Sjedinjene Američke Države su 2007. godine, uoči izbijanja globalne financijske krize od 2007. do 2009. godine, na zajedničkom sastanku s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i Svjetskom bankom predložile da se vrata globalnih financijskih tržišta otvore za državne investicijske fondove (DIF-ove) kao institucionalne investitore. Do tada je postojala sumnjičavost glede DIF-ova zemalja izvoznica nafte i autokratskih azijskih zemalja.
Nakon krize od 2007. do 2009. niko više nema ništa protiv DIF-ova. MMF je sastavio radnu grupu koja je osmislila skup načela (Santiago načela) upravljanja DIF-ovima. Ista je grupa 2009. godine, slijedeći Kuvajtsku deklaraciju, postala Međunarodni forum državnih investicijskih fondova (eng. International Forum of Sovereign Wealth Funds, IFSWF) baziran u Londonu.
Prema stanju iz veljače 2025. godine, postoji više od 100 DIF-ova, kojima imovina iznosi devet trilijuna američkih dolara. Razvrstava ih se na štedne, strateške, stabilizacijske i mješovite, sukladno dodijeljenom madatu. Od ukupnog broja DIF-ova, na strateške investicijske fondove (SIF-ove) otpada trećina, čiji primjer je Irski strateški investicijski fond (engl. The Ireland Strategic Investment Fund, ISIF).
Postoji više od 100 DIF-ova, kojima imovina iznosi devet trilijuna američkih dolara/Depositphotos
Veliki DIF-ovi su oni s imovinom većom od 0,1 trilijun američki dolara. No, većina ih ima imovinu manju od pet milijardi dolara. Najveći DIF je Globalni mirovinski fond norveške vlade (engl. Norway Government Pension Fund Global, poznat i kao Naftni fond), čija imovina iznosi 1,75 trilijuna dolara, a slijedi ga Kineska investicijska korporacija s 1,33 trilijuna dolara imovine.
Odnosni norveški DIF je utemeljen 1990. godine sa svrhom ulaganja prihoda od prodaje nafte i plina. Imovina je, prema stanju iz 2024. godine, uložena u 8.000 kompanija u 63 zemlje svijeta, uključujući tehnološke divove kao što su Apple, Microsoft, Nvidia i Amazon. U 2024. godini imao je prinos na ulaganja 13 posto (a u 2023. godini 16,1 posto) i profit od 222,4 milijarde dolara, zahvaljujući ulaganjima u visokotehnološke kompanije, tj. u umjetnu inteligenciju te u financijsku imovinu.
DIF-ovi svoju aktivnost u pravilu usmjeravaju isključivo k tuzemstvu (kao DIF-ovi Rusije, Irana, Bahreina) ili isključivo k inozemstvu (kao DIF Norveške) ili su mješovitog karaktera, tj. usmjeravaju aktivnost na tuzemna i inozemna tržišta.
2024. - britanski DIF
Srpnja 2024. UK je transformirala svoju infrastrukturnu banku (the UK Infrastructure Bank) u DIF (the National Wealth Fund, NWF) s uplaćenim kapitalom od 5,8 milijardi funti i upisanim kapitalom od 27,8 milijardi funti. To je bilo veliko finale koje je bilo uveliko ranije pripremljeno.
Još je rujna 2022. ministrica financija u sjeni Rachel Reeves prezentirala na konferenciji Laburističke stranke plan o utemeljenju DIF-a. Potom je formirana radna grupa sa zadaćom pripreme preporuke za osnivanje DIF-a. Preporuke su uključene u izborni program stranke za opće izbore srpnja 2024. Nekoliko dana po ostvarivanju izborne pobjede utemeljen je DIF.
DIF-om se želi privući sredstva privatnog sektora za projekte UK od strateškog značaja. Prema projekcijama, na jednu funtu javnog novca planira se prikupiti tri funte privatnog novca.
DIF je prevashodno fokusiran na 'industrije budućnosti', kako ih definira vlada. Prema ministrici Reeves, DIF će djelovati kao "osobna podrška investitorima i poduzećima koji žele investirati u Britaniji da bi znali 'kud gone'".
Ideja DIF-a nije nova za UK. Theresa May se tijekom svog premijerskog mandata (od 2016. do 2019.) zalagala da u izbornom programu Konzervativne stranke DIF bude uključen kao središnji dio dugoročnog plana UK. No, ipak ga nije uspjela utemeljiti.
DIF će sredstva usmjeravati u sljedeće namjene (u milijardama funti): 2,5 u čisti čelik, 1,8 u luke, 1,5 u giga tvornice (uključujući proizvodnju električnih vozila), 1,0 u uskladištavanje ugljika i 0,5 u zeleni hidrogen.
Mnogi su podržali utemeljenje DIF-a, primjerice CS Venkatakrishnan, glavni izvršni direktor Barclays banke, jedne od najvećih banaka u UK, koji smatra će DIF, uz druge reforme, olakšati pristup investitora partnerskim financijama, koje su često iznimno važne za razvoj infrastrukturnih i drugih projekata ugljične neutralnosti.
Victoria Barbary, direktorica za strategiju i komunikacije Međunarodnog foruma za državne investicijske fondove, smatra da će vrhunsko upravljanje DIF-om privlačiti investitore, jer kombinira znanja lokalnog tržišta i vanjsku ekspertizu, što vodi smanjenju rizika i privlačenju privatnih investicija u strateške djelatnosti.
Radnički sindikati također podržavaju DIF, prije svega u oblasti čelika, automobila i energije. Smatraju da su javne investicije prvi korak u podupiranju strateški važnih industrija koje su dugi niz godina bile zanemarene.
Ima još onih koji podržavaju utemeljenje i djelovanje DIF-a, primjerice Mark Carney, bivši guverner Bank of England, dok je s opozicione strane jedino the Economist, šampion globalnog liberalizma i protivnik (gotovo) svakog miješanja države u slobodno tržište.
Utemeljenje DIF-a je sukladno djelovanju drugih velikih ekonomija koje podupiru razvoj budućnosti okrenutih djelatnosti. DIF je, naravno, nedovoljan za uključivanje UK u utakmicu sa SAD-om i Kinom, no bar je u rangu shema koje imaju zemlje poput Kanade i Australije.
No, britanski DIF nije samo mali, nego se i kasno porodio, jer se zakasnilo za nizom zemalja koje su poslije financijske krize od 2007. do 2009. utemeljile svoje DIF-ove. Međutim, ne zaostaje se puno za nekim zemljama, npr. Hong Kongom, koji je svoj DIF (engl. the Hong Kong Investment Corporation Limited, HKIC) utemeljio koncem 2022. godine s ciljem identificiranja investicijskih prilika i strateškog unaprjeđenja razvoja ciljanih industrija kako bi se poboljšala dugoročna konkurentnost Hong Konga i pritom ostvario financijski prinos.
Britanski DIF je u prvih šest mjeseci djelovanja postigao impresivne rezultate. Potakao je stvaranje 8.600 radnih mjesta, privukao 1,6 milijardi funti privatnih investicija i povukao rast diljem UK sukladno Planu promjena aktualne vlade zemlje.
2025. - američki DIF
Predsjednik Trump je 3. veljače 2025. "povijesnim potezom" (the New York Times) potpisao izvršnu naredbu o osnivanju DIF-a. U njoj se navodi da je "u interesu američkog naroda da Federalna vlada osnuje državni investicijski fond radi promoviranja fiskalne održivosti, smanjenja poreznog tereta za američke obitelji i mala poduzeća, postizanja ekonomske sigurnosti budućih generacija i internacionalnog promoviranja ekonomskog i strateškog liderstva SAD-a".
Do 3. lipnja 2025. Ministarstvo financija i trgovine SAD-a će razviti plan koji treba pokazati kako utemeljiti DIF. Plan će kazati kako će DIF prikupljati sredstva, kako ih plasirati, kakvu strukturu će imati, kako će se upravljati njime i je li potrebno donositi novu legislativu ili pak postojeća omogućuje njegovo osnivanje.
Prema predsjedniku Trumpu, DIF će za "vrlo kratko vrijeme" biti velik kao DIF Saudijske Arabije, tj. imati aktivu od oko 0,9 trilijuna dolara. Prema gledištu ministra financija Scotta Bessenta, DIF će biti osnovan u roku od godinu dana.
Glede sredstava za formiranje DIF-a, treba imati u vidu da SAD ima ogromne vanjskotrgovinske i budžetske deficite. Procjene su da će se budžetski deficiti do 2035. godine kretati na razini šest posto bruto tuzemnog proizvoda. Posljednji put je SAD imao trgovinski suficit 1975. godine, dok je onaj iz 2024. god, s veličinom od 1,2 trilijuna dolara, bio rekordan.
Vanjskotrgovinski i budžetski suficiti ne mogu služiti kao izvor sredstava DIF-a u slučaju SAD-a, kao što je to bio slučaj mnogih zemalja koje su baš tim sredstvima osnivale DIF-ove, primjerice Norveška i Australija na temelju budžetskih suficita i Singapur na temelju vanjskotrgovinskih suficita.
Do 3. lipnja 2025. Ministarstvo financija i trgovine SAD će razviti plan koji treba pokazati kako utemeljiti DIF/Bloomberg Mercury
No, SAD je bogata zemalja, pa će lako pronaći izvore financiranja DIF-a. Primjerice, Federalna vlada izravno drži 5,7 trilijuna dolara u raznim plasmanima. Tu su i neizravni izvori, primjerice 100 trilijuna dolara u prirodnim resursima (45 posto DIF-ova se financira prihodima od prirodnih resursa). Nadalje, Fondovi socijalnog osiguranja (the Social Security Trust Funds, TFs), koji momentalno drže 2,7 trilijuna dolara u specijalnim emisijama blagajničkih zapisa SAD, mogu biti kredibilan izvor.
Predsjednik Trump ne bi bio 'tariff man' kad ne bi spomenuo i carine kao izvor financiranja DIF-a. No, SAD je 2024. godine prikupio svega 77 milijardi dolara od carina. Međutim, ako bi realizirao ideju po jedinstvenoj carinsko stopi od 10 posto, prikupiti dva trilijuna dolara u razdoblju od 2025. do 2034. ili čak 3,3 trilijuna dolara ako bi stopu podigao na 20 posto. Naravno, uz pretpostavku da neće doći do skupljanja američke ekonomije zbog rasta cijena inputa američke ekonomije i reakcija drugih zemalja.
K svemu tomu, postoje 23 zemlje svijeta koje drže svoja novčana sredstva u SAD-u u iznosu od 0,33 trilijuna dolara, koja je moguće, ako bude adekvatnog interesa, pretvoriti u ulaganje u američki DIF. Kako kaže predsjednik Trump, imaju ogroman potencijal, pa će SAD u kratkom razdoblju imati jedan od najvećih fondova.
Ideja osnivanja DIF-a u SAD-u nije nova, jer DIF-ovi postoje odavno na razini država, financirani prihodom od prodaje robe ili zemljišta. Najveći od njih the Alaska Permanent Fund utemeljen je 1976. godine, a aktualna veličina imovine mu iznosi 82 milijarde dolara.
Predsjednici Biden i Trump imaju suprotstavljena gledišta o mnogo stvari, no u jednoj su jedinstveni: SAD treba DIF koji bi ulagao u projekte od strateškog značaja za zemlju (infrastrukturu, energiju, tehnologiju) i eventualno u privatne dionice.
2026. - BiH SIF
BiH nema izdašnih prirodnih resursa (nafte, plina, dijamanata, bakra, fosfata i sl.), ni značajnijih suficita (budžeta i/ili vanjske trgovine), ni prihoda od privatizacije društvene imovine (koja je plaćena novcem bez pokrića, tj. certifikatima), pa je pitanje kako financirati prioritetne ciljeva održivog razvoja: (I) energiju i infrastrukturu (II) digitalizaciju i (III) istraživanja i razvoj, koji su kao takvi utvrđeni u Okviru za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja Bosne i Hercegovine, usvojenog na razini države, entiteta i Brčko distrikta.
Teorijski u obzir dolaze financijski izvori organizacija javnog sektora (budžeti, fondovi, agencije, razvojne banke i javna poduzeća) i privatnih organizacija (praktički banke, koje kontroliraju 88 posto financijskog tržišta).
Budžeti nisu razvojno orijentirani i k tomu još su u deficitu. Elektroprivrede imaju investicije ispod razine njihove amortizacije. No, izvor mogu biti profiti javnih telekoma. Banke još više nego telekomi plivaju u likvidnosti, no sputane su regulatornim ograničenjima. Primjerice, najveća od njih bi godišnje mogla maksimalno financirati 10 MW HE ili 20 MW VE ili 33 MW SE. Tri četvrtine bankarskih depozita su depoziti do tjedan dana, pa banke ne mogu predstavljati izvor financiranja razvoja zemlje, kad bi im vlasnici čudom i dopustili to.
U 2023. godini je stvoreno četiri milijarde KM tuzemne štednje, dok su devizne doznake iznosile 4,9 milijardi KM (koje se u bh. statistikama uglavnom knjiže kao sekundarni dohoci, tj. mirovine i doznake rodbine, a koje su, po našoj procjeni, iznosile tek polovicu ukupnih doznaka, dok su drugu polovicu, po našoj procjeni, činili primarni dohoci formalne i neformalne ekonomije), pa je ukupna štednja 2023. godine iznosila 8,9 milijardi KM. Usput, budući da su ukupne investicije te godine prema Agenciji za statistiku BiH iznosile 13,1 milijardu KM te deficit tekućeg računa platne bilance, prema Centralnoj banci BiH, 1,2 milijardi KM, ostaje rupa od tri milijarde KM. Ili je štednja veća ili su investicije manje ili je djelimično i jedno i drugo. U svakom slučaju, ne može se pouzdano kazati kolika je štednja i koliki je investicijski kapacitet bh. ekonomije.
Centralna banka BiH
Kakogod, BiH ne preostaje drugo nego utemeljiti SIF i preko njega financirati razvoj ključnih investicijskih projekata zemlje. Idealno bi bilo utemeljiti SIF na razini zemlje. Postoji čak i izvor za to – 'profiti' Centralne banke BiH (koji su 2024. iznosili 400 milijuna KM), koji bi se usmjerili u SIF, a ne u budžete države i u nekretnine Centralne banke. Umjesto da depoziti - na koje banke plaćaju simboličnu naknadu građanima, a Centralna banka simboličnu naknadu bankama – ostaju u BiH, iznose se vani, opslužuju tuđu ekonomiji i dio tog oplođenog kapitala ide u džep Centralne banke.
No, izgledi da se SIF utemelji na razini BiH su ravni nuli, jer to ne interesira ni bh. političare ni visokog predstavnika, koji bi ga mogao utemeljiti s tri paragrafa, kao što je učinio predsjednik Trump, pa ostaje drugo najbolje rješenje: SIF na razini entiteta, odnosno distrikta ili pak kantona.
Primjerice, moglo bi se iz javnih izvora (budžeta i javnih kompanija) prikupiti 300 milijuna KM, daljnjih 200 milijuna KM iz tuzemnih privatnih izvora te dodatnih 500 milijuna od 3A internacionalne razvojne banke kakva je EIB ili nacionalne kakav je KfW.
Pošto je BiH zemlja korupcije, treba uspostaviti hibridni SIF, tj. da polovicu sredstava uloži bh. strana, a drugu polovicu 3A internacionalna ili nacionalna razvojna banka, koja bi donijela ne samo kapital nego i ekspertizu, i povrh svega adekvatno upravljanje. U tom pogledu korisno je iskustvo Indije koja ograničava udio indijske države na 49 posto, a preostalih 51 posto ino investitor.
Potom bi se izvršila emisija zelenih obveznica od oko dvije milijarde KM te osigurala ino kreditna linija od dvije milijarde KM. Tako bi se prikupilo pet milijardi KM i krenulo u dekarbonizaciju u razdoblju. FBiH bi svojih 300 milijuna multiplicirala 16,7 puta, odnosno jednom KM financirala 16,7 KM investicija. I to samo putem multiplikacije fonda, a k tomu još postoji i multiplikacija na razini projekta, tj. da SIF financira, recimo, 49 posto projekta, a KfW 51 posto projekta.
Depositphotos
No, nije problem samo prikupiti sredstva. Treba ih i plasirati i to tako da građani mogu uvidjeti da je kvaliteta upravljanja SIF-om na globalnoj razini (a ne ono što vide kod bh. razvojnih banaka i javnih kompanija) i da im to osigurava daleko veći prinos no bijedna kamatna stopa na bankovni depozit.
Što se tiče investicijske strategije SIF-a, korisni primjeri za BiH su Samruk-Kazyna (Kazahstan), Ruski izravni investicijski fond (RDIF)) i Khazanah (Malezija). Oni investiraju u tuzemnu ekonomiju putem zajedničkih ulaganja (engl. joint ventures) s tuzemnim i inozemnim privatnim sektorom. Primjerice, RDIF je podržao više od 100 projekata od kojih je tek desetina bila financirana tuzemnim kapitalom.
Ovim bi bh. vlasti dobile financijski mehanizam i financijske instrumente kojima bi mogle poticati agregatnu ponudu podržavanjem 'industrija budućnosti', dok bi bh. trgovačke banke konačno dobile konkurenciju, a građani napokon financijsku alternativu svom ulaganju u bankovni depozit ili u stan i tako izbjegli porez na imovinu u vidu inflacije.
Također je nužno raditi na uvođenju projektnih financija kao mehanizma financiranja velikih investicijskih projekata. Treba od 1,5 do četiri godine da se razvije projekt solarne farme, hidroelektrane odnosno vjetroelektrane. Kad bi sad na stolu bila tek milijarda KM, bilo bi ju teško plasirati prije 2027. godine. Pošto se niko u BiH ne bavi projektnim financijama, to bi morao raditi SIF.
I na kraju najveći problem: objasniti bh. političarima da je SIF interes bh. društva, kojemu nedekarboniziranost i nedigitaliziranost vise kao mač nad glavom. Naplaćivanje poreza na ugljik EU počinje od 1. januara 2026., što BiH dočekuje nespremna i bez opravdanja traži izuzeće.
U narednih pet godina 70 posto globalnog ekonomskog rasta bit će vođeno digitalizacijom i umjetnom inteligencijom, digitalna ekonomija već raste po stopi od 9,2 posto godišnje, više od 170 zemalja ima nacionalne strategije digitalne i inteligentne transformacije, pa dolar uložen u digitalnu transformaciju već donosi 8,3 dolara digitalnoj ekonomiji zemlje.
Umjesto dekarbonizacije i digitalizacije, BiH ima političke igre zbog kojih kruh može samo poskupjeti. Da kruh u BiH pojeftini, bilo bi to osmo svjetsko čudo, a ne složeno ukamaćivanje, kako je mislio Einstein.
Vjekoslav Domljan je rektor Sarajevo School of Science and Technology (SSST) i redovni profesor na Ekonomskom fakultetu.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
