Nedostatak radne snage gura Kinu ka masovnim ulaganjima u robotiku

Najvažniji kapital svake kompanije su njeni zaposlenici, a najvažniji kapital svake države njeni stanovnici. U oba slučaja su ljudi primarni resurs za ostvarivanje dugoročnih ciljeva, rast i konkurentnost. Svi ostali resursi ostaju neiskorišteni ako ih se ne oplemeni ljudskim radom, pa znanje, kreativnost, vještine i motivacija ljudi uvelike određuju sudbinu kompanija/država.

Kompanije ne mogu imati proizvodnju visoke dodane vrijednosti ako nemaju adekvatno obrazovane kadrove, a države ne mogu očekivati održivi ekonomski rast ako ne povećavaju kvalitetu ljudskog kapitala

Ali nije sve samo u kvaliteti, nešto je i u kvantiteti. Dok kompanije nedostatke u ljudskom kapitalu mogu relativno lako popraviti zapošljavanjem pravih kadrova na tržištu, države puno teže nadoknađuju demografske gubitke. Negativni demografski trendovi smanjuju ukupnu radnu snagu, a time potencijalnu proizvodnju i potrošnju, te stavljaju pritisak na zaposlene mlade da održavaju veći broj starijih u mirovini.

Jedna od država koje se suočavaju s velikim demografskim problemima, i to čak brže nego države Europe i Sjeverne Amerike, je Kina. Ukupan broj rođenih u godini je prvi put u povijesti pao ispod osam milijuna, u pola manje nego prije samo desetak godina. U 2025. zabilježena je četvrta godina za redom s prirodnim padom stanovništva.

Nekoliko milijuna manje ljudi ne znači puno za Kinu nego se radi tek o početku demografske kataklizme koja će do kraja stoljeća mogla prepoloviti broj stanovnika države. Kako je već na primjeru Europe i Sjeverne Amerike postalo jasno kako je negativne demografske trendove skoro nemoguće preokrenuti, Kina je drugo rješenje za problem pada broja stanovnika i posljedično radnika: ubrzanu robotizaciju svoje ekonomije.

Broj rođenih u Kini prepolovljen u svega nekoliko godina 

Od samog smanjivanja broja stanovnika je veća opasnost starenje, jer će sve manji udio mladog i produktivnog stanovništva morati održavati sve veći udio starog stanovništva u mirovini. Europa i Sjeverna Amerika su odavno ušle tu fazu demografske tranzicije, ali im se to postupno događalo u širem vremenskom rasponu nego će se to dogoditi Kini. Javne financije regija i središnje države će se brzo naći pred velikim rastom troškova održavanja mirovinskog sustava, a morat će se podići i dob za odlazak u mirovinu.

Jednom kada počnu demografske trendove je teško preokrenuti. Kina je ukinula politiku jednog djeteta 2015. i uvela politiku dva djeteta, što je rezultiralo rastom broja rođenih u sljedeće dvije godine. Već treće godine je pao na povijesno nisku razinu (bar od Velikog skoka naprijed 1960-ih) i nastavio padati sljedećih godina. Godine 2021. je kriza postala toliko velika da se u svibnju uvela politika tri djeteta, a već mjesec kasnije su potpuno ukinuta ograničenja na broj djece po obitelji, prvi put od 1979. godine.

Državne i regionalne vlasti su zadnjih godina počele provoditi suprotnu politiku od dosadašnjeg ograničavanja broja djece. Jeftiniji vrtići i jaslice, oslobođenje usluga vezanih za vjenčanja od PDV-a, produženje porodiljnih, gotovinski transferi, subvencioniranje umjetne oplodnje, javna propaganda, dodatni porezi na kontracepciju (kondomi, anti baby pilule itd.)...iskušane su brojne politike da bi se stabilizirao pad broja rođenih. Rezultati su poražavajući: više od 17 milijuna rođenih 2017. se smanjilo na manje od 10 milijuna rođenih 2022. pa sve do 7,92 milijuna u prošloj godini.

U isto vrijeme je broj umrlih postepeno rastao, 2021. prelazi 10 milijuna godišnje prvi put od Velikog skoka naprijed, a u prošloj godini prelazi 11 milijuna. Kina prvi put od Velikog skoka naprijed 60-ih godina prošlog stoljeća bilježi veći broj umrlih od rođenih, koji raste do prirodnog pada stanovništva od 3,39 milijuna 2025. godine. Četiri godine negativnog prirodnog prirasta, ukupno minus od 7,7 milijuna, je kap u moru za pojmove Kine. Ipak, nagovještava tmurnu budućnost prema kojoj će u Kini do kraja stoljeća živjeti manje od 700 milijuna ljudi, od čega će trećina imati 70 godina i više.

Tračak nade je bila 2024. godina jer je broj rođenih narastao u odnosu na prethodnu godinu, ali to je bio samo kratkotrajan rast zbog toga što je prema kineskom horoskopu to bila godina zmaja, što se smatra dobrom godinom za rađanje. Iako je godina zmaja imala veći utjecaj na fertilitet od svih pro-natalitetnih državnih i regionalnih politika, pad broja rođenih se brzo nastavio.

Roboti će zamijeniti ljude

Situacija u kojoj se Kina nalazi nije jedinstvena, iako je zapanjujuće brzo klizanje u demografsku krizu unatoč brzom relaksiranju politika jednog, dva i tri djeteta te uvođenje raznih poticaja. Prepolovljen broj rođenih u svega jednog desetljeće je simptom jedne od najbržih demografskih tranzicija na svijetu.

Fertilitet od 1 djeteta po ženi je prenizak za poslovično odumiruće zemlje poput Japana, Španjolske i Italije. Gora je Južna Koreja s fertilitetom od 0,75 djece po ženi, ali neki dijelovi Kine su već pali ispod 0,60 djece po ženi.

Kina se okrenula inovativnom rješenju da bi ograničila ozbiljne ekonomske posljedice demografskog odumiranja u budućnosti: robotizaciji.

Tempo kojim raste broj industrijskih robota je nezabilježen u povijesti. 2017. je zaostajala za robotizacijom u Europi, Sjevernoj Americi i susjednim razvijenim državama Istočne Azije, s 97 robota na 10 tisuća zaposlenih u prerađivačkoj industriji. Do 2023. je postala treća najrobotiziranija država na svijetu, pretekavši zemlje poput Njemačke, Japana i Švedske s rastom od 385 posto, na 470 robota na 10 tisuća zaposlenih u prerađivačkoj industriji.

Do 2021. je u Kini broj instaliranih industrijski robota narastao na milijun, a procjenjuje se da je 2024. prešao dva milijuna. To predstavlja oko 40 posto svjetskih kapaciteta, a svaki drugi robot koji je prvi put instaliran 2024. je instaliran upravu u Kini.

Masovna robotizacija umjesto masovne imigracije

Kina je nekoliko desetljeća kasnila za demografskim trendovima Sj. Amerike i Europe te naučila neke lekcije. Negativni demografski procesi se jako teško zaustavljaju, najčešće skupim i neefikasnim politikama koja djeluju svega nekoliko godina.

Prvo desetljeće i pol 21. st je Kina imala stabilan broj rođenih godišnje i fertilitet, pa je naglo pogoršanje zadnjih godina šokiralo demografe.

Mladi u Kini navode slične probleme kao u Europi i Sjevernoj Americi zbog kojih imaju malo ili nimalo djece te kasnije stupaju u brak: dugo radno vrijeme, visoki troškovi odgajanja djece, usredotočenost na karijeru.

Dok su Europa i SAD kao odgovor na demografske probleme izabrali imigraciju, Kina bira robotizaciju. Teško je zamisliti da je veliki val instaliranja industrijskih robota zadnjih godina nije rezultat planirane državne intervencije. Usporedno s rastom udjela u ukupnom broju instaliranih robota godišnje je rastao i udio tih robota koji dolaze od domaćih tj. kineskih dobavljača, od kojih je nekada dolazio svaki četvrti instalirani robot u Kini a danas svaki drugi.

Roboti u industrijskoj proizvodnji mogu više nego nadoknaditi smanjivanje ukupne ljudske radne snage, a istodobno će povećati produktivnost po radniku. Ona još uvijek uvelike zaostaje za produktivnošću radnika u SAD-u i EU a nagla robotizacija bi to mogla brzo promijeniti. Još uvijek Europa i Japan proizvode superiorne industrijske robote, ali uz državne subvencije su kineski ind. roboti znatno jeftiniji. Uostalom, kineski proizvođači brzo nadoknađuju tehnološki jaz.

Robotizacija ekonomije kao dio odgovora na nadolazeće demografske probleme je strategija koju bi trebale kopirati EU i SAD, elegantno rješenje za ozbiljan problem. Buduća industrijska proizvodnja je skoro potpuno robotizirana i automatizirana, što će omogućiti daleko veću produktivnost po radniku. Iako je Kina je prva počela masovnu robotizaciju, nema razloga zašto ju EU i SAD ne bi mogli sustići.