U srijedu je prošla tačno godina otkako je američki predsjednik Donald Trump osvojio svoj drugi predsjednički mandat, čime je počeo period nepredvidljivosti, haosa i nemira bez presedana. To je osjetno na globalnim tržištima, u prijestonicama kako prijateljskih, tako i neprijateljskih država SAD, ali i u samom centru cirkusa - Bijeloj kući.
Ono što možda djeluje kao godine, zvanično je počelo 20. januara ove godine, na inauguraciji 47. predsjednika prve svjetske ekonomije. U danima, nedjeljama i mjesecima prije odlučujućeg izbornog dana 5. novembra prošle godine sprovedene su brojne analize, dati nebrojeni komentari i formulisane mnogobrojne prognoze o tome kako bi se mogao ponašati osramoćeni bivši predsjednik, ukoliko bi se vratio na aktuelnu poziciju.
"Carine su samo alat za pregovore", gotovo jednoglasno se čulo o tadašnjem republikanskom kandidatu i njegovoj vatrenoj kampanji. Njegov drugi mandat neće biti toliko drugačiji od prvog, primijetili su drugi, očekujući neku vrstu statusa quo ante bellum iz perioda 2017–2021.
Pokušaji da se predvide ishodi ponovo su pokazali koliko je ovakvo predviđanje, u stvari, rizično. U rječniku mnogih analitičkih krugova istovremeno se pojavila i riječ iracionalnost, kojom su počeli da opisuju izuzetno nepredvidljivo globalno okruženje, gdje prethodno dogovorena pravila služe samo kao ukras na nevažnom komadu papira.
Trumpova koalicija
Svijet koji sedamdesetdevetogodišnji slovenački zet oblikuje na radikalan način - bilo reorganizovanjem svjetske ekonomije, sklapanjem sporazuma sa svih strana, dovodeći u pitanje tradicionalne spoljnopolitičke saveze Washingtona na međunarodnoj sceni, ili vojnim intervencijama u inostranstvu, sve to uz obećanje "bez novih ratova" - do sada nismo imali priliku da vidimo.
Ako ništa drugo, Trump 2.0 je mnogo naučio od Trumpa 1.0. Njegova prva administracija bila je puna ljudi koje bi mogli nazvati sistemskim republikancima, starim Bushevim konzervativcima, koji su predsjednika zadržavali u nekim međunarodnim pitanjima. Iako neki takozvani neokonzervativci i dalje ostaju u Bijeloj kući, među njima i sadašnji državni sekretar Marco Rubio, njihov uticaj slabi.
Trump 2.0 je takođe okupio izuzetnu koaliciju različitih struja, koje se sve bore za pažnju predsjednika. S jedne strane, okupio je grupu ljudi koje zloglasni grčki ekonomista Janis Varufakis naziva "tehno-feudalci" - vodeće radnike najvećih američkih tehnoloških kompanija, koji su se zakleli na lojalnost Trumpu.
Bloomberg Mercury
Ta dinamika bila je najizraženija na septembarskoj večeri u Bijeloj kući, kada je predsjednik ugostio 33 lidera iz Silicijumske doline. Dolina je doživela strateško preusmjeravanje i igra onako kako Washington svira - kompanije traže povoljan regulatorni tretman i državne ugovore, dok se istovremeno pozicioniraju u sve konkurentnijem AI bumu. Više direktora ovih firmi ove godine najavilo je značajne investicione obaveze u SAD.
U isto vrijeme, Trumpova administracija podložna je pojedinim izolacionističkim glasovima unutar pokreta MAGA, koji, međutim, od početka mandata gube uticaj. Među njih se često ubrajaju potpredsjednik JD Vance, koji je ranije više puta pozivao da SAD izbjegavaju slanje svojih vojnika u ratove u inostranstvu, i osramoćeni bivši voditelj Fox Newsa, Tucker Carlson.
Podjela unutar administracije najviše se osjeća u oblasti spoljne politike, posebno u Pentagonu. Tamo sjede takozvani prioritetnici, koji se nadaju da će Washington preusmjeriti svoje resurse iz Evrope i Bliskog istoka ka Pacifiku, kako bi se suočio s trenutno najvećom prijetnjom američkoj dominaciji - Kinom.
Kao što je jedan ugledni politikolog s druge strane Atlantika komentarisao Trumpov stil spoljne politike: djeluje kao da predsjednik spoljnu politiku tretira kao svoju bivšu emisiju The Apprentice. Skače od jednog posla do drugog, često bez dubljeg razumijevanja problema koje pokušava da riješi, ili strpljenja da ih dovede do kraja. Dok Komunistička partija Kine vjeruje u petogodišnje planove, Trump vjeruje u epizode rijaliti šoua.
Tržišta pod Trumpom 2.0
Jedan od Trumpovih brojnih prodajnih argumenata, koji su obično zagovarali on i njegov uži krug, jesu odlična i prosperitetna tržišta. Godinu dana nakon Trumpove ponovne izborne pobjede, američka finansijska tržišta cvjetaju, ali ih prati i nestabilnost.
"Administracija je kombinacijom agresivnih izvršnih mjera, snažnih promjena u trgovinskoj politici i drastičnih budžetskih rezova stvorila stanje povećane nesigurnosti, koje je narušilo osnovno povjerenje u stabilnost finansijskih tržišta", ocijenio je stanje na američkim kapitalnim tržištima Ven Florjančič, rukovodilac imovine u NLB Skladi.
Bloomberg upozorava da predsjednik i njegovi saradnici još ne bi trebalo da otvaraju šampanjac. Prvo se pominju obveznice - prošle godine je dominantna pozicija SAD-a na svjetskim tržištima više puta bila dovedena u pitanje zbog carina, Zakona o smanjenju poreza, rastućih budžetskih deficita i napada na Fed.
Trump je posebno potopio tržišta poznatim Danom oslobođenja u aprilu, što je dovelo do rasprodaje na berzi, obveznica i dolara. Nakon toga, po proglašenju devedesetodnevnog moratorijuma na carine, okomio se prvo na predsjednika Feda Jeromea Powella, a potom i na ostale guvernere, jer, prema Trumpu, nisu dovoljno brzo snižavali kamatne stope koliko je on želio.
Glenn Harvey/Bloomberg
Ipak, berze se nalaze na rekordnim vrijednostima. Indeks S&P 500 bilježi najduži niz rasta od 2018. godine, a oko 40 odsto akcija trguje se iznad svog pedesetodnevnog pokretnog prosjeka. Od 5. novembra 2024. indeks S&P 500 je skočio oko 16 odsto, dolar je oslabio dva i po odsto, američke desetogodišnje obveznice izgubile su 0,1664 procentna poena, vrijednost bitcoina porasla je za 46,5 odsto, dok je zlato dobilo čak 46 odsto.
Za sada stvari ostaju "pod kontrolom", jer su se troškovi zaduživanja smanjili, prinosi porasli, a najcrnji scenariji se nisu ostvarili. Prinosi referentnih desetogodišnjih obveznica pali su za oko pola procentnog poena, na približno četiri odsto.
Ipak, tržište pokazuje značajne znakove unutrašnje slabosti. Ispod površine se vidi slabost osnovnih pokretača rasta. Prosječna vrijednost akcija u indeksu S&P 500 je ovog mjeseca, zapravo, pala za 1,2 odsto, što naglašava izuzetno raslojavanje između najvećih komponenti indeksa i pojedinačnih akcija koje ga čine. Prošla nedjelja bila je dobar pokazatelj tog stanja, jer su referentni američki berzanski indeksi pali dva puta u posljednja tri dana, pri čemu su vrijednosti kompanija povezanih s vještačkom inteligencijom, poput Nvidije, opale, dok je indeks volatilnosti VIX znatno porastao, navodi Bloomberg.
Povlačenje Amerike
Čovječanstvo je nakon završetka najkrvavijeg sukoba u istoriji, na ruševinama Drugog svjetskog rata, pod vođstvom Sjedinjenih Američkih Država ušlo u period koji danas nazivamo pax americana. Ovaj period, koji je trajao skoro osam decenija i uglavnom koristio zapadnom svijetu, a održavala ga je američka snaga - i ekonomski i vojno - obilježili su relativno stabilni međunarodni odnosi, procvat međunarodne trgovine, globalizacija, značajno smanjenje apsolutnog siromaštva i odsustvo sukoba među velikim silama. Međutim, taj period se polako bliži kraju.
Doba pax americane ne završava se samo jednim odjekom metka ili jednim odlučujućim događajem. Ono se završava i namjernim povlačenjem SAD-a. Jasno je da je Trump samo simptom veće bolesti, od koje američka država bar ekonomski pati još od vremena Richarda Nixona. Takozvani "vječni ratovi" u Iraku i Avganistanu samo su pogoršali situaciju. Nekonvencionalnost najpoznatijeg slovenačkog zeta ovaj proces dodatno ubrzava. Njegovo nasilno prestrukturiranje globalne trgovine, svjesna dvoumljenost u pogledu poštovanja Petog člana NATO-a, bizarne ambicije prema Grenlandu i pretnje priključenjem najuže američke partnerke, Kanade, stalno podsjećaju svijet da je ušao u novo doba.
SAD napuštaju svoju ulogu sistemskog administratora i postaju samo još jedna od velikih sila koja djeluje u sopstvenom interesu - ovog puta jasno i nedvosmisleno. Nema više "prijateljstava" i saveza zasnovanih na zajedničkim vrijednostima i istoriji, već samo sporazumi i transakcije.
Bloomberg
Apatija Amerikanaca prema međunarodnim institucijama koje su sami izgradili i globalizaciji, od koje su najviše profitirali, vidjela se početkom godine na najglobalnijem od sastanaka - Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, koji se po povratku američkog predsjednika suočava s krizom identiteta. Po mišljenju geopolitičkog stručnjaka Anastasa Vangelija "u takvoj konstelaciji forum djeluje kao ostatak nestabilnog svjetskog poretka i izgubio je sposobnost da određuje dnevni red".
I to je Trump davno najavljivao. U predsjedničkoj kampanji je obećavao da će preokrenuti trend dugogodišnje liberalizacije globalne trgovine, dok je svoja stanovišta protiv globalizacije javno iznosio još osamdesetih godina prošlog vijeka. "Budućnost ne pripada globalistima", rekao je, na primjer, pred punom salom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2019. godine i izazvao smijeh svjetskih lidera.
Kraj američke moći u svijetu nije samo posljedica današnjeg geopolitičkog i geoekonomskog "zeitgeista". To je proces koji proizilazi iz dubina američkog društva. SAD su duboko podijeljeno i polarizovano društvo, prožeto političkim i socijalnim disfunkcijama.
Američki politikolog Jonathan Kirshner ističe da su te patološke pojave dovele do (ponovne) izborne pobjede izuzetno neadekvatnog lidera spoljne politike. "Iako SAD nisu izložene opasnosti strane okupacije, njihova unutrašnja politička konfuzija veoma podsjeća na Francusku poslije Drugog svjetskog rata, koja je nezadovoljno prihvatila status srednje sile. Američka politička zbrka i paralizujuća polarizacija djelimično su organski procesi, ali ih je dodatno pogoršala instrumentalna manipulacija", napisao je akademik u junu u eseju za UnHerd. Čak iako je pax americana obezbijedila decenije zavidnog ekonomskog rasta, ona je zaoštrila i produbila nejednakost u najbogatijoj zemlji svijeta.
Ne slabi samo američka moć u svijetu, već i sigurnosna garancija širokog američkog odbrambenog kišobrana. SAD sa brojnim državama imaju ugovorene sporazume o uzajamnoj odbrani, čiji se temelji pod nepredvidljivim Trumpom sve više klimaju sa svakim neočekivanim tvitom. U vrijeme pax americane, male države, ukoliko su bar nominalno poštovale pravila međunarodnog prava - naravno sa nekim izuzecima - mogle su da kroje i upravljaju međunarodnim odnosima sa određenim stepenom autonomije. Sada te male države, ako zbog geografski determinisanih faktora nemaju odbrambene sporazume sa većim, nuklearno naoružanim silama, protiv svoje volje upadaju u sfere uticaja većih, teritorijalno i resursno pohlepnih država.
Zato možemo očekivati još više onoga što su u maju ove godine prikazali Indija i Pakistan - dvije veće regionalne sile koje se upetljavaju u ograničeni sukob, pri čemu nijedna velika sila ne može zaustaviti sukobe dok neko ne popusti; i ograničenih kriza kao što je ona koja je u julu izbila između Tajlanda i Kambodže, ili u januaru između Konga i Ruande. Nepredvidljivost i iracionalnost, čini se, postaju naš novi svakodnevni život.
.webp){kind=icon}
