Intenziviranje geopolitičkog nadmetanja SAD-a s dvojcem Kina-Rusija podsjetilo je proteklih nekoliko godina lidere Evropske unije da moraju mnogo više da brinu o svom "geopolitičkom dvorištu" te da za susjedne teritorije nije dovoljno samo da im se pruži perspektiva budućeg članstva u EU, već i da vide da je EU spremna da proces pridruživanja naglo ubrza i da se bori za njih u geopolitičkom pozicioniranju.
Ruska sveobuhvatna invazija na Ukrajinu, a potom najava predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da će ako treba i vojnim mjerama da pripoji dansku autonomnu teritoriju Grenland Sjedinjenim Američkim Državama dovela je lidere EU do dotad nezapamćenih odluka o ubrzanju širenja EU, ako se naravno izuzme ono kada je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke preko noći a da Istočna Njemačka nije ispunila bilo kakve evropske standarde ili pregovaračka poglavlja.
Brzo pokretanje i napredovanje pregovora o članstvu Ukrajine i Moldavije u EU iznenadilo je zemlje Zapadnog Balkana kojima ni izbliza nisu tako brzo podizane rampe na putu ka EU. Ali, vjerovatno niko nije vjerovao da će se s popriličnom dozom odobravanja u EU odjednom raspravljati o tome kako bi pojedine teritorije i države mogle i preko noći da postanu dio EU, poput Moldavije i Grenlanda, koji je autonomna teritorija Danske, ali nije dio EU i ne potpada pod zakone i propise Unije. A sve kako bi ih zaštitili od Rusije i SAD-a.
Štaviše, u strahu da će se obistiniti nedavna šala Trumpovog novog ambasadora u Reykjaviku Billyja Longa da će "poslije Grenlanda" ova nordijska zemlja postati "52. američka savezna država", Island je prionuo da što prije završi pregovore o članstvu u EU. Iako je referendum o članstvu planiran za 2027. godinu, sada se na Islandu naprosto pominje već maj ove godine, a ankete ukazuju na to da bi na glasanju većina bila "za" članstvo u Uniji.
Suverena Moldavija "neodrživa"
S populacijom od oko 2,4 miliona ljudi prikliještenih između Rumunije i Ukrajine, pri čemu ima samootcijepljenu teritoriju Pridnjestrovlje na kojoj su ruske trupe, Moldavija je proteklih godina postala meta ruskog hibridnog ratovanja, ali i pokušaja EU da zadrži utjecaj. Moldavska predsjednica Maia Sandu sada kaže da bi glasala za ponovno ujedinjenje s Rumunijom ako to pitanje ikada dospije na referendum, rekavši da je njenoj zemlji sve teže da "preživi" sama.
Bloomberg
"Ako bismo imali referendum, glasala bih za ujedinjenje s Rumunijom", rekla je Sandu za britanski podcast "The Rest is Politics" (Ostatak je politika), ukazujući na to šta se sve danas dešava oko Moldavije i uopšte u svijetu. "Sve je teže maloj zemlji poput Moldavije da preživi kao demokratija, kao suverena zemlja i naravno da se odupre Rusiji."
Moldavija je bila dio Rumunije od 1918. do 1940. godine, kada ju je anektirao SSSR, prije nego što je proglasila nezavisnost 1991. godine nakon pada Gvozdene zavjese. Na referendumu 2024. godine, tijesna većina Moldavaca od 50,4 odsto glasala je za članstvo u EU, a Sandu je ponovo izabrana za predsjednicu na paralelnom glasanju sa oko 55 odsto glasova, pobijedivši svog proruskog protivnika.
Međutim, po pitanju eventualnog ponovnog ujedinjenja Moldavije i Rumunije, ankete pokazuju da se oko dvije trećine Moldavaca tome protivi, dok je podrška tradicionalno veća u Rumuniji. To je u podcastu istakla i predsjednica Sandu, dodajući da je regularno članstvo Moldavije u EU "realniji cilj".
Ujedinjenje s Rumunijom bi osujetilo ciljeve Kremlja, istakao je dopisnik rumunske redakcije njemačkog javnog servisa "Deutsche Welle" Vitalie Calugareanu.
"Očekivane reakcije političkih agenata Kremlja u Kišinjevu potvrđuju upravo ono što je predsjednica rekla u svom intervjuu, a što Vladimir Putin nikada nije želio da čuje, naime da Republika Moldavija radi na planu B – ujedinjenju s Rumunijom, što je noćna mora Kremlja", ističe Calugareanu. "Trebalo bi da se podsjetimo na to šta je Genadij Seleznjov, tadašnji šef ruske Dume, rekao na konferenciji za novinare u moldavskom parlamentu 2002. godine. On je otvoreno priznao da je Rusija 'započela rat u Pridnjestrovlju kako bi spriječila ujedinjenje Moldavije s Rumunijom'… Drugim riječima, da bi spriječila Moldaviju da pobjegne iz ruske sfere utjecaja".
Predsjednica na udaru kritika
S druge strane, njegova kolegica Sabina Fati ističe da bi ujedinjenje Rumunije i Moldavije bilo dugoročni projekat, te da on ne može da se završi preko noći i da bi ljudi u Moldaviji bili na to spremni ako bi sve to krenulo i došao pravi trenutak.
"Međutim, Pridnjestrovlje bi moralo da se drži odvojeno jer Rumunija ne može da donese svu bijedu odatle u svoju zemlju. Proruske mreže bi takođe morale biti razbijene, a hibridni rat okončan. To su sve detalji koji bi se razradili godinama, jer se dvije zemlje nikada nisu bavile njima", ističe ona u komentaru za "Deutsche Welle" na rumunskom jeziku.
Bloomberg
Rumunski politolog Sorin Ionita ističe da ne treba previše tumačiti izjavu predsjednice, jer je ona jasno rekla da politički plan o ujedinjenju ne postoji. Kako ističe, prepreke su očigledne, a to je da ne postoji većinska podrška za ovo u moldavskom društvu, da postoje značajni bezbjednosni rizici u regionu pogođenom ruskim ratom protiv Ukrajine, potom da postoje ustavna ograničenja, kao i da, prije svega, zemlja želi da se pridruži EU kao nezavisna država.
"Sandu nije predstavila ujedinjenje kao vladin projekat, već kao ličnu preferenciju na hipotetičkom referendumu", ističe Ionita u komentaru za rumunski portal "G4Media.ro".
Međutim, moldavski novinari kritikuju predsjednicu da je izjavom o opstanku zemlje zapravo ponudila direktnu procjenu buduće održivosti Republike Moldavije kao države i potkopala sopstveni mandat.
"Povjerenje građana i povjerenje spoljnih partnera u državne institucije, kao i lojalnost građana zemlji, takođe zavise od ponašanja i riječi predsjednice. U tom kontekstu, ona mora da izbjegava podsticanje skepticizma prema državi koju vodi. Pa ipak, upravo takve nijanse se mogu osjetiti u izjavi predsjednice", istakao je Andrei Verebcean, novinar moldavskog portala "Agora.md".
I Brisel želi Grenland
Kada je Trump u prvoj polovini ove godine izrazio svoju želju da SAD-u pripoji arktičku teritoriju koja je dio Kraljevine Danske, naprasno su se Grenlanda, koji nije dio EU, sjetili i u Briselu, pokrenuvši pitanje postizanja trgovinskog sporazuma, a možda i pridruživanja. Ali tek konkretnije Trumpove prijetnje minulih nedjelja natjerale su lidere EU i briselsku birokratiju da se aktivnije uključe u ovu krizu u transatlantskim odnosima.
Bloomberg
I danski komentatori naprasno preporučuju evropskim liderima jedinstveniji stav i davanje Grenlandu članstva u EU. Kako ocjenjuje komentator danskog dnevnika "Berlingske" Pierre Collignon, američki pritisak je pokazao da bi Grenland bio previše ranjiv i izolovan u slučaju raskida s Danskom.
"Grenland treba da stekne veću kontrolu nad svojom ekonomijom i da nastavi dijalog s Danskom o razvoju samouprave. Takođe preporučujemo nastavak debate o pristupanju Grenlanda EU", ističe Collignon. "Baš kao što EU može doprinijeti obezbjeđivanju suvereniteta Ukrajine u budućnosti, članstvo Grenlanda u Evropskoj uniji bi imalo značajan utjecaj".
I na društvenim mrežama se pojavio poziv za potpisivanje peticije koja poziva lidere EU da se angažuju i ponude Grenlandu kontraprijedlog američkom – da se pridruže EU kao država članica. U tekstu online peticije se navodi da EU ima moralnu obavezu da Grenlandu pruži mogućnost da se pridruži njenim redovima.
"Ovo bi Grenlanđanima ponudilo odgovarajuću alternativu američkom vojnom osvajanju – članstvo u zajednici zasnovanoj na diplomatiji i saradnji", navodi se u peticiji.
Bloomberg
I političke analitičarke briselskog Centra za evropsku politiku (EPC) – Iben Tyjaerg Schacke-Barfoed i Maria Martisiute – u svojim preporukama evropskim političarima po pitanju Grenlanda ističu, između ostalog, da EU ne može sebi da priušti da čeka dok se revizija njene Arktičke strategije iz 2021. godine ne završi u decembru 2026. godine, već mora sada bar da artikuliše ambiciozniji pristup.
"To znači značajna ulaganja u ekonomski i održivi razvoj lokalnog stanovništva, obezbjeđivanje sirovina od ključnog značaja za odbranu, industriju i tehnologiju, i jačanje evropske satelitske kopnene infrastrukture. Potencijalno članstvo Grenlanda u EU mora biti na stolu, ako se Grenlanđani za to odluče, nudeći dodatni sloj političke i bezbjednosne zaštite", ističu analitičarke EPC-a.
I dok su šefovi diplomatije Danske i Grenlanda Lars Lokke Rasmussen i Vivian Motzfeldt bezuspješno pokušali da razuvjere američke zvaničnike od aneksije, nekoliko evropskih zemalja koje su članice NATO-a poslale su svoje trupe na Grenland kako bi pokazali evropski stav po pitanju ove arktičke teritorije.
Međutim, kada se "zagrebe" vijest Reutersa o raspoređivanju evropskih trupa na Grenlandu, vidi se da je Njemačka poslala 13 oficira u izviđačku grupu, Francuska 15, Švedska tri, Norveška dva, a Velika Britanija jednog.
Malobrojnost tog dodatnog vojnog raspoređivanja uz priču o "većem i trajnijem" prisustvu NATO-a naišla je na podsmijeh pojedinih komentatora, naročito zbog toga što se upravo te evropske vojske plaše da nisu dovoljno jake za sukob s Rusijom, dok su s druge strane sada najednom uvjereni da bi mogli da odbrane Grenland od vojnog napada SAD-a. U tom kontekstu prečica za Grenland do članstva u EU djeluje kao još manje uspješna varijanta brze zaštite ove danske teritorije.