu konvertuju nazad u američke dolare.
Međutim, analitičari, poput glavne ekonomistkinje konsultantske kuće ADP Nele Richardson, ističu da slab dolar predstavlja "mač s dvije oštrice" za američku ekonomiju, jer poskupljuju uvoz i smanjuju povjerenje investitora. Prema njenim riječima, slabiji dolar "čini američki izvoz konkurentnijim u inostranstvu, ali kod kuće ne uživa uvijek povjerenje tržišta".
"I to povjerenje će biti veoma važno dok posmatramo druge stvari koje predstavljaju borbu za američku ekonomiju, poput ljepljive inflacije, visokih deficita i dugova, kao i potrebe za prodajom državnih obveznica, kako na domaćem, tako i na inostranom tržištu", istakla je u izjavi za američki TV kanal CNBC Richardson, dodajući da pad dolara znači da je "zagonetka američke ekonomije" postala sve složenija. "Glavne brojke ne govore cijelu priču, a ta slabost dolara je znak da se ta priča raspada iako su glavne brojke (poput stope nezaposlenosti i ekonomskog rasta) objektivno jake."
I tržišni strateg brokerske kuće Interactive Brokers Steve Sosnick ističe dvostruki uticaj slabog dolara, pri čemu najviše koristi imaju multinacionalne kompanije iz SAD-a.
"Ako imate poslovanje širom svijeta i prihod od strane valute koji će imati prednost konverzije kada ga pretvorite u američke dolare, to će biti dobro. S druge strane, to čini uvezenu robu skupljom i to bi moglo imati određeni inflatorni uticaj, zbog čega smo vidjeli malo kretanje obveznica", objašnjava za Reuters Sosnick.
Sporazum iz Mar-a-Laga
I dok analitičari širom svijeta već godinu pokušavaju da protumače Trumpovu trgovinsku i ekonomsku politiku iznenađujući se svakim novim "nepredviđenim" potezom, Trumpova strategija zapravo je već odavno objavljena. Stephen Miran, koga mnogi smatraju arhitektom Trumpove trgovinske politike, još u novembru 2024. godine sastavio je dokument "Vodič za restrukturiranje globalnog trgovinskog sistema" u kojem je izloženo sve što se dogodilo prošle godine i šta bi tek trebalo da se dogodi.
Ovaj doktor ekonomskih nauka s Harvarda, koji je najprije Trumpu predsjedavao Savjetom ekonomskih savjetnika, da bi potom bio imenovan u Bord guvernera Federalnih rezervu, u tom dokumentu se jasno zalaže za devalvaciju dolara kao primarnog sredstva za ispravljanje trgovinskih neravnoteža, to jest smanjenje američkog trgovinskog deficita u odnosu s ostatkom svijeta. Carine, koje su u odnosu na pad vrijednosti dolara dosad izazvale mnogo veće reakcije u svijetu, on vidi u osnovi kao porez na domaću potrošnju sa sličnim ciljem ispravljanja trgovinskog disbalansa.
Bloomberg
U ovom dokumentu, koji zapravo predstavlja detaljan priručnik za vođenje politike, Miran objašnjava da to što se gotovo sva trgovina direktno ili indirektno vodi u dolarima zapravo dovodi do toga da većina zemalja, kako njihove ekonomije rastu, postaju neto uvoznici dolara, što pak dovodi do američkih trgovinskih deficita ili rasta vrijednosti dolara u odnosu na njihove lokalne valute, čineći američki izvoz manje konkurentnim.
Za Mirana, ovo predstavlja egzistencijalnu prijetnju Americi, jer aprecijacija dolara može dovesti do ubrzane "finansijalizacije američke ekonomije", to jeste da se profit ostvaruje kroz finansijska tržišta i kanale, a ne kroz proizvodnju. Zbog tog slabljenja američke proizvodne privrede zapravo se potkopava i status dolara kao svjetske rezervne valute, što bi moglo da dovede do kolapsa dolarskog sistema, ali i svjetske dominacije SAD-a.
"Kako globalni BDP raste, za SAD postaje sve teže da finansira obezbjeđivanje rezervnih sredstava i odbrambeni kišobran, jer proizvodni i trgovinski sektori snose najveći teret troškova", navodi Miran, objašnjavajući da zapravo SAD subvencioniše globalni rast na račun sopstvene industrijske baze, pri čemu se suočava s kineskom merkantilističkom trgovinskom politikom za koju kaže da je egzistencijalna prijetnja Americi. "Kina je odlučila da udvostruči svoj merkantilistički, izvozno orijentisan model kako bi obezbijedila marginalni prihod, na veliko zaprepašćenje ostatka svijeta."
Poput istorijskog Sporazuma iz Plaze (Plaza Accord), kada su 1985. godine u istoimenom hotelu predstavnici pet najvećih ekonomija svijeta ugovorili koordinisano i ciljano slabljenje dolara, Miran je svoju strategiju, o kojoj se nedjeljama prije povratka Trumpa u Bijelu kuću raspravljalo u njegovom ljetovalištu Mar-a-Lago na Floridi, nazvao Sporazum iz Mar-a-Laga (Mar-a-Lago Accord).
Bloomberg
Doduše, to ime zapravo navodi na pogrešan zaključak jer dokument nije nikakav sporazum, već Miran čak odbacuje mogućnost novog valutnog sporazuma, smatrajući da od koordinisane deprecijacije dolara postoje bolji instrumenti da SAD ostvari svoje interese tako što će da preoblikuje globalni trgovački i finansijski sistem na korist SAD-a". A ti instrumenti su, između ostalog, univerzalne carine. One imaju za cilj da primoraju trgovinske partnere da biraju između Kine i Amerike, pri čemu SAD obrće dinamiku pa, umjesto da traže bolje trgovinske uslove, odobravaju carinske olakšice zemljama koje ispunjavaju njihove uslove.
"Zemlje koje žele da budu unutar (američkog) odbrambenog kišobrana moraju biti i unutar kišobrana fer trgovine", smatra Miran, koji pristup američkom tržištu vidi kao alat spoljne politike, ali i izgradnje nove trgovinske arhitekture koja odražava američke interese, a ne globalne norme.
Evropa se mršti
Iako je ovaj plan javan i njime su precizno predviđeni mnogi događaji, samo ga malobrojni analitičari koriste kada pokušavaju da objasne Trumpovu politiku. I dalje su mnogi šokirani potezima Washingtona, naročito u Evropskoj uniji. Čak i kada su shvatili da se Trump ne šali s uvođenjem carina, mnogi u EU su predugo potcjenjivali kakav će ekonomski problem za evrozonu biti to što je skoro 20 odsto devalvirao kurs dolara u odnosu na evro. Tek sada se mnogi u Evropi mršte jer shvataju da će slab dolar imati veći negativan efekat na EU od carina.
Bloomberg
Među prvima koji je javno istupio po ovom pitanju je njemački kancelar Friedrich Merz, rekavši da pažljivo prati slabljenje dolara te da će EU morati "globalno da se afirmiše protiv slabog dolara i jakog evra".
"Već neko vrijeme sa zabrinutošću pratim razvoj kursa dolara", rekao je Merz u Briselu, a prenio Bloomberg. "Devizni kurs dolara je značajan dodatni teret za njemačku izvoznu industriju."
Njemački kancelar je istakao da će njemački i evropski privrednici morati da postanu "jednostavno konkurentniji i jači, posebno imajući u vidu devizne kurseve". I njegova partijska kolegica i ministarka ekonomije Njemačke Katherina Reiche je upozorila da bi jak evro mogao negativno da utiče na njemačku izvoznu industriju.
"Može se reći da svako povećanje predstavlja neku vrstu dodatne carine", rekla je Reiche.
Samo u posljednje dvije nedjelje, evro je dobio više od dva odsto u odnosu na dolar, što je privuklo pažnju i kreatora politike u Evropskoj centralnoj banci (ECB), koji su zabrinuti da će jača valuta opteretiti rast i ublažiti inflaciju koja je već ispod ovogodišnjeg cilja od dva odsto. Kako je rekao član Upravnog odbora ECB Francois Villeroy de Galhau, ECB će razmotriti uticaj rastućeg evra prilikom određivanja monetarne politike.
.webp){kind=icon}
