I nakon žestokih sukoba s pripadnicima snaga sigurnosti, antivladini protesti se nastavljaju širom Islamske Republike Iran, predstavljajući jedan od najozbiljnijih unutrašnjih izazova za vlast ajatolaha od njihovog preuzimanja vođenja države nakon Islamske revolucije 1979. godine. Protesti se održavaju u više od 180 mjesta širom 31 iranske provincije, što potvrđuje njihov obim na nacionalnom nivou, a dolaze u geopolitičkom trenutku kada se na eventualno urušavanje režima u Teheranu gleda prevashodno u geopolitičkom kontekstu "hladnog ratovanja" angloameričkog svijeta predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama i strateškog dvojca Kina-Rusija.
Prema podacima aktivista koji djeluju iz SAD-a, broj žrtava nasilja u toku protesta porastao je na najmanje 538, pri čemu je poginulo 490 demonstranata, a 48 pripadnika snaga sigurnosti. Novinska agencija organizacije Aktivisti za ljudska prava (HRANA) navela je da će broj žrtava i dalje vjerovatno rasti, kao i da je u toku dvosedmičnih protesta pritvoreno 10.600 ljudi.
Iako su protesti počeli 28. decembra i to zbog naglog pada vrijednosti iranske valute i ekonomskih teškoća u zemlji, oni su privukli pažnju zapadnih lidera koji očigledno priželjkuju svojevrsnu "kontrarevoluciju".
Washington razmatra vojnu akciju
Predsjednik SAD-a Donald Trump rekao je da SAD razmatra potencijalne opcije protiv režima vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khameneija kao odgovor na izvještaje o smrtonosnoj represiji nad demonstrantima u Iranu, ali je dodao da je i rukovodstvo Teherana zatražilo razgovore.
"Veoma ozbiljno to razmatramo. Vojska to razmatra i mi razmatramo neke veoma jake opcije", rekao je Trump novinarima u nedjelju u avionu Air Force One, vraćajući se u Washington iz svog doma na Floridi. "Donijet ćemo odluku."
Bloomberg
Kako je prenio "The Wall Street Journal" pozivajući se na neimenovane američke zvaničnike, Trump će se u utorak sastati s visokim zvaničnicima svoje administracije te će se kao odgovor na demonstracije razmatrati opcije, među kojima su vojni udari, cyber oružje i sankcije.
"Ali možda ćemo morati djelovati, zbog onoga što se dešava, prije sastanka (s iranskim liderima)", rekao je Trump, koji je dodao da je SAD u kontaktu s iranskom opozicijom i da bi mogao istražiti kako da pomogne u obnavljanju internet komunikacije preko servisa Starlink, budući da je iranski režim isključio usluge interneta i telefonskog saobraćaja. "Možda ćemo pokrenuti internet, ako je to moguće. Možda ćemo razgovarati s Elonom Muskom. Pozvat ću ga čim završim s vama."
Kako prenosi Politico, i visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Kaja Kallas je izjavila da je spremna predložiti dodatne sankcije Iranu "kao odgovor na brutalnu represiju režima nad demonstrantima".
Kontradiktorne poruke
Iz Teherana dolaze pomalo kontradiktorne poruke. Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian zauzeo je pomiriteljski ton, pozvavši sunarodnike na dijalog i da se priključe "nacionalnom maršu otpora Americi i cionističkom režimu", dok su drugi zvaničnici slali poruke "Smrt Americi" uz upozorenja na brza suđenja, pa čak i smrtne kazne za organizatore i učesnike protesta. Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf upozorio je da će američka vojska i Izrael biti "legitimne mete" ako SAD napadne Iran.
Bloomberg
Na pitanje CNN-a je li Iran prešao "crvenu liniju" koju je Trump ranije postavio kad je riječ o ubijanju demonstranata, rekao je da "izgleda da počinju". Upitan kako bi SAD reagovao ako bi Iran udario na američke vojne baze, predsjednik SAD-a je odgovorio: "Udarit ćemo ih tako kako nikada ranije nisu bili udareni".
S druge strane, CNN je prenio da unutar Trumpove administracije postoji zabrinutost da bi vojni udari mogli zapravo potkopati proteste u Iranu.
Sa zvaničnog X naloga vrhovnog ajatolaha objavljena je karikatura na kojoj se prikazuje Trumpov lik kao drevni kameni egipatski sarkofag na kojem su izrezbareni američka zastava i državni grb, uz poruku da će i on završiti kao i egipatski faraon Nimrod i iranski monarsi Reza Khan Pahlavi i Mohammad Reza Pahlavi.
"Ovaj čovjek koji sjedi tamo i s arogancijom i prkosom sudi cijelom svijetu također bi trebalo da zna da su obično tirani i arogantni vladari svijeta, poput faraona Nimroda, Reze Khana, Mohammada Reze i sličnih, svrgnuti kada su bili na vrhuncu svoje vladavine. I ovaj će biti svrgnut", navodi se u objavi ajatolaha Alija Khameneija, koji objavljuje poruke na mreži X uprkos prekidima komunikacija u Iranu.
Bloomberg
Nasuprot tome, portparol iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmail Bagei je saopćio da komunikacijske linije između Teherana i Washintona ostaju otvorene, preko američkog specijalnog izaslanika i tradicionalnih posrednika poput Švicarske, dodajući da su poslate "kontradiktorne poruke" koje su shvaćene dvosmisleno i da Iran ostaje posvećen diplomatiji, prenio je Reuters.
Zašto je ovaj protest drugačiji?
Od duhanskog pokreta 1891. do Islamske revolucije 1978. i 1979. godine, bazari su uvijek bili katalizator političkih previranja u Iranu i zbog toga činjenica da su ovi protesti potekli na pijacama predstavlja historijski upozoravajući signal za vlast ajatolaha. Iako su oni pokušali da se zaštite od političkih udara iz ovih centara svakodnevnog života, smatrajući da će lojalnost na bazarima osigurati dodjeljivanjem licenci trgovcima, to se očigledno nije promijenilo. Premda su bazari bili svojevrsni konzervativni stubovi sistema islamističke republike, koji su ranije bili nijemi u toku sličnih protesta, ovi nemiri zapravo sada bacaju ozbiljniju sumnju da se sistem zaista uzdrmao.
U gostujućem komentaru u francuskom magazinu "L'Obs", iranski politikolog Hamid Enayat ukazao je na jasne razlike u odnosu na prethodne proteste, između ostalog, i u tome što je ovaj daleko strukturiraniji od ranijih.
Bloomberg
"Grupe otpora su uspjele održati zamah pokreta u veoma različitim sredinama – od bazara i univerziteta do provincijskih gradova. Štaviše, za razliku od prošlosti, francuski političari i država su javno osudili represiju režima od prvog dana pobune. Međunarodni pritisak nesumnjivo ograničava njegov kapacitet represije", smatra Enayat.
S druge strane, pojedini evropski komentatori, poput Lukasza Wojcika u poljskom listu "Polytika", umanjuju svaku nadu u promjenu režima, ističući to da za razliku od protesta 2009. godine sada ne mogu da se identificiraju vođe i "barem zasad, nema vidljivih 'pukotina' u režimu".
"U prethodnim vjekovima, ustanci na bazarima često su određivali budućnost Irana, ranije Persije. Međutim, to je bio slučaj samo kada su nakon ovih ustanaka uslijedile pobune u velikim kompanijama i fabrikama, posebno u naftnom sektoru, koji je ključan za finansijsku stabilnost režima – a trenutno nema znakova toga", ističe Wojcik.
Geopolitika mijenja režime
Do sada su svi protestni pokreti u Iranu završili talasom represije, ali ovaj put bi moglo biti drugačije, piše portugalski komentator Miguel Morgado. On za portal "Observador" ističe da, za razliku od prethodnih protesta koje su uglavnom pokrenule ekonomske i finansijske krize, Iran je sada u nesigurnijem položaju.
"Njegovo carstvo šiitskog ugnjetavanja srušilo se poput domina. Obezglavljivanje Hezbollaha i Hamasa od izraelskih snaga, pad Bashara Assada u Siriji, nekažnjeni napadi Izraela i SAD-a na protuzračnu odbranu Islamske Republike i njen nuklearni program – na Bliskom istoku geopolitička situacija teži da određuje sudbinu režima i domaće politike", ističe Morgado.
Bloomberg
Doduše, poznavaoci prilika ukazuju na to da čak i kada bi vrhovni vođa Ali Khamenei bio svrgnut, to ne znači da bi to uklonilo Revolucionarnu gardu, koja je odavno spremna preuzeti vlast. Ovi Čuvari revolucije predstavljaju najvažnijeg zaštitnika režima jer su svojevrsna dobro naoružana paralelna 'armija' sa sopstvenom mornaricom, raketnom divizijom, obavještajnim službama, ali i sopstvenom bazom moći uspostavljenom kroz svoje veze s iranskim ekonomskim sektorom. Njihova moć je takva da neki posmatrači ne isključuju mogućnost da jednog dana formalno zamijene ajatolahe.
Iako evropski komentatori ističu da Iranci moraju "uzeti sudbinu u svoje ruke" te da se ne oslanjaju na pomoć spolja, mnogi poznavaoci prilika upravo zbog jačine Revolucionarne garde ne vjeruju u promjene u Teheranu a da demonstranti ne dobiju podršku drugih zemalja.
Međutim, kako primjećuje kolumnista francuskog državnog radija "France Inter" Pierre Haski, upravo to dijeli iransku opoziciju, jer su Iranci podijeljeni na one koji se, s obzirom na sve neuspjehe i krvoproliće, nadaju vanjskoj intervenciji i one koji se žestoko protive tome i vjeruju da to ide na ruku režimu.
"Ali postoji i shvatanje da Trump nije djelovao u Venezueli u ime demokratije, već je ostavio obezglavljeni režim na vlasti, razočaravajući one koji su se nadali nečem višem. Iz svih ovih razloga, ishod iranskih protesta ostaje neizvjestan. Jedini nesporan element je hrabrost ovog naroda, koji neumorno nastoji srušiti zidove koji ga zarobljavaju – dok jednog dana ti zidovi konačno ne padnu", smatra Haski.
Baš kao u Karakasu, za Trumpa bi obaranje ajatolaha s vlasti u Teheranu značilo geopolitički udarac Kini Xi Jinpinga, koja se proteklih godina oslanjala na naftu iz Venezuele i Irana, ali i udarac Rusiji Vladimira Putina, koja je vojno-politički sarađivala s Iranom.
Bloomberg
Iako bi time Trumpova Amerika ostvarila malu geopolitičku pobjedu, paradoksa li, to bi doprinijelo nečemu što je Trump pokušavao spriječiti prvih 12 mjeseci svog drugog predsjedničkog mandata – jačanje strateškog savezništva Kine i Rusije. Pad Nicolasa Madura i ajatolaha bi naizgled bila Trumpova geostrateška pobjeda, ali bi zapravo podigao cijenu Rusije u partnerstvu s Kinom. Tada Rusija nikako ne bi mogla biti sagledavana kao svojevrsni "mlađi partner" ekonomski moćnoj Kini, već zbog snabdijevanja energentima podjednako važan partner za kineske ekonomske uspjehe.
Iako mnogi profesionalni i amaterski komentatori navijaju za demonstrante kao da gledaju fudbalsku utakmicu, podgrijavajući očekivanja među onima na Zapadu koji čeznu za raspadom Islamske Republike, sve to zapravo dovodi iranski narod u ogromne rizike. S jedne strane, nedavna historija na Bliskom istoku pokazuje kako iznenadni kolaps autoritarnih režima može dovesti do haosa, sektaškog nasilja i dugotrajnih građanskih ratova, naročito u zemljama s društvima tako raznolikim etnički, vjerski i ekonomski. S druge strane, ako bunt ne bude prerastao u dovoljno organiziran pokret s jasnom strategijom kako s vlasti skinuti ne samo ajatolahe, već i generale Revolucionarne garde, onda bi protesti zapravo mogli samo dodatno oslabiti vladu predsjednika Masouda Pezeshkiana, koja je već ograničena arhitekturom sistema i nije u stanju provesti obećane reforme. Drugim riječima, tvrdolinijaši bi mogli biti samo ojačani.
.webp){kind=icon}
