Dok je pozornost europskih saveznika i globalne elite u Davosu bila usmjerena na retoriku Donalda Trumpa o "kupnji" Grenlanda i egzistencijalnoj neizvjesnosti NATO-a, američki je predsjednik privatizirao arhitekturu međunarodnog mira.
Osnivanje Odbora za mir nije tek još jedan u nizu Trumpovih ekscentričnih poteza, već uspostava paralelnog operativnog sustava globalnog upravljanja koji izravno izaziva ustaljeni poredak Ujedinjenih naroda. Ono što se na površini čini diplomatskom inicijativom u svojoj srži ima pragmatičnu ekonomsku logiku. Ono što promatramo u stvarnom vremenu jest komercijalizacija rješavanja sukoba, u kojoj se plaćanjem osigurava povlaštena uloga u poslovima obnove nakon njihova završetka. Ulaznica za stol svjetskih donositelja odluka stoji milijardu dolara, a cilj nije samo mir, već i nadzor nad jednim od najvećih infrastrukturnih projekata budućnosti – obnovom Gaze.
Obrisi novonastalog tijela upućuju na uspostavu paralelnog sustava sprječavanja i razrješavanja sukoba, u kojem će se vodeća i izvršna uloga koncentrirati isključivo u rukama SAD-a, odnosno osobno Donalda Trumpa. Uz privatizaciju multilateralizma, novo tijelo ima izraženu ekonomsku, odnosno poslovnu dimenziju, budući da je odbor izvorno zamišljen u okviru Trumpova mirovnog plana za Gazu. Upravo zbog očaja nad postojećim mehanizmima njegovo je osnivanje rezolucijom ironično podržalo i Vijeće sigurnosti UN-a.
U posljednjim danima u javnost pritječe sve više detalja koji upućuju na to da tijelo ima znatno veće ambicije i ciljeve, koji nadilaze pacifikaciju perspektivnog nekretninskog portfelja u Palestini. Osim što privatizira multilateralizam UN-a i prenosi ga u ruke Bijele kuće, posebnost ovog modela jest i to što će u odbor, na trogodišnji mandat i uz pristojbu od milijardu dolara, biti imenovani svjetski lideri, a ne države. Taj model izravno preslikava korporativnu logiku upravnih odbora na geopolitičku pozornicu.
"Trumpova je ambicija već neko vrijeme oblikovati svojevrsni koncert velikih sila koji bi dodjeljivao mandate skupinama zainteresiranih država za rješavanje i uređivanje otvorenih pitanja i sukoba u svijetu", misiju tijela sažima geopolitički stručnjak Klemen Grošelj.
Odbor bi trebali činiti isključivo čelnici država ili vlada koje će Trump osobno pozvati na sudjelovanje. Sam se imenovao predsjednikom odbora i ujedno predstavnikom SAD-a s potencijalno doživotnim mandatom – iz njega se, naime, može isključiti jedino sam. Time se stvara opasna presedanska situacija u kojoj međunarodna politika postaje stvar osobnih preferencija i financijske sposobnosti plaćanja "članarine", a ne načela suverenosti i ravnopravnosti.
Gaza – Trumpova profitabilna investicija
Ekonomska dimenzija ovog projekta razotkriva stvarni motiv visoke pristojbe i interesa pojedinih država. Obnova Gaze nije samo humanitarni izazov, već i investicijska prilika.
Prema posljednjim procjenama Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD) i Svjetske banke, razmjeri razaranja u Gazi su bez presedana: više od 70 posto svih stambenih jedinica je uništeno ili oštećeno, kao i cjelokupna infrastruktura za opskrbu vodom i električnom energijom te većina cestovne mreže. Troškovi sveobuhvatne obnove, kako bi se Gaza vratila na razinu prije sukoba, prema konzervativnim procjenama mogli bi premašiti 50 milijardi dolara, dok neke procjene koje uključuju modernizaciju i uspostavu novog ekonomskog modela govore i o 90 milijardi dolara.
Ako se tome pridodaju Trumpove ranije vizije iz plana "Mirom do prosperiteta" (Peace to Prosperity), koje su predviđale pretvaranje regije u investicijsko i turističko središte po uzoru na Dubai ili Singapur, postaje jasno da je Odbor za mir zapravo upravni odbor za distribuciju golemih građevinskih i infrastrukturnih ugovora.
Troškovi sveobuhvatne obnove za vraćanje Gaze na razinu prije sukoba mogli bi, prema konzervativnim procjenama, premašiti 50 milijardi dolara, dok neke procjene, koje uključuju modernizaciju i uspostavu novog gospodarskog modela, idu čak do 90 milijardi dolara.
Osnivačka povelja, do koje je jučer došao New York Times, Trumpu daje i apsolutno pravo imenovanja članova upravnog odbora za obnovu i upravljanje Gazom. Trump je isprva tvrdio da je riječ o tijelu koje bi nadziralo sljedeću fazu njegova mirovnog plana za palestinsku enklavu, no njegove se ovlasti čine znatno šire. Dobiveni nacrt potvrđuje sumnje o preuzimanju uloge UN-a, budući da je tekst vrlo sličan rezoluciji Vijeća sigurnosti, kako izvještava američki dnevnik. Riječ je, dakle, o institucionalizaciji sustava "plati pa igraj": države koje plate milijardu dolara za mjesto u odboru vjerojatno će imati povlašteni pristup dodjeli unosnih ugovora za svoje građevinske, energetske i tehnološke tvrtke.
Bloomberg
"Prva je neobičnost to što predsjednik ima neograničen mandat, a druga to što nije jasno definirana svrha tog odbora", upozorava politolog i predavač s Fakulteta društvenih znanosti Boštjan Udovič na Trumpove planove uspostave paralelnog foruma za rješavanje sukoba. Trump, koji je UN kritizirao zbog "praznih riječi" koje "ne rješavaju ratove", izjavio je da će oba tijela surađivati, iako je ranije dao naslutiti da bi odbor UN mogao i zamijeniti.
Članstvo u odboru zasad je potvrdilo više od 20 država, među kojima su Turska, Albanija, Argentina, Azerbajdžan, Bahrein, Bjelorusija, Bugarska i Izrael. Popis nije slučajan. Turska u obnovi Gaze vidi priliku za svoj snažni građevinski sektor, kojemu su zbog tvrdokorne domaće inflacije nužno potrebna strana tržišta. Zaljevske države, poput Bahreina (kao i UAE i Saudijske Arabije), vide priliku za širenje svog geopolitičkog utjecaja i investicijskih portfelja. Većina zapadnoeuropskih država, poziv je odbila.
Udovič tu odluku čelanika koji se nisu pridružili Odboru razumije, ali upozorava na pragmatičnu dimenziju realpolitike: "Čak i ako nismo unutra, treba ovu stvar držati pod budnim okom kako ne bismo propustili nešto što bi moglo biti vrlo važno za naše strateške nacionalne interese".
Poziv je navodno poslan više od 50 svjetskih lidera, uključujući kineskog i ruskog predsjednika. Kina još nije objavila svoju odluku, dok je Trump za Rusiju rekao da se pridružuje odboru, iako Kremlj tvrdi da odluka još nije donesena. Ulazak Kine bio bi ključan jer bi značio konačnu legitimaciju paralelnog poretka i vjerojatan ulazak kineskih državnih tvrtki u obnovu infrastrukture.
Branitelji interesa Trumpova klana
Tijelo već ima i popunjen izvršni odbor, koji je organizacijski podređen krovnom Odboru za mir, a u kojem zasad sjede američki državni tajnik Marco Rubio, Trumpov posebni izaslanik Steve Witkoff, Trumpov zet Jared Kushner, bivši britanski premijer Tony Blair i predsjednik Svjetske banke Ajay Banga. Taj je sastav iznimno znakovit. Kushner je i ranije javno razmišljao o "visokoj vrijednosti obalnih nekretnina u Gazi", što upućuje na nekretninski pristup rješavanju sukoba.
Zanimljivo je da se u vezi s imenovanjima spominju i šefica Trumpova kabineta Susie Wiles te njujorški odvjetnik za nekretnine Martin Edelman. Potonji je poznat kao jedini strani visoki savjetnik i lobist Ujedinjenih Arapskih Emirata, čovjek koji je upoznao Trumpa i Witkoffa te stekao nadimak "čovjek Abu Dhabija na Manhattanu". Prisutnost Edelmana i Witkoffa navodi na zaključak da će se obnova Gaze voditi kao komercijalni razvojni projekt, sufinanciran kapitalom državnih fondova zaljevskih zemalja. Valja podsjetiti da je Trump prošlog proljeća posjetio regiju i na zajedničkoj konferenciji najavio okončanje sukoba radi gospodarskog procvata regije, a posljedično i vlastite agende America First.
"Trump želi postići niže cijene energije i osigurati zaljevske investicije u američke tvrtke i radna mjesta", tada je ocijenio međunarodni politolog Faris Kočan. Uz nacionalne interese istaknuo je i osobne, poput luksuznog resorta u Kataru koji je u vlasništvu obitelji Trump.
Kada razgovaraju samo velesile
Među dužnosnicima koje bi Trump u budućnosti trebao imenovati nalaze se i visoki predstavnik za Gazu, zadužen za nadzor palestinskog tijela koje upravlja enklavom, te zapovjednik međunarodnih stabilizacijskih snaga. Rezolucija Trumpu dodatno daje ovlasti za odobravanje rezolucija i njihovo privremeno suspendiranje u izvanrednim situacijama, čime mu se dodjeljuju gotovo apsolutne ovlasti nad sudbinom enklave.
Prisutnost Edelmana i Witkoffa sugerira da će se obnova Gaze provoditi kao komercijalni razvojni projekt, sufinanciran kapitalom iz državnih fondova zaljevskih država.
Grošelj dodaje da ga svrha tijela podsjeća na preoblikovani mandat Lige naroda između dva svjetska rata ili čak na koncert velikih sila iz 19. stoljeća. "Stvara se mješavina versailleskog poretka nakon Prvog svjetskog rata i kongresnog poretka nakon završetka Napoleonovih ratova, pri čemu bi versailleski element osiguravao vrlo ograničen multilateralizam", smatra stručnjak.
Iako bi odbor trebao služiti kao platforma za rješavanje i sprječavanje sukoba, geopolitički promatrač izrazito je skeptičan te smatra da takav kongresni konzervativizam u međunarodnim odnosima – slično versailleskom poretku – utire put većem, a ne manjem broju sukoba: "Cilj je očuvanje statusa quo. Povijesno je takav poredak bio toliko uspješan da je jednom završio Prvim, a drugi put Drugim svjetskim ratom. Mislim da to govori samo za sebe#, kritičan je stručnjak koji upozorava da je riječ o alatu za očuvanje imperija, a ne o multilateralnom forumu.
Spruk: projekt može biti uspješan
Unatoč snažnim političkim i pravnim dvojbama, profesor ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani Rok Spruk na cijelu stvar gleda kroz prizmu ekonomske učinkovitosti i institucionalne realnosti. S aspekta uređenja prilika u Gazi ekonomist je optimističniji, smatrajući da je riječ o konceptualno realističnijem putu #od ponavljanja starih, neuspješnih obrazaca rješavanja sukoba u okviru UN-a#. Sprukova analiza temelji se na činjenici da su dosadašnji mehanizmi pomoći potpuno zakazali. "Problem pristupa UN-a jest otmica institucija od strane Hamasa i suradnja agencije UNRWA (Agencije UN-a za pomoć i zapošljavanje palestinskih izbjeglica na Bliskom istoku), koja humanitarnu pomoć preusmjerava u zadovoljavanje vlastitih operativnih potreba", objašnjava ekonomist.
No upozorava da pritom moraju biti ispunjeni kriteriji stabilizacije, upravljanja i rekonstrukcije Gaze. Ako se struktura uspostavi kao pravilno vođena, tehnokratska i sigurnosno odgovorna, s jasnim standardima, nadzorom i ciljem prekida institucionalne zarobljenosti radikalnih aktera, to može predstavljati kvalitativni raskid s mračnom prošlošću enklave, smatra Spruk. S tog bi stajališta Trumpov odbor mogao dovesti do nužnih institucionalnih promjena, ali one za uspjeh moraju počivati na tri stupa: sigurnosti i demilitarizaciji, transparentnom upravljanju te ekonomskoj stabilizaciji i normalizaciji. "Rekonstrukcija bez reforme upravljanja znači rekonstrukciju uvjeta za sljedeći sukob", upozorava ekonomist.
Posebno upozorava na ulogu Katara i Turske, koje su prihvatile Trumpovu ponudu za priključenje inicijativi. "Obje države imaju legitimne interese u regiji, ali i vlastite geopolitičke agende koje nisu nužno usklađene s ciljem dugoročne stabilizacije Gaze", objašnjava. Katar je godinama bio glavni financijer Hamasa, dok Turska pod Erdoğanom otvoreno podržava političku islamizaciju regije. Ako te dvije države preko odbora steknu prevelik utjecaj na terenu, postoji opasnost da će ‘nova’ Gaza biti tek replika stare – samo s boljom infrastrukturom.
Rizik neuspjeha Trumpova mirovnog plana za Gazu tako leži na tankoj liniji između uvažavanja sigurnosnih interesa Izraela s jedne strane i ekonomskih interesa donatora s druge. "Stabilnost u Gazi ne može se graditi protiv Izraela", jasan je Spruk. Bez jasne arhitekture odgovornosti i barem prešutne suglasnosti Izraela (koji je potvrdio članstvo u odboru, ali ostaje oprezan glede konkretnih poteza), odbor bi mogao postati još jedna skupa geopolitička arena umjesto platforme za stabilizaciju.
.webp){kind=icon}
