Za sliku američkog gospodarstva dovoljno je ukrcati se u zrakoplov

Ulazak u zrakoplov postao je savršena metafora za život u Americi. S jedne strane, letenje je postalo jeftinije i pristupačnije. S druge strane, postalo je slojevitije i stresnije. Naravno, svi vole te karte od 199 dolara, ali nitko ne voli kada se na putu do svog srednjeg sjedala u ekonomskoj klasi – gdje u pretincima iznad glave nema mjesta – mora provlačiti kroz kabinu prve klase u kojoj su vam sve pogodnosti izravno pred nosom.

Sada zrakoplovne tvrtke zaoštravaju klasni rat i među širim slojem imućnijih putnika. Uvode se nove kategorije karata za prekomorsku poslovnu klasu: putnici i dalje dobivaju sjedalo koje se razvlači u ravni ležaj, ali bez pristupa luksuznom salonu (loungeu) ili mogućnosti odabira sjedala. Uskoro će im vjerojatno oduzeti i sladoled. Baš kad sam pomislila da sam konačno uspjela u životu.

Znam, znam: zasvirajte mi tužaljku na najmanjoj violini na svijetu.

No ono što se događa u zrakoplovnoj industriji može rasvijetliti ono što se događa u širem gospodarstvu, gdje su mnogi Amerikanci bogatiji nego što su bili, ali ujedno i nezadovoljniji.

Prvo, činjenica je da danas leti više Amerikanaca. Početkom 1970-ih manje od jedne od četiri osobe letjelo je u danoj godini, a manje od polovice je uopće ikada letjelo zrakoplovom. Danas je gotovo polovica letjela u posljednjih godinu dana, a 86 posto ih je letjelo barem jednom u životu. Letenje je postalo učestalije djelomično zato što je postalo znatno jeftinije. Godine 1993. prosječna cijena domaće zrakoplovne karte iz Chicaga – za sva odredišta do kojih možete doći iz zračne luke O'Hare – iznosila je 978 dolara (prilagođeno za inflaciju). Godine 2026. iznosila je 421 dolar.

 

 

To je bio rezultat nekoliko čimbenika: deregulacije, bolje tehnologije, transparentnije usporedbe cijena i, što nije zanemarivo, viših prihoda. Još jedan razlog za pad cijena jest taj što su zrakoplovne tvrtke promijenile svoj poslovni model, razdvajajući usluge (unbundling) i primjenjujući veću cjenovnu diskriminaciju.

Ne sviđa se svima – zapravo, ne sviđa se gotovo nikome – takav razvoj događaja. Putnicima smeta što moraju dodatno plaćati za predanu prtljagu ili odabir sjedala, koja su sada manja. A obroci su grozni, ako se uopće nude.

No sva ta štednja na svakom koraku znači da zrakoplovne tvrtke, kada su u pitanju cijene karata, mogu prenijeti više ušteda na kupce. U međuvremenu, prva klasa i dalje je prilično sjajna, osobito za prekomorska putovanja – gdje dobijete ravni ležaj i bar sa sladolednim kupovima. Valja napomenuti i da te skupe karte, koje mogu stajati tisuće dolara, subvencioniraju jeftinije karte za sve ostale.

Općenito gledajući, ovaj je aranžman bolji jer omogućuje većem broju ljudi da češće lete. Ali to ne mijenja činjenicu da je za ljude u ekonomskoj klasi letenje danas manje ugodno iskustvo. I to ne samo objektivno, nego i relativno: dovoljno je teško nositi se sa svim poniženjima, ali ono što uistinu razbješnjuje jest to što u istom tom zrakoplovu postoje ljudi koji se s time uopće ne moraju nositi.

S obzirom na trendove koji se pojavljuju u širem gospodarstvu, ne čudi što se zrakoplovna industrija sada odlučuje za još veću slojevitost. I United i Delta uskoro će ponuditi nove kategorije karata za prekomorsku poslovnu klasu, što je bez sumnje potaknuto rastućim troškovima, nestabilnijim cijenama energije i većom potražnjom imućnijih putnika koji su i dalje osjetljivi na cijene.

Nove kategorije znače da će zrakoplovne tvrtke moći posluživati više putnika poslovne klase po različitim cijenama. To bi trebalo ići u prilog nekim potrošačima jer znači da više ljudi dobiva bolja sjedala. Ali to je u neku ruku i smanjenje razine usluge, budući da ta sjedala dolaze s manje pogodnosti.

U širem gospodarstvu, kako sve više ljudi ulazi u viši srednji sloj, oni zahtijevaju bolja dobra i usluge. No ponuda nije beskonačna, pa tržište odgovara još većom slojevitošću. Tako na kraju dobivamo zrakoplovna sjedala namijenjena gornjih pet posto ili gornjih dva posto stanovništva (onih jedan posto leti privatnim zrakoplovima).

Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća očekujte više toga i u drugim područjima. Tehnologija će preoblikovati gospodarstvo i učiniti neke ljude nevjerojatno bogatima, a mnoge druge jednostavno imućnijima. SAD bi se također mogao suočiti s višom inflacijom, dok tehnologija tvrtkama nudi više načina da upoznaju pojedinačne preferencije kupaca – i to im shodno tome naplate.

Drugim riječima: sviđalo se to nama ili ne, u budućnosti nas čeka još veća diferencijacija cijena. Osobno bih bila sretna kada bih dobila jeftinije sjedalo s ravnim ležajem, čak i ako moram gledati osobu ispred sebe kako jede svoj sladoled.